„Božanstva“
Ako duša nije u stanju prepoznati „temeljnu primordijalnu prirodu svojeg uma“ niti se sjediniti s „blještavilom“, nije ipak sve propalo. Propala je mogućnost da se uđe u najviše sfere Kreacije ili „raja“, ali ne i mogućnost izbavljenja od kaosa posmrtnih stanja. Čini se da o tome Tibetanci govore kad pričaju o „oslobođenju“ jer i sami tvrde da se konačno oslobađa samo duša koja je u stanju meditirati na „temeljnu svjetlost“ desetak dana. Ostale se oslobađaju užasa boravka u takozvanom „mentalnom tijelu“, odnosno nesvjesnosti da su mrtve te čulne torture koju donose sedam puta intenzivniji osjeti nakon smrti tijela, o čemu će više riječi biti u zadnjem odjeljku članka. Izbavljenje koje donosi bezbolan prelazak u rajske razine vrijedno je truda jer bauljanje zemaljskim predjelima bez uzemljenosti u fizičkom tijelu može biti izrazito traumatično. Zato je bilo koji oblik prepoznavanja izvorne manifestacije Kreacije više nego dobrodošao. U ovoj fazi ona će izgledati kao zgušnjavanje svjetlosti, energije i zvuka u svjetlosne lopte različitih boja i veličina unutar kojih će se nalaziti „božanska bića“. Prema Tibetancima u svjetlosnim loptama nalazit će se mandale stotinu „gnjevnih i miroljubivih božanstava“ kao izraz „enormnih sferičnih koncentracija svjetla“. Božanstva prati emanacija briljantnog svjetla koje izgleda kao laseri na rock koncertu, a zvuci koje mogu ispuštati mogu biti gromoglasni i zaglušujući. Dakle čisti rock’n’roll, s božanstvima kao superzvijezdama.
Gnjevna i …
…miroljubiva božanstva.
Međutim, ovo je tibetansko viđenje koje može i ne mora biti istovjetno za pripadnike drugih kultura i civilizacija. Božanstva koja vide zapadnjaci mogu izgledati sasvim drugačije. Ponekad kao svjetlosna bića humanoidnog oblika, ponekad kao uzašli majstori, a ponekad kao božanstva koja štuju pripadnici pojedinih religija ili štićenici određenih duhovnih struja. Vizije Krista ili djevice Marije tipične su za ljude kršćanskog opredjeljenja, ali niti to ne znači da će muslimani ili hindusi vidjeti baš njih – oni će vjerojatno vidjeti Muhameda ili Krišnu. I tako dalje. No, tko su i što u stvari „božanstva“? Riječ je o prosvijetljenim i oslobođenim dušama naprednog stupnja razvoja koje su nekada također bile pripadnici ljudske rase. One u sebi utjelovljuju određene duhovne principe i na te načine i zrače. Ova bića nisu i sam Bog, ona su ista kao i mi, samo naprednijeg stupnja razvoja, ali jesu predstavnici specifičnih duhovnih struja. Ukoliko nismo u stanju prepoznati apstraktnije aspekte sveopćeg duha, možda ćemo biti u stanju prepoznati božanstvo koje predstavlja našu duhovnu struju ili religiju kojoj smo bili posvećeni. Ono će nam se obratiti i pozvati nas sa sobom – iz njenog ili njegovog srca zračit će fine zrake svjetla koje će nastojati doprijeti do našeg srca (ili srčane čakre) i stopiti se s njime. Treba im to jednostavno dozvoliti, pustiti se i poći s njima i na taj ćemo način biti izravno prevedeni u neku od rajskih sfera.
