Polaznici jednog od mojih tečajeva i ja u arhetipskom izdanju –
artwork by Željko Grmuša.




ANALIZA ARHETIPOVA

Utjecaji neintegriranih arhetipova primarno se izražavaju ili kroz pretjeranu poistovjećenost s njima ili kroz otpor prema njima. Ovo je bitna činjenica jer će utjecaj arhetipova najčešće negirati upravo osobe koje su s njima pretjerano identificirane, ili osobe koje su svjesne primitivnosti ovakve identificiranosti pa nipošto ne žele utjeloviti niti jednu od uloga koje mogu imati arhetipsku konotaciju. Također, rad na rastvaranju ograničavajućih utjecaja arhetipova namijenjen je naprednim tragaocima jer se ovaj sloj obično niti ne otvara početnicima, a kamoli osobama negativne životne orijentacije. Arhetipovi se, naime, u potpunosti aktiviraju tek kod osoba visokog stupnja cjelovitosti, osobnog integriteta i karizme koju su stekle integracijom većine odcijepljenih aspekata vlastite duše koji su izgubljeni zbog individualnih karmičkih utjecaja – dakle onih aspekata koji su se odvojili pod utjecajem traumatskog iskustva te raznih vrsta ograničavajućih povezanosti. Takve osobe obično su integrirale i animu te animus i sada stekle visok stupanj osobne moći.

Međutim, ukoliko ne porade i na rastvaranju kolektivnih karmičkih obrazaca,  kod kojih postoji opasnost da krenu stranputicom te postanu već spomenuta „mana ličnost“. Kako bi se ovakav razvoj situacije izbjegao, jedna od ključnih stepenica je transmutirati arhetipove od ograničavajućih utjecaja u podržavajuće te tijekom takvog procesa integrirati i duboka duhovna iskustva koja takav proces prate. Samo takva iskustva mogu napredne tragaoce ojačati i dovesti do takvog stupnja stabilnosti koji će im omogućiti uspješno nadvladavanje iskušenja koja može izazvati novostečena osobna moć. Treba, dakle, uistinu biti spreman za ovakav tip rada i zato je on svoje mjesto unutar mojeg sustava Transformacije karmičkih obrazaca pronašao tek na desetom stupnju.

Iako se Jungov model sastoji od samo četiri osnovna arhetipa – jastva, anime, animusa i sjenke – izvanredan izvor arhetipskih modela predstavljaju aduti Tarot karata. Porijeklo Tarota navodno je egipatsko – u vrijeme propasti egipatskog carstva svećenici su kreirali Tarot kao špil igraćih karata kako bi u njih sakrili tajno znanje o čovjeku i svemiru, u trenutku kad je ono bilo ugroženo od strane barbarskih osvajača. Aduti Tarota tako u sebi nose nekada tajno znanje o temeljnim iskustvima te fazama razvoja kroz koje ljudsko biće mora proći. Evo i kratke analize arhetipskih svojstava svakog od dvadeset i dva Tarotova aduta. Imena i redoslijed aduta postavljen je prema Tarotu Alistaira Crowleya koji je ilustrirala slikarica Frieda Harris. Iako nisam praktikant Crowleyeve „magike“ niti preveliki štovatelj ostalih aspekata njegovog rada, Crowleyev dizajn te slikarsko umijeće Friede Harris ipak su proizveli jedan od najupečatljivijih špilova Tarota koji je ikada napravljen. Kako i većina ostalih špilova potječe od, u najmanju ruku, sumnjivih osoba, tako nemam poteškoća prihvatiti Crowleyev Tarot kao temelj vlastite interpretacije arhetipova. Ukoliko želite vidjeti kako pojedina arhetipska slika izgleda na raznim garniturama Tarota, kliknite na ime svake od nje. 

I arhetip – MAG        

Prvi arhetip u svom optimalnom obliku predstavlja muški kozmički princip, odnosno ispravnu akciju te čistoću percepcije i jasnoću komunikacije. Sve komunikacijske vještine spadaju stoga pod ovaj arhetip pa u svojem najvišem smislu on simbolizira jednostavnost i iskrenost, a također i slobodu od stalnog i ponekad prisilnog trčanja za „životnom čarolijom“. U svom ograničavajućem aspektu prvi adut predstavlja sve ono što je suprotnost optimalnom – zamućenu percepciju, probleme s komunikacijom, kompliciranje, iluzije, želju da budemo fascinirani, opčarani i time zavedeni od strane nekoga ili nečega. Dakle, ukoliko stalno tražimo i trčimo za životnom magijom ili nam je, s druge strane, život postao dosadan i isprazan, bez životne čarolije, dobro je poraditi na Magu i njegovoj transmutaciji.

Ovo je i jedan od arhetipova koji leže u pozadini uloge Heroja, pogotovo današnjih „super-heroja“ iz hollywoodske produkcije crtanih i igranih filmova, ali i svih ostalih koje utjelovljuju krajnje nerealistični likovi iz sapunica ili krimi-forenzičarskih tv-serija u kojima su sve policajke i policajci super zgodni i nevjerojatno pametni – ukratko, nadljudi (što onda rade u policiji, pobogu?!?).

Mag također simbolizira i ljudsku volju te sve probleme koji nastaju zbog preslabe ili, s druge strane, prejake volje. Na volju se izravno nadovezuje i karakter ljudske aktivnosti pa ovaj arhetip određuje naš odnos prema aktivnom djelovanju te svjesnom ne-djelovanju. Kad je riječ o ostvarenju ciljeva, omjer između aktivnog djelovanja i svjesnog ne-djelovanja trebao bi biti pedeset naprema pedeset posto. Zato havajski šamani i tvrde da ukoliko dugo i uporno radimo na nekom cilju, a ne postižemo ga, možda previše radimo, odnosno nismo u stavnju poštovati ovaj omjer. Tako ovaj arhetip zahvaća i sve probleme vezane uz hiperaktivnost ili pretjeranu pasivnost.

