Intencijska energetika, odnosno Tehnike Delta iscjeljivanja, sustav je duhovnog liječenja te kreativnog djelovanja koje zahvaća one procese unutar čovjekovog bića i oko njega koji zahtijevaju svjestan i aktivan utjecaj, odnosno odgovarajuće programiranje utemeljeno na slobodnoj volji te izraženo kroz namjeru. Nisu svi aspekti čovjekovog bića podložni programiranju, ali neki ne mogu funkcionirati optimalno ako ih čovjek sam ne programira prema svojim najdubljim težnjama, odnosno u skladu s vlastitim Jastvom te sveopćim Duhom.
Iako na ovaj svijet dolazi kao biće određeno najrazličitijim utjecajima, čovjek svakako ima i slobodnu volju te je njegovo pravo koristiti je. Dometi slobodne volje onakvi su kakve ih sami odredimo, a potvrđeni su praktičnim postignućima. Želim naglasiti da slobodna volja igra daleko veću ulogu u ljudskim životima od one koju smo naučeni upotrebljavati. Na primjer, čovjek je sam odgovoran za vlastito zdravlje te za svoju kreativnu ostvarenost, a ne medicinske ili obrazovne institucije. Znanje koje nude institucije može biti pomoćno sredstvo, ali nikako i temelj nečijem zdravlju ili kreativnoj ostvarenosti. Pravi je temelj zdravlja i ostvarenosti čovjekova izvorna priroda, odnosno njegovo Jastvo, te rad na očuvanju i manifestaciji izvornih kvaliteta.
U trenutku kad sam se osobno uvjerio u postulat koji kaže da je čovjek sam kreator vlastite sudbine započeo sam potragu za metodologijom koja će i u konkretnom smislu omogućiti da se ovakva teorija pretvori u praksu. Nakon skoro dvadeset godina istraživanja kreirao sam Transformaciju karmičkih obrazca kao kompleksan sustav duševnog čišćenja te duhovnog razvoja, ali se proces nastavio i dalje, prema prema stvaranju metodologije namijenjene izravnom utjecaju na tjelesno stanje (zdravlje) i kreativni proces. Intencijska energetika posljedica je takvog procesa i predstavlja jedan zaokružen, jasan i sređen sustav neposrednog kreiranja vlastitih unutarnjih stanja, tjelesnog zdravlja te životnih okolnosti. Danas je takav sustav podijeljen na pet radionica – Stanično reprogramiranje, Re-kreiranje svjetlosnog tijela, Stanično potenciranje, Re-kreiranje zvjezdanog tijela te Aktivaciju duha.
Evo i koje ideje leže iza mogućnosti da čovjek preuzme još veću odgovornost za svoje zdravlje i kreativnu ostvarenost, odnosno koja je povijest nastanka Intencijske energetike. Naime, iza pojavnog, manifestiranog, vidljivog, konkretnog ili, ukratko, materijalnog svijeta nalazi se nevidljivi, apstraktni, nemanifestirani, odnosno takozvani „duhovni“ svijet. Čojvek uglavnom nije svjestan potencijala nemanifestiranog univerzuma i zato ima brojne probleme (nedostatke, nemogućnosti) koje ne bi imao da ga jest svjestan. Jer manifestirani svijet je samo pozornica za izraz snaga koje u originalnom, bezobličnom stanju čine nemanifestirani univerzum. Tako materijalni univerzum nipošto nije i jedini postojeći – tu je i beskrajno potentan nematerijalni univerzum. No nitko nas ne uči svijetu izvora – rijetko ga tko uopće spominje, a kamoli trenira za praktičnu primjenu. I takvo stanje čini suštinu osobne i globalne problematike – nepostojanje svijesti o svijetu izvora lišava čovjeka barem pedeset posto njegovih originalnih mogućnosti, ako ne i neizmjerno više, upravo zbog neizmjernosti nemanifestiranog svijeta.
Problem s percepcijom duhovnog svijeta svakako je i u tome što ga znanost nije dokazala, a religije su učinile sve da ga prikažu u što mutnijem svjetlu, dodvoravajući se mistifikacijom, dogmama i praznovjerjem masi koja želi da joj netko kaže što da vjeruje i misli, odnosno kako da se ponaša i živi. Međutim, ima na ovoj planeti i ljudi s ponešto zdrave pameti, kojima religijske dogme zvuče kao čista besmislica pa stoga odbacuju i samu ideju o postojanju nemanifestiranog ili duhovnog svijeta. Pa ipak, na temelju vlastitih spoznaja smatram da nemanifestirani univerzum jest, čak je i trajniji, realniji i istinitiji od manifestiranog svijeta. Svijet izvora je naš istinski dom, a materijalni svijet je samo trenutna destinacija našeg putovanja, odnosno sredstvo stjecanja iskustava te učenja lekcija.
Kao dio svemira, odnosno nemanifestiranog univerzuma, čovjek je okružen morem beskonačnih potencijala o kojima uglavnom ništa ne zna…
Iako boravkom u materijalnom tijelu i svijetu naša pozornost biva stalno usmjeravana na različite forme svakodnevnog, svjetovnog aspekta naše egzistencije, nemanifestirani univerzum nije ništa manje prisutan i u ovoj razini. Štoviše, na određen se način nikada nismo niti odvojili od duhovnog svijeta – samo smo trenutno odabrali ostvariti se kao ljudsko biće u najgušćoj od svih razina Kreacije. To što se uzurpatori vlasti na ovoj planeti svojski trude da ljudi izgube kontakt s duhovnim svjetovima, to je problem današnjeg vremena i naše razvojne razine te se nimalo ne tiče same strukture i suštine univerzuma. Kao što planeta ne brine previše poštuju li ljudi univerzalne (prirodne) zakone ili ne, tako naš odnos prema nemanifestiranom svijetu nimalo ne umanjuje njegovo postojanje.