Kršćani će vjerojatno vidjeti neka sasvim druga božanstva…
No, ima ljudi koje će i božanstva zastrašiti pa će ih demonska bića iz nižih astralnih sfera pokušati povući za sobom. Treba biti jako pažljiv i oprezan jer se i u ovome slučaju prilikom manifestacije izvornih aspekata Kreacije mogu manifestirati i oni lažni, pakleni. Niži astral i ovdje otvara svoja vrata, nastojeći namamiti dušu u svoje razine. Mnogi od nas radili su kompromise sa zlom tijekom života, iako možda nisu bili potpuno negativne osobe. Sada „vrag dolazi po svoje“ te šalje vlastite emisare da pokupe svoje simpatizere. Demonska bića koja se sada mogu pojaviti najčešće ne izgledaju loše, niti „zrače negativno“ – ona su obično najugodnije moguće vanjštine te dolaze s primamljivim ponudama, obećavajući duši moć i vječne užitke. Tko može odoljeti prelijepoj demonici u halterima koja vas želi privući k sebi, ili savršenom muškarcu kakvog ste čitavog života željeli, a sada on hoće samo vas, zauvijek? O takvim je utjecajima ovdje riječ, no nije problem razotkriti ova bića – oko njih je, kao na primjer ovdje oko Obame, veliki „hype“, cirkus i predstava, ali nikakav istinski sadržaj. Samo laž i prazna obećanja („promjena“, „nada“ i slično…). Tko je za života znao prepoznati lažljivce zaodjenute u janjeću kožu, znat će ih prepoznati i sada – tko nije, teško će odoljeti ovim utjecajima. Istina se ipak otkriva u trenutku ulaska u sfere nižeg astrala gdje lakovjerna duša odmah postaje hranom demonskih bića – ona igraju s njom „zrende“, šutaju je naokolo, zastrašuju i crpu joj energiju.
Tko nije i sam dijelom ovakve demonologije, odnosno pripadnik svijeta zla nego samo bivši simpatizer, neće se ovdje dobro provesti. Ako se iskreno pokaje i pozove upomoć Boga ili svjetlosna bića, ona će ga izbaviti iz razina nižeg astrala, ali ako ne, ostat će ondje gdje je na prijevaru odveden. No, i najmanja molitva bit će od pomoći, bilo kakva – pogledajte kako se tijekom kliničke smrti proveo i konačno snašao Howard Storm (kliknite na njegovo ime), nekada cinični ateist i nadmeni umjetnik, a danas preobraćeni svećenik pentakostalne crkve. Zato jednom kad napustimo fizičko tijelo nema više zezancije – stvari postaju jako ozbiljne, ali osobe koje su tijekom života bile jasne orijentacije i smjera nemaju razloga za brigu. Ostali imaju. Velike razloge za jako veliku brigu. I svi ti razlozi mogu otpasti ako se promijene, a prilika za promjenu je bezbroj – ima ih onoliko koliko ima sekundi u vremenskom trajanju njihovog života. Zato razloga za izliku nema – samo se promijenite na vrijeme, dok ste još u fizičkom tijelu, pa makar i u „zadnji čas“.
Hindusi će vjerojatno vidjeti Krišnu i Radu…
…a muslimani proroka Muhameda (Nicholas Roerich – Mohammed)
Ponekad se demonska bića zaodjenu u božanstva pa i u tom slučaju treba biti oprezan – sve ovisi kakva je bila naša duhovna praksa na Zemlji jer je ovdje izuzetno lako potpasti pod utjecaj arhetipskih slika kojima manipulira niži astral. Mnogi „religiozni“ ljudi nemaju i prava duhovna iskustva te zato nemaju pojma da štujući neko duhovno biće u stvari štuju – arhetip. Riječ je o pukoj predodžbi iza koje ne stoji nikakva duhovna struja, već demonska bića i Demijurg koji imaju samo jedan cilj – zadržati nas unutar manifestiranog svemira kao izvor hrane te nakon smrti jednostavno reciklirati. Kako ćemo prepoznati krije li se iza neke vizije istinsko duhovno biće ili je riječ o lažnom predstavljanju? Prema iskustvu bezuvjetne ljubavi koje svakako mora pratiti vizije božanstava, a ne samo fascinantna scenografija. Zato treba otvoriti svoje srce dok ste još na Zemlji te ga pročistiti od negativnih emotivnih stanja. Kako to učiniti, znat će svatko sam za sebe jer pitanja srca ne spadaju u domenu filozofske rasprave, niti upute (tehnike) koju je moguće dobiti od drugih. Naučite već sada prepoznavati univerzalnu, bezuvjetnu ljubav jer ona jednostavno jest, a s obzirom da čini temelj i manifestiranog i nemanifestiranog svemira, nemoguće je zanijekati je. Ako se božanska bića predstave ne kao nama nadmoćna, već jednaka, te otvaraju vaše srce na vama dobro poznat način, tada će vjerojatno biti riječ o autentičnim dušama. No, konačna prosudba ipak je vaša – slobodno ih provjerite i tisuću puta prije nego im povjerujete.
