ARHETIPOVI, treći dio

Mislite da niste pod vlašću arhetipova? Ma da!?! Arhetipovi, ponavljam, predstavljaju nevidljive filtere ljudskoj percepciji. Nevidljive i nesvjesne. Stoga sve dok se s njima izravno ne suočimo, ne možemo znati kako točno utječu na nas. I ja sam nekada čitao Jungove tekstove o arhetipovima i slatko se smijao njegovim tumačenjima i ljudskoj gluposti, misleći („misliti je drek znati”, to su nas čak i u školi naučili) da njihov utjecaj na mene nije toliko jak ili da uopće ne postoji. Svakako, ma kako li sam samo bio pametan – kad sam se prvi puta suočio s izravnim utjecajem arhetipske slike, skoro sam se srušio u nesvijest. A bilo je to nakon dvadesetak godina intenzivnog duhovnog rada – toliko je njihov utjecaj bio slab ili nepostojeći. Svi smo mi, naime, jako pametni kad o nečemu nešto mislimo, no čovjek ima tri uma koji su jedan od drugoga odvojeni i zaštićeni nevidljivom opnom pa ono što se nalazi u svjesnom umu ne mora imati ama baš nikakve veze sa sadržajima nesvjesnog uma. A nesvjesni ima neizmjerno veću snagu i utjecaj na naš život od svjesnog.

Naime, arhetipski modeli nalaze se u devetom sloju aure u kojem možemo pronaći sve originalne kalupe za iskustvo ljudskog života – od bioloških, preko psiholoških pa sve do spiritualnih. Na primjer, u devetom sloju nalaze se kalupi čovjekovih tjelesnih organa, poznati i pod nazivom „duhovni organi”, koji se često doživljavaju i kao svjesna bića. Mogućnost svjesne komunikacije s određenim tjelesnim organom u svrhu njegovog ozdravljenja ili unaprijeđenog funkcioniranja lako je ostvariti usmjeravanjem pozornosti na deveti sloj aure. Ista je stvar i s psihološkim modelima, a i spiritualnima na koje naiđete u vlastitom devetom sloju. Za duhovne tragaoce ova informacija ima određen značaj jer svjestan pristup lekcijama koje smo odabrali naučiti tijekom trenutne inkarnacije, bile one individualne ili kolektivne, može znatno ubrzati proces osobnog razvoja, a rad s duhovnim organima značajno unapređuje i održava zdravlje. Ista je stvar i s arhetipovima – poželjno je istražiti kako svaki od njih utječe na nas jer iako su arhetipovi kolektivni modeli, i oni su individualno obojeni, a kako će se koji manifestirati kod pojedinca moguće je percipirati kroz meditaciju ili promatranjem vlastitog ponašanja i automatskih reakcija.

Gledano suštinski, arhetipovi predstavljaju kalupe za vjerojatno najbitnije lekcije koje Duša uči kroz iskustvo ljudskog života. Dok takve lekcije ne budu naučene, nema istinske slobode pa stoga arhetipovi nipošto ne mogu biti zanemareni ili zaobiđeni od strane duhovnih tragalaca. Obično se manifestiraju kroz pretjeranu identifikaciju s određenim arhetipskim modelom ili kroz otpor prema njemu. No, oba modela ukazuju da je osoba pod vlašću arhetipa, odnosno pod njegovim nepoželjnim utjecajem. Stoga proces transmutacije arhetipova predstavlja skladan način njihove neutralizacije jer ih ne negira, ali razotkriva kao ništa drugo do kompleksne identitete, odnosno uloge koje čovjek bira te shodno njima i faze razvoja kroz koje prolazi. Na taj ih je način moguće postaviti na pravo mjesto te dozirati onako kako odgovara svakom pojedincu. Svaki je arhetip izuzetno kompleksne strukture te ima multidimenzionalnu prisutnost u ljudskim životima, a može stvoriti čitav niz problema koji imaju naizgled nevidljiv zajednički nazivnik. Zato se rastvaraju pažljivo i temeljito, uz svijest o činjenici da je arhetip ipak izvorno kreiran da nas nešto nauči, a ne da nama vlada. Kao i bilo kojem drugom štetnom entitetu koji se isprepliće s našom osobnošću, arhetipu treba prići konstruktivno i rastvarati ga tako što ćemo pronaći i integrirati izvorni aspekt vlastite duše koji je arhetip privremeno mijenjao. Tako je transmutacija arhetipova kompleksan proces koji prati duboka unutarnja de-identifikacija od do tada gotovo nevidljivog i naizgled nesavladivog, „normalnog” ograničenja. 