Ista je stvar i sa suptilnim dimenzijama postojanja – one su tu, postoje, a to što ih mi ne poznajemo je naš problem, a ne problem tih dimenzija. I taj će problem svakako utjecati na kvalitetu našeg života jer bezuvjetna ljubav jednostavno jest, kreativnost jest, svijest jest. Mi svakako možemo odabrati nepoznavati i ne koristiti se suptilnim dimenzijama, no život tada postaje sveden samo na fizički aspekt i robotiziranu rutinu, s preživljavanjem i tjelesnom ugodom kao primarnim ciljevima. Tko voli nek’ izvoli, no mislim da većina ljudi ipak teži i skladnim odnosima, kreativnom ostvarenju te ekspanziji svijesti. Mnogi od takvih ljudi neće sebe nužno doživljavati kao duhovno orijentiranima, no istinska duhovnost ionako nema nikakve veze s vjerovanjem u starca na nebu opterećenog moralom te okruženog transrodnom new-age svitom.
Kako upoznati nemanifestirani univerzum te ostvariti kontakt sa sveopćim duhom? Ja sam se u njegovo postojanje nedvosmisleno uvjerio meditirajući na vlastitu izvornu prirodu, kao i izvornu prirodu takozvanog „vanjskog svijeta“. Metodologija koju sam koristio sastojala se primarno od direktne meditacije, namijenjene ostvarenju duhovnog iskustva na što je moguće izravniji način, bez ikakvog posrednika ili izvanjske pomoći. Doduše, direktnu sam meditaciju u početku prakticirao na Intenzivima prosvjetljenja (kasnije nazvanima Intenzivima direktnog iskustva Istine, odnosno Intenzivima Gnoze), gdje je rad dijadan (u parovima), odnosno postoji grupa koja potpomaže svakog praktikanta u nastojanjima da doživi duhovno iskustvo. Kasnije sam nastavio prakticirati direktnu meditaciju samostalno, a prakticiram je i danas – ona predstavlja centralni oblik moje duhovne prakse.
Upoznavši nemanifestirani svijet i neke od njegovih neizmjernih potencijala, uočio sam da takav svijet ima i maksimalnu praktičnu vrijednost. Nemanifestirani univerzum ne postoji samo da bi ga se spoznavalo i o njemu filozofiralo – on postoji da bi ga se koristilo. Ili, nije jedini smjer djelovanja duhovni svijet→materijalni svijet; velika je tajna, čak i hereza za većinu religija, da čovjek može pokretati Boga. Štoviše, ispada da Bog to od čovjeka i očekuje. Zato Isus, kojeg su tvorci Biblije prozvali Sinom Božjim, sam sebe nikada nije nazivao tim imenom, već je govorio da je on Sin Čovječji te da će svaki čovjek moći činiti sve što i on, pa i više od toga. Izgleda da nas je, umjesto da nudi spasenje, Isus došao probuditi te poučiti vlastitim primjerom. Kao savršen izraz originalnog nacrta ljudskog bića, gnostičkog anthroposa, Isus ukazuje na skrivene čovjekove potencijale i tvrdi da ih svatko može steći. Naravno, samo ako se posveti takvom cilju.
No čak i danas, dvije tisuće godina nakon Krista, jedva da na planeti postoji pokoji pojedinac koji posjeduje njegove potencijale. U svakoj generaciji možda po jedna osoba, ako i toliko, i ako je vjerovati onima koji tvrde da su osobno vidjeli i iskusili izraze takvih sposobnosti. Iako je broj malen, a još smo k tome u međuvremenu značajno de-evoluirali pa je interes za duhovnost maltene zanemariv, potencijal je ipak tu. Ja vjerujem u njega jer se i kroz moje duhovne doživljaje provlači spoznaja da je čovjek poluproizvod, ali posjeduje potencijale da dokreira i sebe, i svijet oko sebe, koristeći pritom sposobnost utjecaja na sva četri temeljna aspekta vlastite egzistencije – vrijeme, prostor, materiju i energiju. To bi konkretno značilo da sve dok čovjek ne nadvlada prostorno-vremenske okvire te razvije sposobnost upravljanja energijom i materijom, on ne koristi svoj puni potencijal. Stoga bi otkrivanje i praktična upotreba vlastitog potencijala mogla biti i bitna svrha našeg postojanja.