„Mudrost“
Ako ne prepoznamo niti božanstva kao vodiče u sfere raja, imamo pred sobom novu mogućnost. Prema Tibetancima sada slijedi faza „jedinstva koje se rastače u mudrost“, gdje se tepisi svjetala raznih boja, ukrašeni draguljima i svjetlosnim loptama prikazuju pred nama, pozivajući nas da kročimo njima i budemo odvedeni u neku od rajskih sfera. Ovi tepisi predstavljaju pet temeljnih vrsta mudrosti:
1. mudrost ogledala,
2. mudrost sveispunjavajućeg prostora,
3. izjednačujuću mudrost,
4. mudrost razabiranja i
5. sveostvarujuću mudrosti.
Prvu vrstu mudrosti predstavlja tepih plave boje sa safirno plavom svjetlosnom loptom i pratit će je ili ispunjenje zbog mudrog djelovanja ove vrste za života u fizičkom tijelu, ili strah i užas od nje. „Mudrost ogledala“ tiče se svijesti o sveopćem jedinstvu i međusobnoj povezanosti svih pojava i bića u manifestiranom svemiru. Svi smo jedno, premda se izvorno jedinstvo manifestira kroz raznolikost, a ne uniformnost. Ako smo poštovali druge, prepoznali u njima sebe te u sebi njih, dopuštali im pravo na različitost i individualnost i nismo ih osuđivali zbog njihovih nedostataka, tada ćemo osjetiti zadovoljstvo i ispunjenje te poželjeti kročiti ovim tepihom kako bismo nošeni plavom svjetlosnom zrakom odlepršali u raj. No, ako smo pravili podjele, u druge projicirali vlastite nedostatke, omalovažavali ih ili ponižavali, tada možemo osjetiti strah i užas, ali ne od svjetlosti koja dolazi, već od vlastitih (ne)djela. Niži astral tada šalje mutno bijelu svjetlost koja nas vuče k sebi i nastoji odvući u „donje sfere“ mržnje i prijezira.
Naime, na svaku od zraka mudrosti, niži astral ima i vlastiti odgovor. Neke će se duše u nižim sferama osjećati kao kod kuće pa će rado otići kamo ih mutno bijela zraka povuče. Možda će netko postaviti pitanje zašto bi se itko prepuštao mržnji i prijeziru kad je riječ o očigledno negativnim duševnim stanjima? Zato što katkada smatramo da neki ljudi zavređuju naš prijezir zbog svojeg ponašanja pa osjećamo poseban gušt u preziranju neke „budale“. Negativna duševna stanja u sebi nose određenu strast i katkada gotovo neodoljivu privlačnost pa zato i imaju vlast nad nama. Mnogi od nas ovisni su o nekom negativnom duševnom stanju zbog određene vrste zadovoljstva koje ono donosi. No, trebali bismo se još za života nastojati oduprijeti neodoljivoj privlačnosti negativnih duševnih stanja, u ovom slučaju mržnji i prijeziru, kako bismo se sada bili u stanju prepustiti transparentnoj plavoj zraci, čak i ako osjećamo kajanje zbog djela koja smo počinili. U tom ćemo se slučaju neko vrijeme peći na tihoj vatri plave svjetlosti, ali će nas ona u konačnici ipak povući k sebi i odvesti na najbolje moguće mjesto na koje u tom trenutku možemo otići.