II arhetip – SVEĆENICA

U svome najvišem smislu Svećenica predstavlja ženski kozmički princip. Takav princip obično nazivamo pasivnim pa je u tom smislu Svećenica ženski komplement Magu. Suština ovog  principa jest njegova utemeljenost na svijesti o izvornoj suštini vlastitoga bića kao kreativnoj Praznini, odnosno stanju „Ja Nisam“, praćenom dubokim mirom te potpunom opuštenošću. Zato je ovaj arhetip moguće usporediti s mirnim jezerom u kome se ogleda izvorna priroda svih pojavnih oblika. Svećenica također ukazuje na činjenicu da je vanjski svijet ogledalo naše unutrašnjosti, odnosno naše duše. Jednom kad ovo shvatimo i prihvatimo odgovornost za kreiranje vlastitog individualnog univerzuma, lako je raditi na promjeni životnih okolnosti. S druge strane, odbijanje odgovornosti ne donosi nikakve dobitke, samo nepotrebno produžuje patnju. Stoga ovaj arhetip zahvaća sve probleme sa svjetonazorom, odnosno percepcijom vanjskog svijeta te odnosom prema njemu. Svećenica je također i iscjeliteljica, njegovateljica, brižna majka. Sve žene koje imaju problema s ulogom majke, bilo da je riječ o otporu prema njoj ili pretjeranoj vezanosti, svakako imaju posla s ovim arhetipom.

Svećenica vlada i procesima direktne percepcije, i manifestiranoga svemira (samoga sebe, drugih ljudi, života), ali duhovnog svijeta. Ako Mag predstavlja muški aktivni princip, odnosno duhovnu aktivnost utemeljenu na intenciji, volji te svjesnom djelovanju ili ne-djelovanju, tada Svećenica predstavlja ženski oblik duhovne aktivnosti koja je utemeljena na svjesnom ne-djelovanju, zaustavljanju unutarnjeg dijaloga te blagom ukliznuću u stanje jednosti sa sveopćim Duhom. Takva se jednost ogleda u trenutnoj znatosti, odnosno u sposobnosti prepuštanja i dopuštanja da Duh djeluje kroz nas, bez našeg uplitanja. Transmutacija ovog arhetipa u konačnici omogućuje preuzimanje odgovornosti i za apstraktne aspekte vlastitog postojanja. Za razliku od pasivnosti, tuposti, uspavanosti ili nemoći te uloge žrtve koja često prati ovaj arhetip, njegovo nadvladavanje donosi osobi novu količinu slobode jer omogućuje još veći utjecaj na unutarnja stanja te vanjske okolnosti.

III arhetip – CARICA

Zajedno sa Svećenicom Carica predstavlja ženski princip, no dok je Svećenica povezana s njegovim duhovnim aspektom, Carica predstavlja ženski psihološki i tjelesni aspekt. Ovdje je riječ o ženi kao utjelovljenom biću određenog spola, s čitavim nizom pratećih psiholoških i bioloških funkcija – žena kao samostalna kreatorica vlastite sudbine, emancipira i slobodna, ravnopravna muškarcu te ostvarena kroz sve svoje aspekte pa tako i partnerstvo te majčinstvo. Stoga bi zrela i ostvarena žena bila optimalan izraz ovog arhetipa.

Transmutacija ovog arhetipa doprinosi nadvladavanju ženskih problema sa ženskošću te muških problema sa ženama i ženskim principom. Carica je i anima, ženski aspekt muškarca, zajedno sa svim kompleksnim utjecajima koje sa sobom donosi. Kod muškaraca omogućuje slobodu od destruktivnih utjecaja anime, od opsjednutosti ženskim spolom, odnosno stvara zdrav temelj za kreiranje skladnog partnerstva. Kod žena dovodi do deidentifikacije od pretjerane identificiranosti s ulogom žene, u bilo kojem od njenih ekstremnih aspekata – od erotične zavodnice, preko isuviše brižne majke i njegovateljice pa sve do agresivne feministkinje. S druge strane, žene koje imaju problem prihvatiti sebe kao ženu također mogu profitirati od rada s ovim arhetipom te uravnotežiti i na pravi način dozirati ulogu žene jer takva uloga ima i svoje konstruktivno mjesto u životima osoba ženskog spola.

IV arhetip – CAR

Car predstavlja muški psihološki i tjelesni princip, odnosno figuru oca. Car je i animus, muški aspekt ženske psihe kojeg treba u potpunosti integrirati kako bi žena bila u stanju kreirati istinski skladno partnerstvo. Na taj je način Car komplement Carici i predstavlja sve što i prethodni arhetip, samo s muškim predznakom. Zahvaća sve probleme koje muškarci imaju s vlastitom muškošću, odnosno probleme koje neintegrirani muški princip stvara ženama. Zreo, odrastao i ostvaren muškarac optimalan je izraz ovog arhetipa jer i uloga muškarca ima konstruktivno mjesto u životima osoba muškog spola.

Car također simbolizira i integritet – zdrav ljudski ego koji stvara svijest o vlastitoj vrijednosti te fizičkim i psihološkim granicama koje treba poštovati i zahtijevati od drugih njihovo poštivanje. Stoga ovaj arhetip zahvaća i sve probleme s integritetom – prejak ili preslab integritet, odnosno probleme s upornošću, postojanošću ili čvrstinom. Zajedno s Caricom, integracija ovog arhetipa omogućuje uravnoteženje muškog i ženskog principa, kako na individualnom, tako i na kolektivnom planu.

V arhetip – SVEĆENIK (Hijerofant)

Svećenik je arhetip posredništva između čovjeka i sveopćeg duha ili Boga, no ovo je njegov neintegrirani aspekt. Posredništvo je potrebno samo onima koji nisu osviješteni, odnosno prosvijetljeni, a onima koji jesu takav je posrednik suvišan. Do tada čovjek upire svoju pozornost na osobe koje smatra utjelovljenjima duha, odnosno svece, učitelje, čarobnjake, gurue, a i prosvijetljena osoba koja nije integrirala ovaj arhetip sklona je skliznuti u ulogu „gurua“, „sveca“ ili „velikog učitelja“. Koliko je lako identificirati se s takvom ulogom dovoljno govori prisutnost mnoštva duhovnih vodiča koji čak nisu niti sami krivi za takvu identifikaciju – još veću odgovornost snose oni koji opsesivno traže učitelja te ga na taj način sami kreiraju (potražnja stvara ponudu).