Ako izuzmemo časne izuzetke, koji svojim razvojem prednjače nad ostatkom populacije, dokle smo stigli kad je riječ o mogućnostima utjecaja na vrijeme-prostor-materiju-energiju? Teško je reći jer postoje dvije vrste znanosti. Prva je ona koja jest u javnoj domeni, ona koja se prezentira na znanstvenim skupovima, u stručnim časopisima, o njoj se uči na univerzitetima, a propagiraju je mainstream mediji. No tu je i skrivena (tajna) znanost, ona o kojoj se ne govori u medijima i ne uči na fakultetima, a ipak je utemeljena na državnim budžetima, kvalitetnim istraživanjima i praktičnim rezultatima. Donedavno su zviždači tvrdili da je tajna znanost uvijek barem pedeset godina ispred javne. I osobno sam upoznao čovjeka koji je tvrdio istu stvar. Naime, prije nekoliko godina povjerio mi se taksist, strojar u mirovini, od kojeg sam tijekom vožnje čuo neobičnu priču. Dok je studirao strojarstvo šezdesetih godina prošlog stoljeća, jedan od njegovih profesora bio je u posjeti Japanu i tamo su ga proveli kroz nekakva polu-javna postrojenja gdje je vidio televizore nekoliko centimetara tanke koji su visjeli na zidu. Bilo je to u doba dok je ostatak svijeta zurio u debele kutije s katodnim cijevima. Pedesetak godina kasnije i ostatak svijeta ima takve televizore, ne znajući da su oni postojali odavno, ali nije svatko imao privilegiju koristiti ih.
Međutim, današnji zviždači tvrde da je tajna znanost otprilike osam tisuća godina ispred javne. Hajde da je i „samo“ osam stotina – teško bi bilo zamisliti što bi to uopće značilo, no osam tisuća? Zviždači govore da svjetska vlada u sjeni posjeduje antigravitacijske letjelice, stargate, vremeplov, 3D holograme, baze na Mjesecu, Marsu i drugim planetama, lijekove za sve bolesti, i tako dalje. Da li je sve ovo istina, teško je reći jer javnost nema uvid u tajne dokumente, istraživanja i tehnologiju, no postoji barem jedan konkretan pokazatelj da nepoznata tehnologija, koja nije u javnoj domeni, uistinu postoji. Riječ je o načinu na koji su srušene tri zgrade WTC-a (Svjetskog trgovinskog centra) u napadu 11. 9. 2001. Sve tri zgrade nisu samo srušene unaprijed postavljenim eksplozivima – one su doslovno pretvorene u prah. Čovječanstvo dan danas ne posjeduje tehnologiju kojom je moguće beton i čeličnu armaturu pretvoriti u prah, no upravo se to dogodilo toga dana s navedene tri zgrade. Zato znanstvenica Judy Wood, doktorica fizike, u svojim prezentacijama i tvrdi da je apsolutno nemoguće da je do takve reakcije došlo samo zbog udara aviona i zapaljenog kerozina. Pogotovo zbog činjenice da u treću zgradu, Building 7, nije udario avion, pa je ipak pretvorena u prah. A postoje i znanstvenici koji tvrde da nikakvi avioni nisu udarili u zgrade, već je riječ o hologramima. Takvih holograma koji bi vjerno prikazivali udare aviona u zgrade, naravno, nema u javnoj domeni. Stoga nije teško zaključiti da je i ovdje riječ o nepoznatoj tehnologiji koju netko drži u najstrožoj tajnosti.
U izjave zviždača spada i tvrdnja da je dio tajne znanosti i znanje o genetici koje omogućuje zdravlje i regeneraciju organa pa shodno tome i ekstremnu dugovječnost („besmrtnost“). Ovdje polako dolazimo na područje kojim se bave i razne vrste alternativnih znanosti, pa tako i Intencijska energetika. Mogućnost utjecaja na vlastito tijelo, njegove stanice i DNK, jedna je od najatraktivnijih sposobnosti koju čovjek može posjedovati pa će je oni koji su je svjesni nastojati koristiti, spadala takva metodologija u službenu znanost ili alternativnu. A zašto se ovakvo znanje skriva od javnosti te se njime bavi tajna znanost nije teško zaključiti – od svih zabranjenih znanja, upravo je znanost o genetici najveći tabu. Vjerojatno zato što čovjeku nudi mogućnost značajnog utjecaja na vlastito postojanje. Moj je stav da upravo o takvome znanju govori biblijska Knjiga postanka, gdje „bogovi“ (u Knjizi postanka se o bogu redovito govori u množini) zabranjuju prvim ljudima jesti s drveta razlikovanja dobra i zla. Kad Adam i Eva prekrše zabranu, kažnjeni su izgonom iz raja zato što su im se tada, kao što to reče zmija, „otvorile oči te postadoše kao oni, kao bogovi“. Možda su otvaranjem očiju uspjeli jasno razlikovati dobro od zla, no biti nalik bogovima ipak bi značilo nešto drugo, nešto o čemu postoji konsenzus kod gotovo svih svjetskih mitologija, a to je nadvladati vlastitu smrtnost. A kako bi drvo koje ovako nešto omogućuje moglo biti simbol za DNK, eto nas na genetici.
Što ako je edensko drvo s kojeg je zabranjeno jesti u stvari simbol za DNK? Možda je upravo to razlog za njegovu tabuiziranost…
Dokle je otišla tajna genetika, nepoznata javnosti, teško je reći. Navodno da je kloniranje ljudi odavno u tijeku – postoje istraživači zavjera koji tvrde da su čak i Obama i njegova obitelj klonovi – on egipatskog faraona Eknatona, Michelle kraljice Tebe, a dvije kćeri su klonirane Eknatonove kćeri. Može li u ovakvim tvrdnjama biti istine? Moj je stav da može jer su znanstvenici još sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća tvrdili da su u egipatskim mumijama pronašli neoštećen genetski materijal. Ako su to otvoreno tvrdili tada, velika je vjerojatnost da su takav genetski materijal u tajnosti koristili u praktične svrhe barem nekoliko desetljeća ranije. S druge strane, fizička sličnost Obame s Eknatonom mogla bi biti slučajna. Ali ako tome pridodamo sličnost Michelle s kraljicom Tebom te njihovih djevojčica s Eknatonovima, to statistički nadilazi svaku slučajnost. A zašto bi netko klonirao drevnu egipatsku aristokraciju i takve klonove postavljao na vlast, to je pak priča za sebe. Ukratko, aristokratske obitelji koje danas iz sjene vladaju planetom sebe smatraju krvnim nasljednicima drevnih aristokratskih loza Egipta i Babilona pa stoga žele oživjeti svoje pretke, na taj način povratiti originalnu genetiku te je održavati „čistom“.