Pored novih mogućnosti za osobnu ostvarenost transmutacija arhetipova će za duhovno orijentirane osobe bitno olakšati čišćenje i posljednjih ostataka samovažnosti, odnosno omogućiti da se izbjegne faza takozvane „mana ličnosti” i time doprinijeti ciljevima kao što su „gubljenje ljudskog obličja” ili „brisanje osobne povijesti”. U mana ličnost, vidjeli smo, može se pretvoriti svaka duhovno osviještena osoba koja posjeduje moć i na određen je način zloupotrebljava identificirajući se s nekima od tipičnih arhetipova koji prate takvu osobu – Mudracem, Herojem, Čarobnjakom, Učiteljem, Guruom, Ocem. Iako takva osoba ima određen stupanj svijesti koji je stavlja u poziciju moći, ako nije potpuno pročišćena i cjelovita ona jednostavno ne može umaći nadmoći praslika te krene utjelovljivati neke od arhetipskih uloga. No, čovjek nije uloga koju igra, njegov izvorni identitet je nešto drugo. Uloga je sredstvo komunikacije s okolinom i samim sobom, a izvorni ljudski identitet je ono što jest, neovisno o ulozi. Ukoliko se uloga shvati preozbiljno, tada nastaju problemi. Na primjer, ako vitez koji nosi oklop da ga štiti u bitci pokuša preplivati rijeku, oklop koji mu je maloprije spasio život povući će ga na dno. Tako je i s ulogama (identitetima) koje čovjek preuzima ne bi li u nekom kontekstu postigao cilj – već u sljedećem kontekstu stara uloga mora biti zamijenjena ili nadopunjena nekom drugom. Međutim, ukoliko osviještena (prosvijetljena) osoba nije svjesno integrirala i kolektivne nesvjesne programe, tada će njome vladati praslike ili arhetipovi i ona se takvim utjecajima jednostavno neće moći oduprijeti. 

Dakle, sve dok ih ne transmutiramo, bit ćemo podložni utjecaju arhetipova, bilo unutarnjem – kao nevidljivim psihičkim zapisima, odnosno vanjskom – kao projiciranima u razne osobe ili objekte. A manipulacija arhetipovima sveprisutan je i težak problem. Svjetska elita služi se svim sredstvima kako bi ovladala ostatkom čovječanstva i premda običan čovjek o ovome ništa ne zna i ne želi znati, upravo su arhetipovi razlogom naše kolektivne uspavanosti. Čak niti astralni entiteti koji se hrane čovjekovom energijom nisu toliki problem – arhetipovi su temelj na kojem je izgrađena vlast međudimenzionalnih, neorganskih bića nad ljudskim rodom. Preko arhetipova oni i njihovi zemaljski namjesnici stvaraju kolektivnu iluziju te nas, uglavnom uspješno, uvjeravaju da je takva iluzija istinita. Načini na koji naši vladari manipuliraju arhetipskim slikama su razni – od korištenja pojedinih simbola na subliminalan način (neizravan, onaj koji posredno vrši utjecaj na naš nesvjesni um), zatim na izravan način kroz nacionalne i korporacijske simbole i znakove, a zatim i putem kreiranja arhetipskih figura, odnosno ljudi koji svojim načinom života i pozicijom predstavljaju pogodne  objekte za projekciju arhetipskih slika. Riječ je konkretno o slavnim osobama, bilo da je riječ o umjetnicima, političarima, ratnicima ili „herojima rada”. Današnja industrija kreiranja arhetipskih figura izuzetno je jaka – jedan od njihovih najvećih uspjeha u novije vrijeme jest kreiranje Baracka Obame, osobe lažnog imena i sumnjivog porijekla, kao američkog predsjednika.

Sve situacije, pojave ili osobe u kojima netko vidi, pridaje ili dodaje, odnosno projicira magična svojstva spadaju pod ovaj arhetip. Takva svojstva navode ljude da vjeruju da „magična osoba” nema i ljudske karakteristike, da ih je na neki način nadišla, nadvladala ili „transcendirala”, ali to nije tako. Sve dok je magičnim svojstvima zaogrnuta osoba pod utjecajem vlastitih hormona, ona ima i ljudske karakteristike. Zašto ih, uostalom, ne bi imala? Biti čovjekom uključuje štošta, a čovjek se rodio da bude čovjek, a ne ameba ili amorfna energetska masa. Uostalom, ako nije dijete ili starac, čovjek ima i hormone koji cirkuliraju njegovim krvotokom. Mislite da je lako oduprijeti se hormonski induciranim porivima i potrebama? Pitajte katoličke svećenike…oni su „čisti” i „neporočni”, nemaju seksualne odnose, ne piju, ne puše i ne tulumare. Aha…a Djed Mraz živi na sjevernom polu i cijele se godine odmara, a onda raznosi darove. A djecu donosi roda, vlada radi u korist naroda, a političari su pošteni. Crkva je nosioc duhovnosti, a predsjednik najetičnija osoba u državi. A Tomislav Budak samo piše članke, knjige, drži tečajeve i pomaže ljudima. U međuvremenu meditira okružen cvjetnim vijencima te nježnim pogledom blagoslivlja svakoga koga vidi, govoreći čistim, književnim, hrvatskim jezikom…