Ukoliko ne prepoznamo prvu vrstu mudrosti, ali se odupremo i silama nižeg astrala da nas odvuku u paklene sfere, pred nama će zasjati nova zraka. Ona izgleda kao tepih bijele svjetlosti s kristalno bijelo loptom te predstavlja „mudrost sveispunjavajućeg prostora“, odnosno sreću zbog sposobnosti stvaranja životnih formi. Osobe koje su živjele konstruktivno i produktivno te voljele kreirati najrazličitije vrste životnih formi (materijalne, umjetničke, obiteljske, društvene itd.) i time unapređivale kvalitetu vlastitog i tuđeg života, sada će osjetiti zadovoljstvo i ispunjenje te se poželjeti stopiti s bijelom zrakom. One koje su živjele destruktivno osjetit će užas i odbojnost te će se pred njima pojaviti mutna sivo-crna svjetlost ljutnje i destrukcije koja će ih nastojati privući k sebi. Ne prepuštajte se destrukciji, iako se katkad čini nužnom i slatkom, odnosno opravdanom. Čak i ako iza sebe imate destruktivna djela, dozvolite da vas prozirna bijela svjetlost pročisti i stopite se s njome, ili barem oduprite mutnoj sivo-crnoj koja vas želi odvući u sfere mržnje i destrukcije.
Slijedi žuti tepih praćen zlatnom svjetlosnom loptom koji simbolizira „izjednačujuću mudrost“ tolerancije i suosjećanja sa svim bićima. I ovdje je također riječ o manifestaciji sveopćeg Jedinstva, ovaj puta kroz svijest o zakonu karme koji kaže da svako počinjeno djelo te odaslana emocija ili misao na isti način vraća nazad. Stoga mudra osoba djeluje akarmički, ne čineći stvari zbog kojih bi kasnije zažalila i sebe karmički opteretila. Duše koje za života nisu svjesno povređivale zakon karme sada će doživjeti ispunjenje i zadovoljstvo i poželjet će se stopiti sa žutom svjetlošću. No, ako i u ovom slučaju osjetimo užas zbog vlastitih djela niži će astral poslati mutnu tamnozelenkastu svjetlost egoizma kojom će nas nastojati privući k sebi i stropoštati u pakleni ponor. Oduprite se neodoljivoj privlačnosti egoizma, taštine i samovažnosti te se prepustite prozirnoj žutoj zraci i u zlatnoj svjetlosnoj lopti odletite u rajske sfere, čak i ako će tome prethoditi privremeno prženje na pročišćavajućoj vatri žutog svjetla. Patnja koju će ovakvo čišćenje izazvati nije ništa u usporedbi s patnjom koju mogu proizvesti karmičke posljedice boravka ili solidariziranja sa sferama nižeg astrala.
Ako ne prepoznamo žuto svjetlo izjednačujuće mudrosti, ali ne budemo privučeni niti mutnom tamnozelenkastom svjetlošću egoizma, pred nama će se pojaviti tepih prozirne crvene svjetlosti s loptom boje crvenog rubina koji simbolizira „mudrost razabiranja“. Ova vrsta mudrosti predstavlja jasnu i čistu svijest, zdrav razum i promišljeno, a ne nagonsko ili impulzivno ponašanje. Osobe koje su tijekom života postupale trezveno i sabrano sada će osjetiti zadovoljstvo i ispunjenje, a onima koje nisu, zbog negativnih djela počinjenih za života ova svjetlost može izazvati otpor, strah i gađenje, što će spretno iskoristiti niži astral te poslati tamnocrvenu svjetlost pohlepe i žudnje kako bi ih odvukao k sebi. Strast nagonskog ponašanja neke će duše privući u sfere nižeg astrala gdje će imati prilike iživljavati svoje žudnje, ali karmičke posljedice ovakvog odabira su teške. Zato treba izabrati čistu i prozirnu crvenu svjetlost i s njome se stopiti, bez obzira na neugodu pročišćenja koja takvom stapanju može prethoditi.