I genetika koja jest u javnoj domeni danas može štošta. Njeni uspjesi u industriji, medicini ili agrikulturi poznati su i objavljeni. Kloniranje životinja, regeneracija organa matičnim stanicama ili pokušaji uzgajanja organa već su u tijeku. Genetski modificirani organizmi prisutni su posvuda po tržištu, a genetski inženjering jedna je od najperspektivnijih grana znanosti. S obzirom na strogu kontroliranost od strane vojno-industrijskog kompleksa, prema svojim dostignućima genetika koja jest u javnoj domeni vjerojatno nije ni blizu tajnoj genetici. No kako ne postoji pouzdan uvid u dostignuća tajne genetike, možemo samo nagađati u kojoj je mjeri ona naprednija od javne. I u kojoj su mjeri njeni eksperimenti čudovišniji od javne, čija su najveća zastranjenja „samo“ genetski modificirana hrana i kloniranje kao etički upitni produkti s tko zna kakvim posljedicama (na duge staze gledano).
No tu je i „alternativna genetika“, odnosno razne metodologije koje se bave utjecajem svijesti na stanice i DNK koje su danas poznate pod imenima kao što su epigenetika te metagenetika. Model ovih tri generacija ponudio je Sol Luckman, tvorac Regenetics metode, u svojoj knjizi Potentiate Your DNA – A Practical Guide to Healing & Transformation with the Regenetics Method pa ću se ovdje poslužiti njegovim predloškom. Epigenetika (koju Luckman smatra drugom generacijom genetike i čiji je najpoznatiji predstavnik biolog Bruce Lipton) se odmiče se od dogmi prve generacije tvrdnjom da „geni nisu sudbina“ te stoga smatra da genetski programi nisu nepromjenjivi, već je moguće u određenoj mjeri popravljati ih i mijenjati, bez narušavanja temeljnog koda. Epigenetika također otkriva da mozak stanice nije u jezgri, nego da je jezgra s kromosomima i DNK reproduktivni organ stanice koji razmnožavanjem prenosi genetske programe s generacije na generaciju, dok je mozak, zanimljivo, u membrani. Stoga nije jezgra ta koja misli i komunicira, već su za to zaduženi biokemijski procesi u membrani. Što utječe na ponašanje stanične membrane? Prema epigenetici to su čovjekova duševna stanja. Tako naše misli i emocije, a zatim i prehrana te zbivanja u našoj okolini, mogu utjecati na ponašanje stanica pa čovjek treba nastojati živjeti bez stresa, u što ugodnijem ozračju, hraneći se zdravom hranom te ispunjen pozitivnim duševnim stanjima. Epigenetika time postavlja ovakav redoslijed utjecaja na stanične procese – sve kreće od naše psihe, od duševnih stanja, odnosno načina na koji interpretiramo životna iskustava. Takvi se utisci izravno odražavaju na staničnu membranu, a tek zatim membrana šalje signal u jezgru, odnosno u DNK i RNK. Tako epigenetika zaključuje da je na stanične programe moguće utjecati samo posredno, kreirajući pozitivna životna iskustva ili barem interpretirajući vlastita iskustva na konstruktivan način.
Međutim, sljedeća generacija genetike – metagenetika – pobija tvrdnju epigenetike da na ljudsku DNK nije moguće utjecati i izravno. Metagenetika čovjeka doživljava kao multidimenzionalno biće te uzima u obzir i bioenergetski aspekt njegovog postojanja, kao i energetska polja koja ga okružuju. Najpoznatiji prestavnici ove struje su ruski genetičari poput akademika i oca valne genetike Pjotra Garjajeva, liječnika Arkadija Petrova te matematičara Grigorija Grabovoja. Tu su zatim i američki neovisni istraživači poput već spominjanog Sola Luckmana, Vianne Stibal i njenog izrazito popularnog Theta Healinga, Roberta V. Gerarda i njegovih DNA Healing Techniques i brojni drugi autori metoda utemeljenih na idejama metagenetike, kao što je u konačnici i Intencijska energetika.
Fraza „um nad materijom“ (od „mind over matter“) u praksi se možda najbolje ogleda u čovjekovoj mogućnosti da sviješću utječe na stanične procese.