U svom optimalnom, integriranom izdanju Svećenik predstavlja slobodno ljudsko biće, svjesno sebe kao utjelovljenog Boga, odnosno višu svijest u nesputanoj i izravnoj manifestaciji, bez potrebe za posredništvom bilo koje vrste. Ovaj arhetip također simbolizira i besprijekorno življenje, potpuno usklađeno s duhovnom sviješću te slobodu od potrebe za bilo kakvim izvanjskim uzorom. Na taj je način svatko od nas svoj svećenik ili svećenica, odnosno učitelj, a put do Boga vodi izravno preko nas samih.

VI arhetip – LJUBAVNICI

Ovdje je riječ o arhetipu koji simbolizira univerzalni kozmički princip bezuvjetne ljubavi i njegov izraz kroz međuljudske odnose najrazličitijih vrsta – od obiteljskih, poslovnih i prijateljskih pa sve do onih najintimnijih, partnerskih. Stoga i zahvaća sve probleme kojima je zajednički nazivnik nepoštivanje ovog principa, to jest ljubav uvjetovanog tipa ili potpuno odsustvo ljubavi. Postići sklad u odnosima s drugim bićima vrhunski je cilj ljudskog postojanja pa ovaj arhetip u svom optimalnom izrazu predstavlja upravo to – harmonične međuljudske odnose.

Ovo je i arhetip „vjenčanja“ pa kad je o partnerskom odnosu riječ, transmutacija i integracija ovog arhetipa dovodi do slobode od prisile partnerstva, odnosno braka. Iako bračna zajednica, ozakonjena ili ne, jest temelj obitelji kao društvene jezgre i društvo je nameće kao nužnu, kada i kako ostvariti brak trebalo bi ovisiti o slobodnoj volji svakog pojedinca, a ne o pritiscima društvenih očekivanja. Sreća jest u ljubavi, čistoj i ničime uvjetovanoj, no trčanje za „ljubavlju“ pod svaku cijenu također može čovjeka uvaliti u brojne nevolje. Stoga integracija ovog arhetipa može uvelike pomoći ostvarenju skladne partnerske zajednice, ostvarene u trenutku kad su partneri za nju uistinu zreli.

VII arhetip – BOJNA KOLA

Bojna kola simboliziraju ratništvo. Međutim, postoji ratništvo i ratništvo. Postoji divljaštvo koje se danas naziva ratništvom, a koje to nije, barem ne u pravom smislu riječi. Na primjer, konstruktivno ratovanje o kojem je pisao Sun Cu u kolekciji taoističkih tekstova po imenom Umijeće ratovanja prilazi strategiji na način koji omogućuje najmanje gubitke u svakom pogledu – u ljudstvu, oružju i materijalnim stvarima, a kad je o civilima riječ oni ostaju netaknuti. U današnjim pak ratovima najviše stradavaju upravo civili, a logistika, teritorij i građevine se ravnaju sa zemljom. Naime, biti etičnim ratnikom spiritualna je disciplina o kojoj današnje vojske izgleda da ništa ne znaju, ili ne žele znati. Stoga vjerojatno ne postoji teži posao od ovog, no nitko nas njemu ne uči. Riječ je o ratovanju bez borbe, koje na prvo mjesto stavlja nadvladavanje vlastitih slabosti, odnosno rat protiv nižih instanci vlastitog bića.

New age danas puno govori o takozvanim „ratnicima svjetla“, a kad tome terminu ne bismo prilazili kao potpunoj mistifikaciji, tada bi ovakav izraz imao smisla. Da, ratnik svjetla ili borac za pravdu i istinu jest najviši aspekt ovog arhetipa. Odnosno ratnik koji ne ratuje ako to nije nužno, koji pobjeđuje bez borbe, koji ne koristi niske strasti i ne zloupotrebljava vlastitu moć – to bi otprilike bili optimalni aspekti ovog arhetipa u transmutiranoj varijanti. Svi ostali su neprirodni – identifikacija s velikim ratnicima, borcima, „fajterima“ samo je izraz arhetipa, a ne i izvorne prirode vlastite duše. Ista je stvar i s pasivnošću i kukavičlukom, odnosno bijegom od bilo kakve borbe, pa makar i za vlastitu ostvarenost – obje reakcije su izraz arhetipa, a ne njegove integriranosti. Imate li stoga problema s agresijom ili, s druge strane, pretjeranom pasivnošću, ne znate li kako se postaviti prilikom borbe za neki cilj, koju strategiju preuzeti, odnosno nedostaje li vam borbenog duha, tada bi od pomoći mogla biti transmutacija ovog arhetipa. 

VIII arhetip – RAVNOTEŽA

Ovaj arhetip zahvaća sve probleme s ispravnošću (mišljenja, odluka ili postupaka). Nema, naime, ispravnog postupka osim onog koji je ostvaren iz čiste intencije. Zato su ravnoteža ili pravda, kako se ovaj arhetip naziva u nekim školama Tarota, odraz čiste intencije, i ničeg drugog. To znači da je ispravna odluka ona koju mi donesemo, bez obzira na bilo kakve izvanjske kriterije, ali iz čiste intencije. Zato ovaj arhetip u svom neintegriranom obliku proizvodi probleme koji u korijenu imaju nesposobnost da se ostvari kontakt sa svojom izvornom intencijom, da se otkriju istinski ciljevi i potrebe.

S druge strane ovdje je riječ i o ravnoteži između dviju krajnosti, čuvenom „srednjem putu“ o kojem je govorio Buda, ali i o harmoničnom življenju utemeljenom na uravnoteženim suprotnostima. Neutralizacija primordijalnih polariteta svakako spada pod ovaj arhetip pa je u tom smislu rad na njemu nužan ukoliko nismo u stanju uravnotežiti krajnosti u svojim životima, bilo da je riječ o specifičnima koje se manifestiraju kroz razne vrste unutarnjih konflikata ili temeljnima, koje nazivamo primordijalnima. Primordijalni polariteti jesu jedan od pet primordijalnih kodova upisanih duboko u energetskom tijelu čovjeka, točnije u zvjezdanim centrima, te je bitno poznavati ih i integrirati kako ne bismo bili pod njihovim ograničavajućim utjecajem.

