Individualan rad

NAPOMENA:

Sve radionice, kao i individualan rad, namijenjene su duševno zdravim osobama koje nisu ni na kakvom medicinskom i/ili psihoterapijskom tretmanu ili liječenju. U okviru radionica i individualnog rada ne postavljaju se nikakve dijagnoze niti provode bilo kakve terapije i/ili tretmani u medicinskom, psihološkom ili psihoterapijskom smislu, niti se na bilo koji način prakticira medicina u smislu zakona.
Radionice i individualan rad ni na koji način nisu zamjena za medicinsku, psihološku ili psihoterapijsku dijagnozu, terapiju i/ili liječenje te je, stoga, za bilo kakvu promjenu propisanog tretmana u tim područjima (preskakanje, izmjena, izostavljanje, prekid i sl.) potrebno savjetovati se s nadležnim liječnikom, terapeutom ili drugim nadležnim stručnjakom. Odluka o bilo kakvom dodatnom alternativnom radu, terapiji ili tretmanu isključiva je odgovornost praktikanata.

Tehnike osobnog i duhovnog razvoja koje se koriste na radionicama te pri individualnom radu koristite na vlastitu odgovornost. Sve metode utemeljene su na poštivanju tri suptilna principa na kojima je utemeljen ljudski život – bezuvjetne ljubavi, kreativnosti i svijesti. Ova vrsta rada namijenjena je osobama spremnim na uvođenje većeg stupnja bezuvjetne ljubavi prema bliskim osobama, zatim na preuzimanje odgovornosti za sebe i svoju kreativnu ostvarenost te usvajanje neophodne discipline za stjecanje novih znanja i ekspanziju svijesti.  

*****************************

Pored radionica na kojima je moguće naučiti tehnike i sustave znanja koji omogućuju samostalan rad na osobnom razvoju, postoji i mogućnost individualnog rada koji može biti različitog tipa. Riječ je, prije svega, o energetskom radu, energetskim inicijacijama te o uzročnoj terapiji.

Da bi se radilo na osobnom i duhovnom razvoju nije nužno pohađati radionice, već je moguće doći na individualan rad. Takav tip rada obično se pruža osobama koje žele riješiti jedan specifičan životni problem koji trenutno imaju i ne zanimaju ih radionice, što isključuje mogućnost samostalnog korištenja tehnika osobnog razvoja. Međutim, i osobe koje se aktivno bave osobnim razvojem mogu doći na povremene intervencije koje služe provjeri njihovog rada, dodatnoj edukaciji ili radu koji zahtijeva korištenje tehničkih sredstava s kojima praktikanti iz određenog razlog još nisu upoznati. Kojeg god oblika, svi oblici individualnog rada traju maksimalno dva sata, unutar kojih se obavlja intervencija na više razina istovremeno – emocionalnoj, energetskoj i spiritualnoj. Osim u slučaju energetskog rada, sve vrste individualnih tretmana zahtijevaju aktivno sudjelovanje klijenta u intervencijskom procesu. 

Upotreba tehničkih sredstava

Prilikom individualnog rada koristim se najrazličitijim tehničkim sredstvima. Razlog zbog kojeg upotrebljavam niz naizgled raznorodnih sustava i tehnika je slijedeći: suvremena tehnologija osobnog razvoja još je uvijek u svojim povojima. Na način razumljiv i prihvatljiv današnjem čovjeku tek se otkrivaju drevna znanja. Ta su znanja navodno u nekim davnim vremenima bila cjelovita, ali su se ulaskom naše planete u ciklus neravnoteže prvo rascjepkala, a zatim zagubila. Kako planeta Zemlja još uvijek nije izašla iz ciklusa neravnoteže, tako danas teško možemo govoriti o postojanju integralnog, cjelovitog duhovnog znanja ili duhovne škole. Zato su gotovo sve tehnike i sustavi koji su nastali u novije doba bili podložni dopunama i promjenama. Govorilo se o njima kao cjelovitima, ali bi kvalitetni praktikanti zdravog razuma s vremenom uvidjeli njihova ograničenja te potražili znanje i na drugim izvorima, dok bi pravovjerni ostali zadrto tvrditi da ništa savršenije ne može postojati.