Naime, otkad je otkriveno da 97 % DNK materijala nije nikakvo smeće, već se ponaša kao biočip u ljudskom tijelu te prima, pohranjuje i odašilje informacije primljene od nas samih, od ljudi s kojima smo intimno povezani, ali također i iz okoline, odnosno morfogentskih polja, čovjek se našao u daleko povoljnijoj poziciji kad je riječ o mogućnosti utjecaja na vlastitu sudbinu. Iako znamo da su ljudsko energetsko polje i fizičko tijelo povezani te u konstantnoj interakciji, a postojali su i postoje ljudi koji su takvu vezu dokazali vlastitim djelovanjem (sveci, iscjelitelji, umjetnici…), malo je tko donedavno bio svjestan mogućnosti izravnog utjecaja svijesti na vlastitu DNK, na genetske zapise i praktično sve vrste staničnih procesa. Upravo je ovo mogućnost o kojoj govori metagenetika – čovjek može vlastitom intencijom, a zatim upotrebom svjetla i zvuka utjecati na svoju (ili tuđu) DNK i mijenjati genetske programe, odnosno i sam genetski kod određene vrste. Pjotr Garjajev tvrdi da je napravio eksperiment kojim je upotrebom lasera i riječi transformirao DNK žabe u DNK salamandera. Naravno, tvrdnja je jedno, a dokaz drugo – Garjajev ima dokumentaciju i dnevnike istraživanja, no ja nemam razloga ni da mu vjerujem ili ne vjerujem. Ono što znam na temelju vlastitog iskustva jest da ljudsko tijelo uistinu dobro reagira na kombinaciju zvuka i svjetla, odnosno intencije i izgovorene riječi, i da su efekti takvog koncentriranog djelovanja i trenutni, i trajni. Mogli bismo stoga, ali isključivo na temelju subjektivnog iskustva, zaključiti da su tvrdnje metagenetike točne.
U određenoj mjeri, naravno. Jer iako praktičari metodologija iscjeljivanja kojima je moguće utjecati na DNK imaju medicinsku dokumentaciju koja ukazuje da su njima ili njihovim pacijentima ponovo izrasli kirurški odstranjeni organi, tvrdnje o mogućnosti da se postigne „vječna mladost“ ili čak „besmrtnost“ za sada spadaju u pretjerivanje, odnosno marketing. Jedan Pjotr Garjajev, čovjek od osamdesetak godina, uživo izgleda upravo kao da ima osamdeset godina. Doduše, on izgleda kao zdrav i čio osamdesetogodišnjak, a ne bolestan i oronuo. Doktor Arkadij Petrov posjeduje medicinsku dokumentaciju da je uspješno regenerirao svoj kirurški odstranjen žučni mjehur, no on također izgleda kao „čovjek u godinama“, a ne kao „vječiti mladić“. Međutim, ima tvoraca popularnih sustava DNK iscjeljivanja koji posjećuju plastične kirurge kako bi svojim sljedbenicima stvorili iluziju vlastite mladolikosti. Ovo već spada u njihovu osobnu patologiju, no istovremeno jasno govori koji bi mogli biti stvarni dometi alternativne genetike. Po mome mišljenju i iskustvu to je za sada samo održavanje zdravlja. Za vječnu mladost ili besmrtnost morat ćemo se strpiti, jer osim što još ne posjedujemo odgovarajuće znanje, vjerojatno postoje i kolektivni razlozi za tako nešto. Evo i najbanalnijeg – što bi ljudi učinili s osobom koja bi s osamdeset godina izgledala kao da joj je dvadeset? Ne vlast, vlada, policija, tajna policija, nego susjedi, inače „pošteni i dobri mali ljudi“?
Mogućnost utjecaja na vlastitu DNK pojavljuje se i u kontekstu ideje o čovjekovom udaljavanju od originalnog nacrta, odnosno njegove naknadne modificirnosti. Starozavjetni čovjek navodno je živio oko 900 godina, a ne 90 (u najboljem slučaju). Osobe koje tvrde da su u kontaktu s izvanzemaljskim rasama, pogotovo onima od kojih mi vučemo porijeklo (navodno potječemo od rase ljudi koji su nekada živjeli na planetama u sazviježđu Lira), također tvrde da je njihov životni vijek oko 900 godina i da posjeduju nejverojatne mentalne, energetske i duhovne sposobnoti. Biti samo u blizini takvih bića dovodi do ekstaze, prosvjetljenja, osobne transformacije. Ako je to origanlni antropos, što se s nama u međuvremenu dogodilo?
Gnostički Anthropos ili kabalistički Adam Kadmon – originalan nacrt savršenog ljudskog bića. Zašto smo se toliko odmakli od takvog nacrta?
Čini se da nije samo pšenica koju jedemo genetski modificirana – postoji mogućnost da smo i mi GMO, da smo izgubili originalno obličje, originalnu dugovječnost i sposobnosti. Zašto se to dogodilo i tko nas je modificirao, o tome postoje brojne pretpostavke, a nimalo dokaza. Jedna od pretpostavki je da su ljudi u nekom trenutku pretvoreni u radnu snagu svojim izvanzemaljskim vladarima. Takva radna snaga morala je zadržati nešto od originalnog nacrta, ali nipošto i svijest, znanje i sposobnosti s kojima bi bili „nalik bogovima“. Stoga je i znanje o tome kako se postaje cjelovitim bićem postalo zabranjeno, dok je naša originalna DNK – navodno izvorno dvanesterostruka – svedena samo na dvostruku zavojnicu. Tako je re-kreirati dvanaesterostruku DNK postao jedan od bitnih ciljeva alternativnih tehnika koje se bave utjecajem na stanice tijela. S obzirom da otkrića ruskih genetičara govore kako biokemijski genetski materijal nije jedini, već postoji i fantomski, energetski ili „valni“ (otuda i naziv „valna genetika“), tako je moguće ostvariti određene efekte već i aktivacijom pet parova energetskih DNK nizova, koji zajedno s baznim čine dvanaesterostruku DNK. Ovaj postupak standardan je dio i Intencijske energetike, koja prema karakteru metodologije uključuje obje grane suvremene alternativne genetike – i epigenetiku, i metagenetiku.