I konačno, ako ne prepoznamo niti crvenu svjetlost mudrosti razabiranja, pred nama se pojavljuje tepih zelene svjetlosti sa smaragdnom svjetlosnom loptom koja simbolizira „sveostvarujuću mudrost“ dobrih djela i humane orijentacije. Osobe koje su tijekom života djelovale nesebično, pomagale bližnjega svoga te djelovale humanitarno, bez očekivanja nagrade ili priznanja, prepoznat će ovu svjetlost i osjetiti zadovoljstvo i ispunjenje te se poželjeti stopiti s njome, kako bi u smaragdnoj svjetlosnoj lopti odsurfale ravno u rajske sfere. One koje nikada nisu učinile ništa za opće dobro sada će osjetiti užas, strah, gađenje i kajanje te će im niži astral odmah poslati zraku mutno zelene svjetlosti uskogrudnosti i ljubomore te ih, igrajući na kartu strastvene mizantropije, odvući u sfere gdje mizantropi uživaju prepucavajući se jedni s drugima (?!?). Stoga je zdravom razumu puno bliže stopiti se sa zelenom svjetlošću i dopustiti joj da nas prebaci u neku od izvornih rajskih razina.
Prilikom ove manifestacije izvorne Kreacije treba uzeti u obzir tvrdnju Tibetanaca tvrde da se ovakvi tepisi projiciraju iz našeg srca, a ne iz nekog vanjskog izvora. Na taj način oni postaju projekcijom naše unutrašnjosti te svojom dinamikom uvelike nalikuju procesu poznatom pod imenom „posljednji sud“, gdje se vrednuju naša djela prije negoli bude određeno kuda ćemo ići. Međutim, vizija posljednjeg suda kao nečega što obavlja Bog ili neko božansko biće koje nas prosuđuje nije točna – mi presuđujemo sami sebi. Slobodni smo stoga nakon smrti ići gdje god zaželimo, ali ako hoćemo u „raj“, ili izvorne sfere Kreacije, tada se moramo suočiti s vlastitim karakterom i djelima koja smo počinili jer se inače tamo nećemo dobro osjećati. Da, neće se svatko dobro osjećati u raju. Treba prvo otpustiti negativne aspekte karaktera („pokajati se“) te zatim sebi oprostiti. Ako smo to u stanju, tada uopće nije upitan smjer kretanja nakon smrti. Sfere našeg boravka ovdje određuju samo i jedino naša unutarnja stanja – ako se netko ne osjeća ugodno okružen blještavilom Istine, neće njome biti ni privučen nego će otići u mračnu niže-astralnu birtiju nalik „Titty Twisteru“ iz filma Od sumraka do zore, gdje će zanosna Satanico Pandemonium, praćena vampirskim tex-mex bendom, senzualno plesati na pjesmu After Dark. No, što se uistinu nalazi iza njene primamljive vanjštine, vidljivo je u nastavku filma…
„Spontana prisutnost“
Evo koliko je Bog milostiv. Kao da dosadašnja manifestacija Istine i izvornih razina Kreacije nijebila dovoljna, sada se još jednom čitav proces ponovi pred nama, dajući nam zadnju šansu da odemo izravno u neku od izvornih sfera Kreacije. Manifestira se temeljna svjetlost, blještavilo, božanstva i konačno zrake mudrosti, kako niti jako tupi od nas ne bi propustili mogućnost da se izbave od kaosa posmrtnih stanja i vrate kući, u svjetove izvorno kreirane kao sredstva kreativne samorealizacije, odnosno mediji manifestacije božanskog kreativnog potencijala. Sve, dakle, ovisi o nama – mi biramo kuda ćemo i što ćemo nakon što se obave procesi