IX arhetip – PUSTINJAK

Ovo je arhetip meditacije i suočavanja sa samim sobom. Zato zahvaća sve probleme povezane s meditacijom, odnosno samospoznajom, a također i sa samoćom – pretjerivanjem u samoći ili strahom od nje. Naime, da bismo došli do odgovora na određena životna pitanja ili razriješili probleme, nužno je suočiti se sa sobom, pogledati duboko u sebe i u svojoj izvornoj prirodi pronaći rješenje ili barem put prema njemu. Takav proces ponekad zahtijeva izolaciju od okoline, od svakodnevnog života, iako ne i pravo „pustinjaštvo“. Stoga svi oblici straha od suočavanja sa sobom, otpora prema meditaciji ili privremenoj samoći spadaju pod ovaj arhetip.

Pustinjak također simbolizira i proces ostvarenja duhovnog iskustva, prosvjetljenja, odnosno direktnog iskustva Istine. Za takvo iskustvo treba ući duboko u samoga sebe te doseći izvornu suštinu vlastitoga bića, otkriti „unutarnje svjetlo“ koje je na većini špilova Tarota simbolizirano fenjerom koji pustinjak drži u ruci. Zato i sve vrste blokada neposrednom kontaktu s unutarnjim svjetlom spadaju pod utjecaj ovog arhetipa pa njegova transmutacija može znatno doprinijeti nečijoj sposobnosti da neometano i po volji uranja u sebe i stupa u dodir sa svojim izvornim bićem.

X arhetip – SREĆA

Ovaj je arhetip (pre)često korišten u reklamnoj industriji kako bi se vlastitome proizvodu pripisalo magično svojstvo proizvodnje sreće kod pojedinca. No, sreća ne leži u posjedovanju nekoga ili nečega, niti bilo kakvom izvanjskom ostvarenju – sreća je jednostavno spontani izraz naše izvorne prirode, sama suština našeg jastva. Odnosno, ako i postoji nekakav apstraktan preduvjet, onda je to ljubav – sreća je, naime, u ljubavi. A ljubav pak vodi do stanja jednosti s vlastitim jastvom – zato je povratak u stanje sreće jednak povratku izvornome sebi. Stoga sreća nije ni u kakvom procesu – ona jednostavno jest. S druge strane činjenica je da živimo u društvu utemeljenom na stalnoj odgodi sreće, iako se naizgled stvara imperativ „neprestane ushićenosti“, odnosno „prisilne sreće“, kako je to izrazio književnik Pascal Bruckner[1]. Forsiranje „sreće“ u društvu koje pojma nema na čemu počiva prava sreća naravno da dovodi do nemogućnosti ostvarenja sreće, odnosno njenoj odgodi u neodređenu budućnost. Ovome cilju posebno doprinose i velike religije zapadnoga svijeta, naročito kršćanstvo i judaizam, koji uz sreću nužno vezuju krivnju – dobar vjernik tako odgađa sreću do daljnjeg, odnosno u život nakon smrti jer nije dolično biti sretan na planeti ispunjenoj patnjom.

No, ovo je i jedan od najperfidnijih oblika manipulacije ljudskim rodom – odgoda sreće, njena njeno stalno izmicanje, žrtvovanje ili izbjegavanje pomaže svjetskoj eliti da vlada ostatkom populacije. Oni su bogati, sretni i moćni, a nas su uvjerili da dobrom vjerniku, odnosno etičnoj i suosjećajnoj osobi ne priliči biti sretan na planeti kojom vlada nepravda. Dovoljno je zadovoljiti se malim, u svakom pogledu – samo povremenim bljeskovima sreće, minimalnim plaćama, ograničenim pravima i minimalnom slobodom. Međutim, iako sreća ne može biti u novcu ili posjedovanju, deseti arhetip simbolizira i materijalno bogatstvo. Ima nešto u novcu što može stvoriti preduvjet za sreću, a to je određena vrsta slobode te mogućnost osobne emancipacije. Naime, sretnoj osobi potrebno je vrijeme za sebe te neovisnost od svjetske ekonomske mašinerije, inače kreirane da ga iscijedi do posljednjeg novčića i zrnca energije. Materijalno bogatstvo stoga stvara preduvjet („materijalnu bazu“) za sreću i ostvarenost, ali ne kroz statusne simbole i ego, već kroz vrijeme koje ćemo provesti ostvarujući se kroz skladne odnose s bližnjima te kreativan rad. No, većina ljudi nije u stanju probiti barijeru ovog arhetipa te dozvoliti sebi sreću i bogatstvo, odnosno postići spremnost za propuštanje energije koju donosi uspjeh. Da, energetska otvorenost i spremnost je bitna za uspjeh, a ne samo talent ili sposobnost kvalitetnog obavljanja neke djelatnosti.

XI arhetip – STRAST

Ovo je arhetip užitka te u svom integriranom aspektu omogućuje osobi „život punim plućima“, odnosno unutarnje ispunjenje koje može voditi i do ekstaze. Cilj ljudskog postojanja jest unutarnje ispunjenje, međutim niti ono ne mora nužno biti ostvareno uz pomoć bilo kakvog izvanjskog postignuća. Zato rad na njegovoj transmutaciji omogućuje slobodu od trčanja za užicima te spašava od gubitka energije koju bismo uludo potrošili na pretjerani hedonizam ili bilo koji drugi oblik aktivnosti za koju vjerujemo da je jedini mogući izvor užitka. Ukoliko smo ovisni o užicima, trčimo za uzbuđenjima, nužno nam je potrebno stalno „partijanje i brijačina“, „sex, drugs & rock’n’roll“, ili nam je dosadno ako se stalno ne događa nešto uzbudljivo, tada svakako imamo problem s ovim arhetipom. S druge strane, ukoliko smo mrtvo puhalo, bez energije ili živimo rutinirani život bez ikakvih strasti ili uzbuđenja, također možemo biti pod utjecajem ovog arhetipa, samo s drugim predznakom.