Prema načinu na koji barata suptilnim energijama univerzalnog polja, IE u odnosu na metode na koje se nadovezuje donosi i čitav niz novina. Moj sustav koristi se svim vrstama suptilnih energija – pranom (ili bioenergijom), svjetlošću te nevibrantnim energijama sveopćeg Duha. Naime, tri su suptilne dimenzije postojanja:
1. bezuvjetna ljubav,
2. intencija,
3. svijest.
O njima sam već pisao u nekolicini članaka te knjizi drugoj iz serije Transformacija karmičkih obrazaca, povezavši ih s tri vrste energetskih tijela – pranu s aurom, svjetlost sa svjetlosnim tijelom, a svijest sa zvjezdanim tijelom i nevibrantnim energijama. Također, njihovo nepoznavanje i nedovoljnu zastupljenost u svakodnevnom životu povezao sam i s pravim uzrocima ljudskih problema. Iako središnje mjesto u IE sustavu zauzima intencija, odnosno svjetlosno tijelo i njegova praktična primjena, niti druge dvije vrste energija i energetskih tijela nisu ništa manje zastupljene.
Kao i bezuvjetna ljubav i svijest, i intencija je univerzalna (kozmička) sila, kreativna snaga koja je svim bićima manifestiranog univerzuma dana na slobodnu upotrebu. Naravno, u skladu s izvornim etičkim principima, odnosno zakonom karme. O intenciji se u posljednje vrijeme dosta govori u alternativnim krugovima – njeno postojanje i načine korištenja promovirao je kroz sve svoje knjige legendarni Carlos Castaneda, spominjao ju je i poznati terapeut Wayne Dyer, o njoj je pisala i novinarka Lynn McTaggart, a postoji i drevna duhovna škola te pripadajuća joj grana medicine koja se njome bavi – tradicionalna kineska medicina – zajedno s istočnjačkim borilačkim vještinama.
Ako nigdje drugdje, u borilačkim vještinama vidljivo je da postoji energija čija upotreba ili ne-upotreba čini značajnu razliku kad je riječ o borilačkim pokretima i udarcima. Da bi udarcem dlana slomio nekoliko cigli, kung fu praktikant mora povući energiju iz jednog od centara u svjetlosnom tijelu – prednjeg donjeg dan tiena, u karateu poznatog pod nazivom „hara“. Ako to ne učini i udari rukom po ciglama, ozlijedit će ruku, a ciglama neće biti ništa. Ako međutim potegne energiju iz hare i tada snažno udari cigle, sve cigle će puknuti, a ruci neće biti ništa. I ne samo cigle – osobno sam iz udaljenosti od nekoliko metara gledao kako pripadnik Shaolina lomi par centimetara debelu željeznu turpiju laganim udarcem čelom. Netreniranoj osobi od takvog bi udarca vjerojatno pukla lubanja, ali kad je energija tu, nebitno je kojim dijelom tijela izvršimo željenu akciju.
Ako je moguće izvoditi ovakve stvari kombinacijom namjere i fokusirane energije, zašto ne bi bilo moguće na sličan način utjecati i na stanice te na stanične procese? Tim više što se stanica ponaša kao biočip pa je bitna svrha njenog postojanja upravo spremanje i odašiljanje informacija. Stanica ionako upija sve što se događa u našoj psihi – i sadržaje svjesnog uma, a pogotovo sadržaje nesvjesnog i nadsvjesnog uma. S obzirom da su svi psihički procesi istovremeno i energetski procesi, a energetski procesi automatski utječu na biokemijske procese, tako će se naša duševna stanja reflektirati na stanične procese. To konkretno znači da stanica biva programirana našim emocionalnim i mentalnim obrascima – oni s vremenom postaju i stanični programi, htjeli mi to ili ne. A to nadalje znači da je spontano upisane stanične programe moguće mijenjati korištenjem svijesti i intencije. No treba znati i kako to učiniti na najizravniji te što je moguće efikasniji način.
TEHNIKE DELTA ISCJELJIVANJA
Sustavi koji prethode IE otkrili su da što je neka namjera izražena iz suptilnije razine svijesti, to će njena efikasnost biti veća. Suptilnost i dubina stanja svijesti izravno su povezani s frekvencijom moždanih valova koje otkrio njemački psihijatar Hans Berger. Što je titranje manje, odnosno frkvenicija niža, to je stanje svijesti dublje. Takva su frekvencijska područja sistematizirana u šest grupa:
– visoki gama valovi (70 – 150 Hz)
– niski gama valovi (30 – 70 Hz)
– beta valovi (13 – 30 Hz)
– alfa valovi (8 – 12 Hz)
– theta valovi (4 – 8 Hz)
– delta valovi (0,5 – 4 Hz)
Što je frekvencija viša, to je aktivnost našeg mozga, a samim time i svjesnog uma, veća. No što je veća aktivnost svjesnog uma, to je manja efikasnost namjere. Zato je nužno smanjiti aktivnost uma na najmanju moguću mjeru. Kako je beta područje povezano s moždanom aktivnošću tipičnom za budno stanje te obavljanje svakodnevnih aktivnosti, a oba gama područja s intenzivnim razmišljanjem, tako je jasno da prilikom izražavanja određene namjere treba ići prema što nižim frekvencijama, kod kojih će uplitanje svjesnog uma biti što je moguće manje.