Zato želim naglasiti da osobno nisam identificiran niti s jednom tehnikom ili sustavom razvoja koji koristim pa se u tom smislu ne smatram propagatorom nekih tehnika, na uštrb nekih drugih tehnika. Tehnika je za mene sredstvo, manje ili više efikasno. Ukoliko je riječ o tehnici koja je po mome trenutnom iskustvu izrazito učinkovita, ja se prema njoj odnosim s odgovarajućom pozornošću, s poštovanjem prema njezinom tvorcu te s nastojanjem da, ako je primjenjujem u njenom originalnom obliku, očuvam njenu izvornu kvalitetu i duh. Ostale tehnike ne omalovažavam jer uvijek negdje postoji netko kome one tog trenutka pomažu i tko ih smatra svetima. To što one za mene možda nisu djelotvorne nije toliko bitno jer uvijek postoji mogućnost da sve metode koje primjenjujem sada jednoga dana napustim i zamijenim ih novima, onima koje u tom trenutku za mene budu efikasne. Pored toga što je tehnika sredstvo osobnog razvoja, ona je za mene također i put, ali ne i cilj. Smatram da je besmisleno poistovjećivati se isuviše s putem ili sredstvom, već je daleko korisnije poistovjetiti se s ciljem. Cilj našeg postojanja jest samoostvarenje, realizacija naših kreativnih potencijala. Tome cilju vode dva procesa. Prvi proces koji vodi samoostvarenju jest samoosvješćenje, odnosno stjecanje svijesti o svim razinama vlastitog bića. Cilj koji se ovim procesom ostvaruje jest takav stupanj svijesti koji popularno zovemo prosvjetljenjem.

Danas postoje vrlo kvalitetne tehnike koje na provjeren i siguran način dovode praktikante do veoma visokog stupnja duhovnog prosvjetljenja i zato smatram da ih je dobro koristiti. No, praksa je pokazala da biti prosvijetljen ne znaci istovremeno biti do kraja pročišćen od negativne karme, niti je prosvijetljena osoba nužno i ostvarena osoba. Time želim reći da prosvjetljenje nije samo sebi svrha. Ono je nužna stepenica na putu osobnog razvoja i svakako predstavlja bitan cilj u prvoj fazi puta, ali jednom kad se ostvari cjelovita samospoznaja morat ce uslijediti rad na razvoju sposobnosti življenja iz prosvjetljenog stanja jer takva sposobnost ne pada s neba zajedno s prosvjetljenjem. Nju treba razvijati, a napor koji ćemo u to morati uložiti znatno je veći od truda koji smo uložili u postizanje prosvjetljenja. Tako je prosvjetljenje sredstvo naše realizacije jer bez cjelovite samospoznaje nećemo moći cjelovito ostvariti sebe. Postići prosvjetljenje znaci vratiti se u izvorno, zdravo stanje duha, ali kada jednom ozdravimo postavlja se pitanje što ćemo učiniti s novostečenim duhovnim zdravljem. Zato je velika zabluda da biti prosvijetljen znaci dovršiti svoj razvoj na ovoj planeti. Tek će savršeno življenje i djelovanje iz prosvjetljenog stanja predstavljati pravi završetak našeg razvojnog procesa. Upravo zato o prosvjetljenju govorim kao o sredstvu, a kreativno samoostvarenje smatram konačnim ciljem.

S druge strane, i prosvjetljenje i kreativno samoostvarenje moći će biti realizirano u onoj mjeri u kojoj je naša svijest očišćena od negativne karme. Tako je osobno pročišćenje od svega onoga što blokira našu prosvjetljenost i ostvarenost onaj drugi proces koji direktno vodi ostvarenju konačnog cilja našeg postojanja. Prolaženje kroz procese unutrašnjeg čišćenja također nije samo sebi svrha, i ono je sredstvo. No, riječ je o nužnom sredstvu, o najtežem i najneugodnijem sredstvu i zato mu treba pokloniti maksimalnu pozornost, ne ograničavajući se pri tom na uzak fond tehničkih sredstava zato što smo se, umjesto s ciljem, poistovjetili s putem. Premda primjenjujem različite tehnike, metodologija mojih terapijskih intervencija može se svesti na tri osnovna procesa koji po mom iskustvu cine zaokruženu cjelinu i daje odlične rezultate. Tehnike koje koristim omogućuju realizaciju ova tri procesa.