I ispunjenje leži u čovjekovoj izvornoj prirodi te njezinoj neposrednoj spoznaji i to na onaj način kod kojeg sebe doživljavamo kao kreatora vlastitog postojanja, odnosno Boga. No, ovo je i teška hereza prema religijama jer one u stvari odvajaju čovjeka od Boga i time rade podjelu. Čovjek ipak jest Bog i to je činjenica i realnost koju mu nitko ne može oduzeti ili uskratiti – mnogi će je negirati i napadati, ali uzalud. I nema Boga izvan čovjeka – sve ostalo je arhetipska slika, odnosno projekcija namijenjena kontroli i manipulaciji. Stoga transmutacija ovog arhetipa omogućuje pronalazak izvora užitka u sebi, a tek onda u vanjskome svijetu, i to primarno u vrsti aktivnosti koja obavljamo s užitkom i obavljali bismo je bez ikakve naknade ili nagrade. Naime, ako je sreća u ljubavi, tada je užitak u kreativnom radu.

XII arhetip – OBJEŠENI ČOVJEK

Ovdje nalazimo arhetip mučeništva, odnosno krivnje, patnje i blokiranosti te, s druge strane, nevinosti i slobode od patnje bilo koje vrste. Simbolizira krizu svijesti, raspad dotadašnjeg sustava mišljenja i ponašanja. Čovjek je, naime, slobodno biće koje uvijek ima mogućnost izbora. Druga je stvar to što takvu mogućnost većina ljudi ne koristi, ali da je ima – ima. Stoga je moguće napraviti zaokret i pronaći izlaz iz bilo koje situacije, koliko god mučna ili bezizlazna naizgled bila. Ukoliko zaglavimo bilo gdje, u kakvoj god realnosti, takva pozicija može imati svoje uzroke u neintegriranosti ovog arhetipa (iako, kao i kod svih ostalih arhetipova, istovrsni karmički utjecaji mogu imati i više simultanih uzroka).

Ovo je i jedan od arhetipova koji simboliziraju zalijepljenost, prianjanje, odnosno vezanost za određenu realnost, bilo da je riječ o situaciji, osobi, emociji, uvjerenju ili životnoj ulozi. Ukoliko nismo u stanju otpustiti neku od takvih vezanosti te je se držimo kao „pijan plota“, možda je riječ o utjecaju ovog arhetipa. Tvrdokorno vezivanje za nešto nikada nije nikome donijelo ništa dobro – dapače, upravo je vezanost izvor sve patnje, kako to kaže jedna od Budinih „četiri plemenite istine“. Stoga transmutacija ovog arhetipa može olakšati pronalazak izlaza iz naizgled bezizlazne situacije, odnosno pripomoći otpuštanju nepotrebne vezanosti za nekoga ili nešto.

XIII arhetip – SMRT

Smrt je jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih arhetipova. Vlada svim procesima osobne transformacije, ali i transformacije životnog stila te životnog okoliša. Zato ovaj arhetip ne predstavlja samo proces umiranja te konačnog napuštanja fizičkog tijela, nego sve procese promjene, ali istinske i konačne. Transformacijski procesi nužan su dio života jer čovjek prolazi kroz različite faze koje ga potpuno mijenjaju, ponekad i do neprepoznatljivosti. Odrastanje, sazrijevanje, starenje te konačno napuštanje tijela neizbježni su biološki procesi i nije ih moguće izbjeći, a niti mudro opirati im se. S druge strane, postoji i čitav niz dodatnih mogućnosti za osobnu transformaciju koje ne moraju nužno pratiti ili proizlaziti iz biološkog razvoja – čovjek je i energetsko, odnosno duhovno biće, koje također može biti transformirano krećući se kroz nivoe svijesti. Tako čovjek, htio ne htio, tijekom života prolazi i kroz niz psiholoških smrti koje ponekad induciraju biološki procesi, a ponekad duhovna iskustva i spoznaje. Stoga rad s ovim arhetipom otvara osobu prema procesima promjene i osobne transformacije te rastvara sve ostatke suptilnog unutarnjeg otpora koji prema takvim procesima mogu imati čak i jako napredni duhovni tragaoci.

Ovaj arhetip svakako jest povezan i s čovjekovim odnosom prema smrti – primarno s njenom percepcijom kao mračne, tužne, destruktivne ili poražavajuće pojave, ili s druge strane vrste „spasenja“ za kojim mnogi žude. Odnos suvremenog čovjeka prema smrti sve je samo ne prirodan i uravnotežen, a znanje o umiranju i posmrtnim stanjima cenzurira se, tabuizira, potiskuje i skriva na sve moguće načine. Jedna od glavnih prepreka ovom tipu svijesti je upravo je ovaj arhetip, ubačen kao filter između čovjekove individualne svijesti i percepcije izvanjske pojave. Stoga transmutacija ovog arhetipa omogućuje slobodu od straha ili otpora prema smrti, ali i od žudnje za smrću u čijoj pozadini ne mora biti samo identifikacija s mrtvom osobom. Treća i vrlo česta varijanta ovog utjecaja jest čuvena čovjekova „bahatost besmrtnog bića“, kako ju je nazvao Castaneda, kod koje se čovjek ponaša kao da smrt ne postoji, kao da nikada neće umrijeti i kao da ima beskrajno puno vremena. Umjesto da se ostvaruje, takva osoba čeka, propušta prilike ili misli da može raditi što hoće jer njena djela nemaju nikakve posljedice. Koje li tragične zablude…

XIV arhetip – UMJETNOST, UMJERENOST

Ovo je arhetip rada, odnosno radnika. Rad je nužnost, no pitanje je kakav je rad čovjeku primjeren, a kakav nije. Izvorna ideja rada jest prakticirati aktivnosti koje imaju transformacijski karakter, odnosno izraziti sebe i svoju izvornu prirodu kreativno, kako bismo postigli i konačni cilj našeg postojanja – kreativnu samoostvarenost. Dakle ili rad koji ima gotovo alkemijski, transformacijski ili stvaralački karakter u koji bi spadao i rad kojim se kreira materijalna baza za život, ili rad kao čisti kreativni izraz. Koliko smo danas daleko od ovakvog izvora, nije teško zaključiti. Stoga transmutacija ovog arhetipa omogućuje slobodu od prisile rada, od nametnute ideje nepotrebnog rada kojim se samo hrani svjetska ekonomska mašinerija, a s druge strane utječe na čovjekovu radišnost, usmjeravajući ga prema aktivnom djelovanju, nasuprot lijenosti, letargiji ili pak manipulaciji.