 

 

 

No ljudi se često čude kad upoznaju nekog „celebrityja” kako je takva osoba u stvari „obična” ili „jednostavna”, odnosno izrazito „poročna” (ma da, tko bi rekao…), kao da nije riječ o ljudskom biću, nego o Bogu. Arhetipovi pridaju ljudima božanske karakteristike pa njihovo utjelovljenje stvara iluziju da su osobe koje ih utjelovljuju nekako „posebne”, „magične” ili „božanske”… Međutim, nisu. Obične su, iste kao i svi drugi, a često i puno gore kad je riječ o slabostima i nedostacima karaktera. Ako pogledamo „celebrityje” izbliza, nije teško zaključiti da se uglavnom radi o moralnim nakazama koje se skrivaju iza „hypea” s kojim se okružuju. To što oko sebe stvaraju dimnu zavjesu korištenjem arhetipskih atributa ne znači ama baš ništa jer takva zavjesa najčešće skriva užasnu nesigurnost, djetinjastost, taštinu i egoizam. Stoga često nema gorih ljudi od „popularnih” – svi mi „obični” smo male bebe u usporedbi s njihovom iskvarenošću i neprirodnošću. Ima, naravno, i časnih iznimaka, ali one su rjeđe u odnosu na pravilo.

Tako se ljudi koji žele moć, popularnost ili novac redovito skrivaju iza arhetipova, odnosno koriste ih kao sredstvo manipulacije kako bi o sebi stvorili umjetnu sliku kojom nastoje pridobiti pozornost javnosti, steći željeni društveni status ili jednostavno zaraditi novac. No, takva će ih slika puno koštati, daleko više od statusa ili novca koji će njome zaraditi. Naime, postat će o njoj ovisni i morat će je stalno hraniti i podgrijavati, a od sebe će udaljiti sve što ima veze s ljudskošću i prirodnošću. Ne kaže stoga narod uzalud – „jebo sliku svoju!”. Slika o sebi samo je slika, a realnost je nešto sasvim drugo – tko god misli da je on slika o sebi, grdno se vara i možda će potratiti život na opravdavanje i uvjeravanje samoga sebe da je on ili ona ta slika. Koje li tragične štete… U stvari, ako ćemo o grandioznosti i značaju kojem ljudi željni popularnosti toliko teže, onda značaj čovjekove multidimenzionalnosti, njegove spiritualne prirode, daleko nadmašuje bilo kakav značaj materijalnog ili društvenog statusa. No, osoba zaslijepljena arhetipom takve aspekte vlastitog bića uopće nije u stanju percipirati – ona vidi samo ono izvanjsko, a to izvanjsko je i najprolaznije i nije izvor ispunjenja nego samo vidljiv izraz unutarnjeg izvora koji se ne može kupiti novcem ili statusom.

 

 

Političari se također koriste arhetipovima, i to ne samo političari iz otvoreno totalitarnih režima – Obama je od sebe prvo napravio mit, a zatim pobijedio na izborima. Političari prema svojoj genetskoj konstituciji jednostavno nisu u stanju biti iskreni pa se stoga moraju iza nečega sakriti. Prvo iza državnog aparata i institucija nametanja sile, a zatim iza medijske slike u koju ulažu sva raspoloživa sredstva. Ono što oni sami ne znaju jest da će biti iskorišteni od pravih vladara i kreatora sistema i onda ispljunuti, odbačeni i prezreni. Samo oni koji uđu duboko u strukture tajnih društava te prodaju čitavu dušu đavolu možda zadrže nekadašnju poziciju – svi ostali padaju u blato, prije ili kasnije. Prodati se za novac, moć ili neograničeno uživanje u bolesnoj seksualnosti (izraženoj kroz pedofiliju u krugovima diplomata i političara te prisustvovanje sotonističkim ritualima) donosi „ispunjenje” kratkog vijeka, ali zbog svoje isključive orijentacije prema materijalnom političari to nisu u stanju vidjeti.