Naime, svaka se uzročna terapija sastoji od stvaranja svijesti o svim unutrašnjim stanjima koja čine simptome problema, zatim svijesti o uzrocima problema i svijesti o njegovom smislu. Tako je puna svijest i direktan uvid u samu srž problema nezaobilazna faza koju praktikant prolazi pri njegovom rješavanju. On/Ona mora razumjeti problem, znati o čemu je riječ, što je do problema dovelo, što ga sve sačinjava, što mora učiniti da ga riješi, koje pouke iz njega može izvuci i kakve promjene u svome životu treba napraviti.

Svjesno kretanje teritorijem koji čini problem bit će praćeno energetskom potporom koju prvo daje sama pozornost koju terapeut upućuje osobi koja vrši određenu intervenciju, a zatim su tu i sustavi energetskog iscjeljivanja koji omogućuju kontakt s takozvanom “univerzalnom kozmičkom energijom”. Ona se, između ostalog, koristi za otvaranje osobe, energetsko punjenje, ostvarenje kontakta s podsviješću i nadsviješću, za otkrivanje i čišćenje uzroka problema, zacjeljivanje energetskih “rana” koje ponekad nastaju kao posljedica ovakvog dubinskog pročišćenja te kao pomoćno sredstvo prilikom ostvarenja duhovnog iskustva ili direktnog iskustva istine. Tako je energija univerzalnog polja idealna potpora procesu osvješćenja problema te kvalitetnom iscjeljenju našeg energetskog tijela i energetskih centara koji se u njemu nalaze. Ona je istovremeno i kvalitetno sredstvo pomoću kojeg je moguće osobu uvesti u duhovno iskustvo.

Kao treći i najsuptilniji moment uzročne terapije tu su intervencije duhovnog svijeta, odnosno duhovnih bića kojima treba prepustiti obavljanje određenih iscjeliteljskih postupaka koji spadaju u njihovu nadležnost. Zato treba znati prepoznati pravi trenutak za takvu intervenciju i zatim dopustiti da se ona obavi bez našeg uplitanja. Suština ovakvih intervencija jest u komunikaciji s našom nadsviješću. Komunikacija s višom sviješću najlakše se ostvaruje putem posrednika, odnosno simbola koji predstavljaju našu nadsvijest, a duhovna su bića u stvari samo predstavnici naše više svijesti. Molitva, odnosno priziv ili invokacija duhovnih bića u cilju vršenja određene intervencije jedina je konkretna aktivnost koja se ovdje obavlja, a zatim je potrebno prepustiti se i dopustiti da intervencija bude izvršena bez našeg uplitanja. Ukoliko proces osvješćenja problema usporedimo s aktivnim, muškim, odnosno magijskim aspektom iscjeliteljskog rada, onda će kanaliziranje energije univerzalnog polja te intervencije duhovnih bića predstavljati mistički, ženski ili pasivni aspekt. Prilikom terapijske intervencije oba aspekta moraju biti istovremeno zastupljena jer jedino njihovo skladno ispreplitanje daje optimalne rezultate.

Uloga terapeuta 

Dakle, kvalitetna intervencija koja se vrši u cilju promjene unutrašnjeg stanja i životnih okolnosti osobe može se sastojati od sva tri navedena elementa koja su se do danas uglavnom koristila odvojeno. Naime, sve do nedavno svećenik je molio za osobu s problemom, iscjelitelj bi je tretirao energetski, psihoterapeut je nastojao omogućiti osobi da stekne svjestan uvid u uzroke svojih problema, a liječnik je liječio tijelo. Tako su ovi integralni dijelovi terapijske intervencije kroz dosadašnju povijest bili odvojeni jedan od drugog. Zato danas imamo bioenergetičare koji smatraju da je moguće sve postići energetskim tretmanima te da su ostali oblici terapijskih intervencija inferiorni energetskom liječenju. Kakvo pak mišljenje liječnici, psiholozi i psihijatri imaju o takozvanim alternativnim oblicima terapije suvišno je i spominjati, a slična je stvar i s religijama.

Osobno smatram da liječnicima i dalje treba prepustiti da liječe tijelo, ali tri navedene etape duševnog i duhovnog liječenja može i treba obaviti jedna osoba. Zato bi kvalitetan uzročni terapeut trebao biti netko tko je sposoban dobro oblikovanom verbalnom komunikacijom i vođenom vizualizacijom praktikanta dovesti do svijesti o strukturi problema i njegovom uzroku, navesti ga da preuzme odgovornost za vlastiti problem i poduzme konkretne korake da ga riješi.