Kao što sam već rekao, gledano idealno čovjek mora raditi samo onaj posao kojim izražava i ostvaruje svoju izvornu prirodu. Tako transmutacija ovog arhetipa može doprinijeti pronalasku odgovarajućeg zanimanja, uspjehu u vlastitoj karijeri, odnosno kreativnoj ostvarenosti kroz tip aktivnosti koji nam najviše odgovara. Zato mnoge osobe koje transmutiraju ovaj arhetip mogu upasti u stanje krize jer će ih takav rad zasigurno dobro prodrmati, probuditi i uputiti na pravu stvar, a ne na rad koji samo i jedino služi preživljavanju. Nova odgovornost i disciplina koju treba usvojiti kako bi se pronašao i izrazio vlastiti kreativni talent ne mogu se izbjeći nikakvom „magijom“ – nitko ne može ostvariti sebe kroz tuđe napore i rad, iako mnogi pokušavaju.

XV arhetip – VRAG

Vrag je arhetip koji u optimalnom obliku simbolizira nemilosrdnu ljubav, odnosno provokaciju i konfrontaciju. Takvu ljubav, odnosno njeno izražavanje i primanje, često doživljavamo kao jedno od najneugodnijih životnih iskustava. No, nemilosrdna ljubav jedan je od dva temeljna aspekta bezuvjetne, univerzalne ljubavi i nemoguće ju je izbjeći. Takva vrsta ljubavi služi primarno našem duhovnom razvoju i usavršavanju te brušenju karaktera. Naime, sve što u nama nije odraz naše izvorne prirode na određen se način smatra suvišnim, štetnim ili „demonskim“. Očistiti se od svih nedostataka karaktera, laži i ego-igara ambiciozan je cilj, ali zato je tu Vrag koji primarno služi ovakvom procesu te kao beskrajan izvor provokacije na površinu izvlači sve što je u nama skriveno, potisnuto, zatajeno ili ugušeno.

Stoga ako imamo bilo kakav problem s egom, odnosno strah ili otpor od suočavanja s nečime u sebi ili izvan sebe, s onim najgorim u sebi, odnosno s nečim „strašnim“ ili neugodnim izvan sebe, vjerojatno smo pod ograničavajućim utjecajem ovog arhetipa. S druge strane, ako smo isuviše identificirani s ulogom provokatora, bezobrazni i bezobzirni prema drugima, također imamo problem s ovim arhetipom. Njegova transmutacija omogućuje slobodu od provociranja, privlačenja i izvlačenja najgoreg iz sebe i drugih, odnosno donosi blagost, trezvenost, hrabrost i iskrenost kao konačna postignuća.

XVI arhetip – KULA

Kula predstavlja arhetip inicijacije. Inicijacija svakako ima izuzetno bitno mjesto u procesima čovjekovog razvoja – ja sam joj dao središnje mjesto kad je riječ o rastvaranju karmičkih obrazaca. Ovo je također arhetip bolesti i iscjeljenja jer je i svaka bolest ništa drugo do inicijacija koja može uspjeti ili propasti. Neuspjelu inicijaciju nazvao sam traumom, a uspjelu transformacijom s prosvjetljujućim efektom. Stoga je svatko sam svoj iscjelitelj – nema izlječenja koje bi dolazilo izvana jer temeljni smisao bolesti čak nije u njenom izlječenju, već u lekciji koju donosi. No, lekciju možemo naučiti tek mi sami, ne može je nitko učiti ili obaviti za nas. Zato nema trajnog iscjeljenja koje bi inducirao itko izvana – samo mi sami, preuzimanjem odgovornosti za uzroke bolesti te za učenje lekcije koja iza nje leži, možemo sebe iscijeliti.

Kula također simbolizira probleme povezane s konstantnim stresom i nestabilnošću, a stres je često neposredan (iako ne i izvoran) uzrok bolesti. Zato osobe koje su pod stalnim stresom svakako imaju posla s ovim arhetipom i njegovom transmutacijom. A kako vlada procesima liječenja, odnosno izlječenja, obnove i regeneracije, moguće je da smo pod utjecajem ovog arhetipa ukoliko smo bolesni, pogotovo ako vučemo neki kronični zdravstveni problem. Tada vjerojatno nismo u stanju dozvoliti da se „otvori oko Boga Šive“ (koje se nalazi na ovoj karti kod nekih špilova) i poruši jednu staru životnu konstrukciju, a zatim dozvoliti izgradnju nove. Tako ova karta pomaže pri pronalasku odgovarajućih metoda i procesa promjene, bilo da je riječ o novom tipu svijesti koji treba razviti ili izlječenju koje želimo postići.

XVII arhetip – ZVIJEZDA

Ovo je kao i Svećenica arhetip nadčulne percepcije pa stoga i zahvaća sve probleme s duhovnom komunikacijom, odnosno kontaktom s vlastitom višom sviješću. Međutim, dok Svećenica vlada takozvanom trenutnom znatošću, direktnom percepcijom bez ikakvog procesa, ovdje nailazimo na procese kanaliziranja („channeling“), primanja poruka, vidovnjaštva  ili bilo koji drugi oblike komunikacije s višom sviješću ili kozmičkim inteligencijama koje karakterizira posredništvo između dva različita svijeta ili razine postojanja. No, niti takva svijest ne može svoj izvor imati izvan nas – zato nema koristi od beskonačnog posjećivanja gatara, vidovnjaka i ostalih osoba s razvijenom nadčulnom percepcijom – mi moramo sami postati sposobni kontaktirati vlastitu kozmičku svijest i inteligenciju te sami doći do svojih odgovora. U nama je kontakt sa sveznanjem, mi smo izvor znanja, a ne samo duhovna bića ili vanzemaljci.