Autogeni trening i srodne mu metode pronašle su način da svijest dovedemo u alfa-stanje, u koje je moguće ući tijekom potpune opuštenosti, neposredno prije nego što ćemo utonuti u san. Takve metode tvrde da će izražavanje bilo koje intencije, u njihovom žargonu „afirmacije“, utjecati na naš nesvjesni um te će je prihvatiti kao program. Programiranje nesvjesnog uma ponavljanjem afirmacija u alfa-stanju pokazalo se korisnim jer tada nesvjesni um dobiva cilj, odnosno zadatak kojim će se baviti. S obzirom da nesvjesni um predstavlja kibernetički aspekt naše psihe i želi biti programiran za obavljanje specifičnih radnji, tako je moguće upotrijebiti ga kao sredstvo ostvarenja ciljeva. Jer ako negativni utisci i programi potisnuti u nesvjesni um imaju toliku snagu nad čovjekovim reakcijama i ponašanjem, a privlače i vanjske okolnosti i životne situacije u kojima se netko nalazi („utječu na čovjekovu sudbinu“), onda je jasno da će i pozitivni programi činiti isto, ali na nama poželjan – pozitivan i konstruktivan – način.
Theta iscjeljivanje i njemu srodne metodologije (poput DNA Healing Techniques Roberta Gerarda) otišle su korak dalje i otkrile način kako pri punoj svijesti ići još dublje, odnosno ući u theta stanje. Naime, odemo li dalje od alfa-stanja obično ćemo zaspati. Netrenirana osoba ne može ući u theta stanje bez da ne zaspi jer ovo frekvencijsko područje isključuje aktivnost svjesnog uma te odgovara takozvanoj REM fazi spavanja, odnosno periodima u kojima sanjamo. Međutm, postoji i način da u theta stanje uđemo pri punoj svijesti, a taj je da vizualiziramo izlazak iz tijela, odnosno disociramo se od svog tjelesnog aspekta na način detaljno opisan u knjigama Vianne Stibal. Odvajanje, ili takozvana „eterička projekcija“, način je ulaska u theta stanje koji je Vianna pronašla nakon dosta eksperimentiranja, kad je djelovanjem iz takvih frekvencija moždanih valova uspjela iscijeliti svoj kronični zdravstveni problem s kojim joj službena medicina nije mogla pomoći.
No moja je hipoteza da pri izražavanju određene intencije treba onemogućiti uplitanje i svjesnog i nesvjesnog uma, odnosno centrirati svijest u nadsvjesnom umu pa će tek tada naša namjera biti uistinu čista i snažna. To konkretno znači da bi nam svijest trebala biti centrirana u delta stanju, onom u kojem je aktivnost moždanih valova najmanja. Jer ako je snaga namjere izražena iz alfe veća od one izražene iz bete, a zatim je snaga namjere izražene iz thete veća od one izražene iz alfe, što ne bismo išli i korak dalje u delta stanje – najdublje od svih – i izrazili intenciju iz takvog frekvencijskog područja. Zvuči logično, no problem je bio ući u delta stanje pri punoj svijesti. Kako je delta frekvencija moždanih valova obično moguća jedino tijekom dubokog sna bez snova, tako je bilo potrebno pronaći način kako ući u to stanje pri budnoj svijesti, jednako kao što je Vianna Stibal morala riješiti problem ulaska u theta stanje. Baveći se ovim problemom prisjetio sam se izjave jednog učitelja Zena koji je rekao da je prosvjetljenje jednako dubokom snu bez snova – samo pri budnoj svijesti. To znači da je veza između delta stanja i direktnog iskustva izravna, odnosno da je majstorima i praktikantima Zena poznat način ulaska u to stanje, bili oni svjesni da rade upravo to ili ne.
Kako sam u vrijeme istraživanja ove tematike iza sebe već imao preko dvadeset godina intenzivne duhovne prakse utemeljene upravo na Intenzivu prosvjetljenja kao metodi proizašloj iz Zen budizma, tako su mi načini dolaska do direktnog iskustva bili itekako poznati, no znao sam da će moj način ulaska u delta stanje biti neprikladan i neprimjenjiv na početnike. Naime, u ovom slučaju trening je svakako od presudne važnosti pa nije moguće očekivati iste rezultate od netreniranih ljudi kao i od onih koji iza sebe imaju solidnu kilometražu u direktnoj meditaciji. Tim više što tada nije postojao način da se uđe u direktan doživljaj po volji – prosvjetljenje je spadalo u domenu „božje volje“, nečega za što jedino možemo pripremiti teren i nadati se da će univerzum biti dovoljno milosrdan te nam podariti takvo iskustvo kao svojevrsnu nagradu za predan i mukotrpan rad.