Dobar terapeut bi zatim trebao biti u stanju energetski tretirati klijenta. Energetski tretmani imaju višestruku ulogu – oni olakšavaju i ubrzavaju stvaranje svijesti o uzrocima i strukturi problema, ciste energetsko tijelo od negativne energetske supstance (mrtve psihičke energije ili negativnog chija) koja se nagomilala kao posljedica negativnog načina života te uvode osobu u suptilna i apstraktna stanja svijesti koja klijenta povezuju s duhovnom razinom njegovog bića, a taj proces nemoguće inducirati riječima. Naime, verbalna komunikacija može poslužiti kao medij intervencije na psihološkoj razini. Ona je prirodno sredstvo terapijske intervencije koja će izazvati promjene u svijesti klijenta i potaknuti ga na konkretne promjene u svakodnevnom životu.

Međutim, riječi nisu uvijek odgovarajuće sredstvo uvođenja klijenta u duhovno iskustvo. Upravo naprotiv, one će prije izazvati zabunu negoli postići željeni cilj. Zato je mnogo bolje sredstvo za uvođenje praktikanta u duhovno iskustvo upravo direktna energetska interakcija. Energetske tretmane uzročni terapeut može upotpuniti meditacijom te invokacijom duhovnih bića putem molitve. Određeni aspekti ljudskog života pod utjecajem su i zaštitom duhovnih bića koja predstavljaju njegove vodiče i zaštitnike. Stoga bi dobar terapeut trebao biti u stanju ostvariti kontakt s duhovnim svijetom i zamoliti za intervenciju nad problemom koji praktikant ima.

Tri navedena sredstva prema mojem su iskustvu cjelovit temelj za kvalitetnu intervenciju koja će osobu na adekvatan način pripremiti za ispravno djelovanje. Naime, ovakve intervencije ne mogu zamijeniti konkretnu aktivnost koju vrši klijent sam. Terapeut ne može za svog klijenta učiniti ništa više od dobre pripreme za konkretne aktivnosti i poteze pomoću kojih će klijent samostalno riješiti svoj problem ili ostvariti svoje ciljeve. Terapeut omogućuje praktikantu da otkrije sebe, da shvati što je to što želi i da pronađe načine da ostvari svoje ciljeve. Terapeut prati praktikanta i na taj ga način vodi, a u potpunosti izbjegava bilo kakvo kritiziranje ili prosuđivanje, odnosno savjetovanje ili odlučivanje umjesto klijenta.

Stoga način mog praktičnog rada u najaktivnijem mogućem smislu uključuje osobu s kojom radim. Moji klijenti nisu u pasivnoj poziciji, nego aktivno sudjeluju u radu na sebi. Oni također bivaju obučavani da samostalno koriste sva navedena intervencijska sredstva, odnosno da razvijaju vještine koje mogu naučiti na tečajevima do stupnja potpune samostalnosti i neovisnosti o bilo kakvom vanjskom utjecaju – dakle, prvo do stupnja operativnog znanja, a kasnije i do kreativne primjene naučenog. Smatram da, koliko je god to moguće, treba izbjegavati guruističke odnose jer ako se u bilo kojem smislu stvori ovisnost, nekreativnost ili neodgovornost kod klijenata, onda tu više nije riječ o spiritualnosti ili samoostvarenju, već o manipulaciji ili nekoj vrsti kupoprodaje (biznisu).

Ovakav pristup nije jednostavan. On je karakterističan za put koji se obično naziva direktnom stazom. To je put osobnog i neposrednog duhovnog iskustva, osobnog sudjelovanja u procesu vlastitog pročišćenja, prosvjetljenja te samoostvarenja svoga kreativnog potencijala. Na žalost, čak je i unutar svijeta duhovnosti to “put kojim se rjeđe ide” jer većina ljudi odbija preuzeti odgovornost za vlastiti život i uporno traži nekoga kome će tu odgovornost prebaciti. Međutim, što se tiče cjelovitog karmičkog pročišćenja, duhovnog prosvjetljenja te kreativnog samoostvarenja, ovakav pristup jednostavno nema nikakve alternative. Ove ciljeve moguće je postići jedino uz naše potpuno sudjelovanje u procesima koji prema njima vode te uz stopostotno ulaganje svih naših potencijala. Instruktor ili učitelj bit će svojom podrškom uz klijenta, ali čak da to i može, neće se smjeti uplitati u njegova iskustva i lekcije. Svi mi vlastitu životnu igru moramo odigrati sami, ali time su i naši dobici najveći.