No, bez obzira na sve ove činjenice, upravo zbog utjecaja ovog arhetipa ljudi žele živjeti u iluziji. Umjesto magije vlastite multidimenzionalnosti te unutarnje, spiritualne prirode, ljudi žude za prividom magije koja dolazi izvana te ne shvaćaju da hollywoodski filmovi, popularna glazba, televizija, droge i alkohol spadaju u sredstva kreiranja iluzije koja ih održava u ropskoj poziciji. Većina ne želi znati istinu i vidjeti što se stvarno događa s njihovim životima, sa svijetom oko njih ili s planetom na kojoj žive – njih zanima nogomet i pivo, životi „zvijezda” (uglavnom poznatih po zvjezdanom egu, taštini, porocima, gluposti ili zločestoći) ili televizijske serije koje se bave najcrnjim aspektima života. Svim navedenim sredstvima stvara se dimna zavjesa pomoću koje svjetska „elita” neometano sprovodi sve svoje destruktivne planove u djelo. Tako je čak i hollywoodska predstava zvana „9/11 terror attack” uspješno prodana masama kao napad „19 arapskih terorista”, iako je i malome djetetu jasno da se radilo o kontroliranom rušenju, najavljenom i organiziranom od strane američke vlade kako bi se opravdali budući napadi na do tada nepokorene bliskoistočne države. No, političari su svijetu ponudili arhetip „zlog teroriste” kao odgovornog za sve njihove probleme, a raja je to bez problema popušila.
  

  

 

 

Što to konkretno znači? Evo što – svatko će u holodecku ostvarivati svoje potrebe, čak i one do danas nezamislive i većini ljudi neostvarive. Moći ćemo putovati na mjesta koja možda nikada ne bismo mogli posjetiti, moći ćete imati paralelan digitalni život u kojem ćete imati idealan identitet, sretnu obitelj i savršen posao. Moći ćete nabaviti program u kojem će neka poznata svjetska zvijezda biti vaš ljubavnik/ljubavnica i radit ćete s njime/njome što god poželite. U slobodno vrijeme. A u radno vrijeme rintat ćete za svjetsku ekonomsku mašineriju vođenu od strane korporacija i ako budete neposlušni zaprijetit će vam uskraćivanjem holodecka. Tko god misli da je ovo znanstvena fantastika ili nerealna pretpostavka vara se – pogledajte samo navijače nogometnih klubova. Što se događa s njima kad im bude uskraćena mogućnost odlaska na utakmicu ili barem njeno praćenje na televiziji? A tu je i stalna prijetnja unutarnjim i vanjskim neprijateljem – ako ne budemo dobri možda će nas pojesti grozan čiča Osama ili netko drugi tko trenutno služi kao bauk. Digitalni raj u zamjenu za izvorni – tko bi uopće tome mogao odoljeti? Jer za prirodni raj se treba potruditi, treba ga željeti, raditi na njegovoj realizaciji od potencijalnog do stvarnog. No, digitalni je tu i u njemu su Scarlett Johansson ili Brad Pitt vaša ljubavnica/ljubavnik…

 

 

 

Ovaj arhetip je posebno zanimljiv kad je o riječ o osobama takozvane „spiritualne orijentacije”. Iako su svjesne kompletne degradacije svijeta u kojem žive, one još uvijek vjeruju da će nas spasiti neka neočekivana sila, „Bog”, vanzemaljci ili netko treći. Umjesto da preuzmu odgovornost za vlastito postojanje na planeti kojom vladaju zlikovci poremećenog uma i aktivno sudjeluju u društveno-političkom životu, oni se prepuštaju slatkim snovima o ružičastoj budućnosti koja će nekim čudom doći sama od sebe, milošću njihovog gurua ili „božanskog zaštitnika”. Na činjenicu da svjetska „elita” kreira svijet takvim kakav jest služeći se svim zamislivim i nezamislivim sredstvima manipulacije, oni se nadmoćno smješkaju, vjerujući da takvu viziju svijeta imaju duhovno nezrele osobe sklone mračnjaštvu ili zastrašivanju ljudi. Cijeli „new age” dobrim je svojim dijelom ništa drugo nego još jedno sredstvo kreiranja iluzije – doduše ne one utemeljene na rintanju za svjetsku ekonomsku mašineriju, već na ideji o pacifizmu, neuplitanju, naivnom pozitivizmu i fascinaciji okultnim, mističnim ili nadnaravnim. Ovim ne želim obezvrijediti suptilne aspekte postojanja, ali apstraktno mora biti uravnoteženo konkretnim – nije suština spiritualnog razvoja bijeg u apstraktno. Konkretno djelovanje je svrha, kreativno samoostvarenje je konačni cilj ljudskog postojanja. Pored toga što takvo ostvarenje koče naše unutarnje blokade, koče ga i mnoge izvanjske. Stoga uz rad na osobnom razvoju treba sustavno raditi i na transformaciji društva. S ovakvim ustrojem, sadašnje će društvo odvesti svijet u propast – upravo zato treba dati vlastiti doprinos promjeni svijeta, a ne samo sanjariti o miru i neuplitanju, iščekujući Godota.