No stvari su se i na ovom polju promijenile – i tehnologija dolaska do duhovnog iskustva razvija se jednakom brzinom kao, na primjer, komunikacijska tehnologija gdje danas po volji i trenutno komuniciramo s ljudima na drugim kontinentima te s lakoćom preko interneta dolazimo do informacija koje su nam do nedavno bile nedostupne ili smo za njih morali satima i danima prekapati po bibliotekama. Ekperimentirajući nekoliko godina došao sam do metode danas poznate kao „samadhi u tri koraka“ koja i početnicima omogućuje da nakon kratkog vježbanja uđu u delta stanje. Naravno, ne toliko stabilno i duboko kao kad to rade dugogodišnji meditanti, no ipak onoliko koliko je potrebno da se izrazi određena namjera. U čemu je stvar? Treba se disocirati ne samo od svojeg fizičkog aspekta, kao pri ulasku u theta stanje, nego i od vlastitoga jastva te se povezati s beskrajnim morem sveopćeg duha. A zatim treba jednostavno zaustaviti unutarnji dijalog, što se postiže izražavanjem namjere da svi mentalni procesi stanu – da sve misli i emocije jednostavnu miruju tijekom nekoliko sekundi. U tom stanju izražavamo određenu intenciju, obično u formi naredbe, kao kad napnemo luk i precizno odapnemo strijelu u smjeru cilja. Dakle moguće je pri punoj svijesti, u budnom stanju, ući u delta stanje, pa makar na nekoliko sekundi. No to je sve što nam treba da bismo našoj intenciji dali maksimalnu snagu.
Metoda ulaska u delta stanje tako predstavlja i središnji element IE sustava te se koristi na najrazličitije načine, odnosno primjenjuje na različita područja utjecaja, prezentirana kroz pet stupnjeva. O temama koje se obrađuju na pet stupnjeva IE možete se informirati preko tekstova na mojoj web stranici. Neka od najprobojnijih iskustava ostvaruju se reprogramiranjem stanične memorije, odnosno utisaka pohranjenih u stanicama, s obzirom na njihovu dodatnu funkciju kao memorijskih biočipova. Tu je i reprogramiranje energija pet elemenata, rad na uzrocima staničnih imprinata, namještanje zglobova korištenjem intencije, regeneracija oštećenih organa, a jedan od najatraktivnijih procesa je reprogramiranje začeća, o kojem sam već napisao poseban članak.
A kako središnje mjesto pri utjecaju na stanične procese, uz intenciju, čini zvuk, tako sam u cijeli sustav unio i rad sa specifičnim zvučnim frekvencijama, poznatijima pod imenom „sveta solfeggio ljestvica“. Precizno sam utvrdio funkcije svih 9 tonova ove ljestvice, pogotovo tri dodatna tona, o kojima u doba kad sam započeo svoja istraživanja nije bilo nikakvih informacija, ni u Bibliji kralja Jamesa, ni u Websterovom rječniku, ni u knjigama dr Leonarda Horowitza koji se prvi javno i eksplicitno bavio solfeggio frekvencijama, a niti kod ostalih istraživača ove tematike. Svoja sam saznanja objavio 2007. u članku Uloga zvuka u procesima iscjeljivanja (u hrvatskoj i engleskoj verziji), da bih kasnije pronalazio svoje rečenice u tekstovima drugih autora širom svijeta (naravno, kako to obično biva, bez da bi me itko službeno citirao…). S obzirom da sam već napisao tekst o zvuku i iscjeljivanju, odnosno mojoj interpretaciji solffegio frekvencija, neću se ovdje ovom tematikom baviti opširnije, već preporučujem čitateljima da prouče taj članak.
Visine devet tonova svete solfeggio ljestvice izražene u hercima.
Iako se sastoji od brojnih metoda i tehnika koje prema svjedočenjima praktikanata daju i trenutne i trajne rezultate, domete Intencijske energetike teško je odrediti – sve ovisi o osobi koja ih primjenjuje. Ako ih koristimo u svrhu iscjeljenja, treba imati na umu da je ovdje riječ o komplementarnoj medicini koju treba primjenjivati paralelno sa službenom i uvijek se o vlastitom liječenju savjetovati prvo s liječnikom. Alternativna medicina slabo je istražena jer nema ulaganja u nju pa stoga niti znanstvene verificiranosti. No mnogi ljudi ipak se okreću alternativi jer službena medicina ima svoje domete, a čovjek ima pravo i sam preuzeti odgovornost za vlastito zdravlje. Hoće li metode IE omogućiti ostvarenje željenih ciljeva, bili oni ovog ili onog karaktera, ovisi o brojnim faktorima. No smatram da je bolje pokušavati negoli se „prepuštati sudbini“ pa stoga i sam koristim ove metode na dnevnoj bazi, ovisno o potrebi, te s različitim učincima. A kako ih smatram korisnima, kao terapeut-istraživač imam ih potrebu podijeliti i s drugim ljudima. No ako želim podijeliti svoja saznanja, moram ih nekako prezentirati. Cilj mi je svakako izbjeći zamke marketinškog preuveličavanja (čitaj – laganja) samo zato da bih svome proizvodu napumpao tržišnu vrijednost. Stoga bih o IE metodologiji u konačnici mogao reći sljedeće – ona je namijenjena duhovnim avanturistima kao nadgradnja metodama simptomatske terapije, uzročne terapije i tehnikama koje omogućuju duhovno iskustvo. Ona predstavlja dodatno znanje koje može doprinijeti osobnom i duhovnom integritetu, odnosno biti još jedno od sredstava koje vodi prema korištenju našeg punog multidimenzionalnog potencijala. Utoliko ona spada u domenu „tko voli nek izvoli“ pa tko želi eksperimentirati bez prevelikih očekivanja dobro je došao. Ako za tako nešto imate volje, energije i vremena, vidimo se na nekoj od radionica…
© Tomislav Budak, veljača 2020.