Imamo li stoga problema s komunikacijom s višom sviješću (nadsviješću), tražimo li bjesomučno informacije izvan sebe umjesto u sebi, smatramo li da je naša intuicija slaba ili nepostojeća, tada rad na ovom arhetipu može biti od pomoći. Gledano suštinski, iza ovog arhetipa leži mogućnost stabilnog kontakta s vlastitim jastvom te postojanje brojnih dobitaka koje takav kontakt nudi. Jastvo je i prema Jungu jedan od temeljnih arhetipova, ali bih ga ja prije smatrao prirodnim aspektom čovjekove multidimenzionalnosti – jastvo jest, ono nije iluzija, i premda ne predstavlja i konačnu instancu čovjekovog postojanja, ono je nosilac individualne svijesti, centar manifestacije i izvor svih osobnih potencijala. Stoga transmutacija zvijezde kao arhetipa doprinosi neometanoj komunikaciji naše svakodnevne svijesti s jastvom.

XVIII arhetip – MJESEC

Ovo je arhetip misticizma koji se u svom lažnom obliku izražava kroz iluzije, prijevare, mračnjaštvo, praznovjerje, iracionalnost pa i negativni aspekt okultizma – crnu magiju. Loša atmosfera, mračne tajne, okultni rituali, zlo u svom nematerijalnom aspektu, kao „tamna strana sile“ („dark side of the force“) – sve to spada pod ovaj arhetip. Imamo li „strah od mraka“, od „mračnih sila“, problem s praznovjerjem ili opsesiju mračnim sadržajima podsvijesti, od pomoći bi bilo transmutirati utjecaj ovog arhetipa. Negativan utjecaj neorganskih svjetova također spada pod ovaj arhetip, a takav utjecaj temeljni je problem čovječanstva, iako ga je kao izvora ljudskih problema rijetko tko svjestan. Bestjelesni entiteti koji ispunjavaju energetske astralne svjetove vrše velik utjecaj na čovjeka, ali on toga nije svjestan, premda itekako naslućuje njihovo postojanje. Stoga energetska preotvorenost na takve utjecaje može, između ostalog, biti posljedicom utjecaja ovog arhetipa.

Ako prethodni arhetip simbolizira jastvo ili dušu, tada je ovaj simbol sveopćeg duha. Tako on u svom pozitivnom aspektu predstavlja takozvano „unutarnje svjetlo“, budnost i svijest, nepostojanje tame i iluzije, odnosno čistu i neograničenu svijest. Dok jastvo ima centar te na taj način i nosioca svijesti, sveopći duh nema centra pa osoba koja ga doživljava može sebe doživjeti kao „sve što postoji“, kao bezobličnu sveprisutnost, odnosno neprisutnost i prazninu. Imate li otpor prema bezobličnim aspektima vlastitoga postojanja, prema konačnoj istini o sebi kao neograničenoj svijesti, odnosno sveispunjavajućem duhu (Bogu), rad na transmutaciji ovog arhetipa može biti od velike pomoći prilikom prihvaćanja te ostvarenja stabilnog kontakta i s ovim aspektom vlastitog bića.

XIX arhetip – SUNCE

Sunce je arhetip principa svjetla koji je pored univerzalne, bezuvjetne ljubavi jedan od temeljnih kozmičkih principa. Svjetlo omogućuje život, razvoj, rast, dobro raspoloženje koje može voditi sve do ekstaze, dubokog zadovoljstva i ispunjenosti. Svjesnost, slavljenje života, veselje, sjaj, blještavilo, zdravlje, zdrava tradicija, pozitivna energija, zdrava prana, či, zdrava hrana, svjež zrak, more i sunce, sve to spada pod ovaj arhetip. Zato je svjesna i stabilna veza s principom svjetla mogućnost koja leži iza utjecaja ovog arhetipa, a ona donosi obilje pozitivne energije koja može biti iskorištena u najrazličitije svrhe – od rada na ostvarenju ciljeva, ispunjavajućih odnosa, kreativnog izraza pa sve do liječenja.

Ukoliko vam nedostaje energije, nemate snage, motivacije ili optimizma te patite od zdravstvenih problema, od pomoći može biti rad s ovim arhetipom. U svom lažnom obliku on se također izražava kroz ovisnosti o lažnim izvorima sreće i zadovoljstva, odnosno lažnog sjaja – dakle o svemu što čovjeku obećava ispunjenje, ali kratkotrajno i uglavnom toksično. Trčanje za bilo kojim „high tripom“ pod svaku cijenu ima svoju cijenu, obično u vidu „downa“ (pada) koji neminovno slijedi, a zatim i narušenog zdravlja koje je redovita posljedica umjetnih usrećivanja – droga, alkohola, hrane, ego tripa i ostalog. Nije zlato sve što sija, kaže stara poslovica koja idealno paše značenju ovog arhetipa, pa tako ni sjaj estradnih zvijezda ili popularnih osoba, nakinđurenih nakitom i skupom odjećom nije sjaj – to je ipak samo fasada, poza i maska, najčešće potpuno groteskna pa osigurava stalan materijal za sprdnju tv emisijama poput „Red Carpeta“ i sličnih.

XX arhetip – EON (SUD)

Ovaj arhetip simbolizira sposobnost ispravne prosudbe, odnosno jasnog i trezvenog uvida u stanje stvari. No, kažu da istina često boli te da može biti i neugodna pa zato nije uvijek lako do nje doći, odnosno zauzeti pravi stav. Mnogi ljudi neodlučni su upravo zato što odbijaju prihvatiti tvrde činjenice koje govore u prilog nekom stavu i odluci, a zajedno s njima i odgovornosti koju takav stav donosi. Mnogi su pod utjecajem tuđeg mišljenja te vlastite prosudbe i odluke modeliraju prema tuđim očekivanjima. Zato u svom optimalnom obliku ovaj arhetip omogućuje zauzimanje ispravne točke gledišta kad je riječ o donošenju prosudbi i odluka, a s druge strane i slobodu od prisile odlučivanja. Tko kaže da baš moramo donijeti odluku, i to baš tada kad je okolnosti nameću? Ponekad i moramo, ali jednako tako često i ne moramo.