 

 

I konačno, činjenica jest da magija vlada svijetom. Na žalost ne bijela, već crna. Crnomagijsko djelovanje ima i svoj vidljivi oblik, ali i nevidljivi, energetski. U vidljivi bi spadali svi oblici destruktivnog djelovanja koje se vrši pomoću tehnologije ili vojne sile, kao na primjer ratovi, „teroristički napadi” ili roštiljanje Zemljine atmosfere koje vrši postrojenje HAARP. U nevidljive spadaju okultni rituali. Naime, brojna su izvješća o tome kako se u određeno vrijeme na određenim mjestima skupljaju osobe iz svijeta politike, krupnog kapitala, estrade ili znanosti te sudjeluju u velikim crnomagijskim ritualima. Prema nekim istraživačima, gotovo svaki centar nekog grada koji pripada takozvanoj „zapadnoj civilizaciji” ima mjesto na kojem se na tjednoj bazi održavaju mračni okultni rituali. Obično je to neka poznata zgrada koja preko dana služi sasvim drugom cilju – na primjer katedrala, gradska vijećnica ili bilo koja druga ugledna zgradurina – u kojoj se, kao u filmovima Rosemaryjina beba Romana Polanskog ili Oči širom zatvoreneStanleya Kubricka (koji je „iznenada umro” neposredno pri dovršenju filma…), navečer odigrava nešto sasvim drugo. Takvim se ritualima u Zemljino energetsko polje odašilju negativne vibracije kojima se kreira, potencira i održava nizak vibracijski stupanj globalnog energetskog polja. A takav energetski nivo služi konstantnom zastrašivanju i zaglupljivanju ljudi, pretvaranju potencijalno svjesnih bića u robote – baš kao što je prikazano na gornjoj ilustraciji na koju sam „slučajno” naišao na internetu. Naime, ništa nije moguće sakriti – kao što pravilo obiteljskih mapa kaže da u obitelji ne postoje tajne, tako je nemoguće u potpunosti sakriti niti tajne globalne obitelji. Katkada treba čitati između redaka, a katkada se mediji potrude da nam prave istine otkriju ni manje ni više negoli na naslovnicama svojih časopisa.

 

 

 

 

Crna magija koristi se i za nevidljivo uništenje političkih ili poslovnih protivnika, ali i za uspjeh vlastitih projekata. Čitava je muzička industrija duboko upletena u manipulaciju okultnim simbolima, a prema riječima nekih od pripadnika industrije, rade se i rituali za uspjeh pojedine pjesme, albuma ili grupe. Ista je stvar i s velikim poslovnim projektima i nije tajna da velike bankarske kuće te internacionalne kompanije koriste sva sredstva kako bi uspjele. Prodaja duše vragu (još jednom arhetipu koje se često pridružuje Magu) nije rijetka pojava – ona je danas gotovo svakodnevna. Pitajte Jay Z-ja ili Sanadera. Odnosno, tko god želi biti dio elite dobiva pozivnicu – ako prihvati mora pristati na okultne inicijacije i sudjelovanje u ritualima, odnosno mora plesati kako mračno crnomagijsko bratstvo svira. A ako ne pristane, onda završi kao hollywoodski producent Aaron Russo, odnosno mnogi drugi manje poznati ljudi koji su imali snage reći „ne” đavlom opsjednutim vladarima. Zato ovakva njihova rabota mora biti iznesena na svjetlo dana od strane duhovnih istraživača, a ne skrivana ili prešućivana kako se ne bi „čačkalo mečku” ili talasalo poljem. Šutnjom se samo održava status quo, odnosno posredno surađuje s neprijateljem. Vidjeli smo već da ono čega čovjek postane svjestan gubi vlast nad njime – što više istinitih informacija uđe u polje, to će biti lakše otrgnuti se utjecaju mračnih sila.