U svom neintegriranom obliku ovaj arhetip može biti odgovoran za predrasude, tabue, tvrdokorna uvjerenja, odnosno sve oblike ograničavajućih vjerovanja, pa makar i takvih koja isključuju poželjnost zauzimanja bilo kakvog stava. Osobe sklone procjenjivanju i prosuđivanju drugih, odnosno tvrdoći prema sebi, vjerojatno imaju problem s ovim arhetipom. Mnogi ljudi nemaju sposobnost ispravnog vrednovanja stvari, a posebno vlastitog života, već ih vrednuju preuzimajući tuđe ili izvanjske sustave vrijednosti i mišljenja. No, nemoguće je ispravno procijeniti sebe ili vlastiti život korištenjem izvanjskih modela, iako i oni mogu ponekad biti od pomoći – konačni sud donosimo mi sami koristeći vlastitu izvornu prirodu ili dušu kao procjenitelja.

XXI arhetip – UNIVERZUM, SVIJET, EON

Kao zadnji arhetip vezan uz manifestirani svemir Univerzum simbolizira sposobnost dovršenja, razrješenja i konačnog okončanja nekog procesa. Stoga je ovo arhetip uspjeha, ostvarenja cilja, odnosno kreiranja vlastitog svemira. Zato također simbolizira unutarnji i vanjski prostor, odnosno okolinu te odnos pojedinac-okolina. U svom optimalnom obliku govori o slobodnom biću koje samostalno kreira vlastiti univerzum, unutarnji i vanjski. Mi smo kreatori svog individualnog univerzuma i ako to nismo u stanju, tada zasigurno imamo posla s ovim arhetipom. S druge strane, postoje i brojne okolnosti koje trenutno nije moguće promijeniti pa nema smisla opirati im se – sposobnost prihvaćanja životnih okolnosti takvih kakve jesu svakako spada pod dobitke od transmutacije ovog arhetipa.

Tako Univerzum zahvaća sve probleme s ostvarenjem ciljeva, s dovršenjem poslova, s promjenom i konačnim završetkom nekog karmičkog procesa. Također zahvaća i sve probleme s osjećajem neslobode, s doživljajem vanjskog svijeta kao ograničavajućeg, neprijateljskog, kao da se urotio protiv nas s namjerom da nas uništi. Ponavljam, čovjek kreira vlastiti individualni univerzum, on je tvorac svog individualnog matrixa i njegove se životne okolnosti spontano projiciraju iz njega – iz njegovog svjesnog uma, ali i nesvjesnog te nadsvjesnog. Znati kreirati vlastitu realnost korištenjem sva tri uma, a zatim i jastva te energija sveopćeg duha konačan je cilj ljudskog postojanja. Zato je Univerzum u svojem najoptimalnijem obliku arhetip kreativnog samoostvarenja, potpune i nesputane realizacije svoje izvorne prirode u materijalnom svijetu.

Nulti arhetip – LUDA

U svom optimalnom obliku, nulti adut predstavlja posebno stanje svijesti i egzistencije – oslobođenost od svih ograničavajućih modela, odnosno stanje koje obično nazivamo prosvijetljenim. Takva se osoba na određen način nalazi izvan „Matrixa“ te se osjeća potpuno slobodnom, neopterećenom društvenim normama i zakonitostima, ali i ograničenjima materijalnog svijeta. Ona je u stanju produbljivati u nedogled svoj odnos sa sveopćim duhom pa zbog takvog življenja riskirati ili vući poteze koji nemaju apsolutno nikakve veze s bilo kakvim racionalnim sustavom mišljenja ili ponašanja. Međutim, kako je i Luda arhetip, tako ona osim u svojoj najvišoj, optimalnoj varijanti, predstavlja sve oblike neodgovornosti, neprizemljenosti i nediscipliniranosti. Sve osobe koje su previše sklone čuvenom „glupiranju“ ili ludiranju, „partijanju“, pretjeranom zabavljanju, ulasku u „neobavezne“ seksualne odnose, karikiranju i ismijavanju svakodnevne realnost s ciljem izbjegavanja vlastitih obaveza, možda imaju problem s ovim arhetipom. Ponekad umjetnici ili duhovno orijentirane osobe sebi daju za pravo da se ponašaju neodgovorno te uđu u ulogu „ludog umjetnika“ kojem je sve dozvoljeno, no takva je privilegija odraz njihove bahatosti i razmaženosti i nema nikakve veze s njihovom uzvišenošću, već isključivo nezrelošću.

Kada jednom bude transmutiran u svoj optimalni oblik, ovaj arhetip predstavlja besprijekorno djelovanje, odnosno samoostvarenost. Umjesto djetinjastog glupiranja na scenu stupa takozvana „kontrolirana ludost“ kojom se osoba prilagođava očigledno smiješnim, nepotrebno krutim ili čak suludim aspektima ljudskog života. Treba, naime, biti kontrolirano lud i otkačen, a ne nekontrolirano. Treba sebe povremeno prilagoditi svijetu, umjesto da ga stalno prilagođavamo sebi, kritiziramo, ismijavamo ili buntovnički provociramo. S druge strane, ako smo previše kruti, zatvoreni, namrgođeni i ozbiljni te se nismo u stanju otkačiti od vezanosti za neki aspekt manifestiranog univerzuma, ili su nam za tako nešto neophodna stimulativna sredstva, vjerojatno imamo problem s ovim arhetipom. Ostvarena je osoba, naime, u svakom trenutku u stanju realistično sagledati svoju poziciju te djelovati praktično i efikasno, ali je istovremeno u stanju percipirati i najapstraktnije aspekte vlastitog postojanja te djelovati ili svjesno ne-djelovati kroz njih. 

*********************

Toliko o temeljnim arhetipovima. Želim samo naglasiti da što god ja ili bilo tko drugi o njima napisao ili rekao može imati veze sa njihovim utjecajem na vas i ne mora. U konačnici, jedino pravo mjerilo njihovog djelovanja bit će vaše osobno iskustvo. Vizualizirajte pojedinu arhetipsku sliku (tarot kartu) ispred sebe, promatrajte je i percipirajte kako na vas utječe, koji impulsi dolaze od nje, kako se osjećate, što mislite i u kakve vas uloge gura. Na taj ćete način saznati što točno arhetipska slika proizvodi kod vas. A zatim je put do njene transmutacije kratak – potrebno je samo imati odgovarajuću metodologiju.


[1] Pascal Bruckner: NEPRESTANA USHĆENOST – Esej o prisilnoj sreći, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb 2001.