unutarnjeg i vanjskog rastakanja. Nema nikoga tko bi nas na bilo što prisiljavao, osim što sile nižeg astrala konstantno koriste razne oblike marketinga kako bi nas privukle k sebi (nadam se da vam je jasno iz kakvih sfera vuku porijeklo marketing i reklamna industrija). Međutim, ova činjenica predstavlja i problem određenom broju ljudi jer pred njih postavlja odgovornosti na koje nisu navikli. Oni su naučeni da im drugi govore što i kako, pogotovo kad je riječ o duhovnosti, pa očekuju da će se pojaviti neka izvanjska sila koja će im to i reći. Ponavljam, jedina izvanjska sila koja će to učiniti pripada svijetu nižeg astrala. Bog se ne nudi i ne reklamira, on jednostavno jest. Također, svi aspekti Istine koji se pred nama spontano manifestiraju izviru iz nas samih, a ne iz nekog izvanjskog izvora. Mi smo istina koju tražimo, mi smo dio sveopćeg duha, a temeljna svjetlost, blještavilo i mudrosti izviru iz dubina naše duše.
U konačnici, u zdrave i izvorne razine Kreacije spada i naša planeta, ali u materijalne svjetove pristup imaju i sfere nižeg astrala, dok su ne-organski svjetovi izvorne Kreacije toga pošteđeni. Zemlja je izvorno kreirana u skladu sa strukturom Kreacije, izražene u skladu sa specifičnim zakonitostima materijalnog univerzuma. Tako je Zemlja nekada bila upravo ono o čemu pišu drevni sveti spisi – rajski vrt. Više sfere Kreacije odražavale su se i skladno pretapale s našom, a niže nisu niti postojale. No, onda je došlo do čuvene pobune grupice arkanđeoskih bića od kojih su najpoznatiji Lucifer i Satan. Lucifer se kasnije navodno pokajao i transformirao u prometejsko biće koje se iskupljuje „donoseći ljudima vatru“, odnosno učeći ih tehnologiji koja može unaprijediti njihov stupanj svijesti i kvalitete života. No Satan se nije pokajao, nego je kreirao svjetove nižeg astrala kao sredstvo ismijavanja i izrugivanja nesavršenosti materijalnog, dualnog svijeta. Tako se na Zemlji može manifestirati i izvorna struktura Kreacije, ali i njeno naličje i to je upravo ono što se i događa. Čak štoviše, svjetovi pakla sve se uspješnije izražavaju na Zemlji pa je davnašnje Zlatno doba zamijenila vladavina sila i sfera nižeg astrala. Pogledajmo malo oko sebe – caruje li bezuvjetna ljubav i istina ili destruktivnost i laž? Inteligencija i zdrav razum ili posvemašnja glupost? Zdravlje, mir, bogatstvo i obilje ili bolesti, ratovi, siromaštvo i glad?
Međutim, izvorne sfere u svojem čistom obliku još uvijek postoje kao energetski ili ne-organski svjetovi i moguće ih je posjetiti nakon smrti, s ciljem ponovnog povratka Istini te pročišćenja od niže-astralnim ludostima i nečistoćama inficiranog materijalnog svijeta. Takva posjeta može biti i trajnog karaktera, ali je najčešće privremenog, prvenstveno zbog učenja kako realizirati izvornu strukturu Kreacije na Zemlji te zatim povratka nazad, u novo tijelo te u nov pokušaj samoostvarenja. Ovo je i primarni cilj reinkarnacije – nova šansa da se živi u skladu s Istinom, a ne kazna ili neuspješan bijeg iz „materijalnog zatvora“. Nema nikakvog bijega jer se nema kuda pobjeći. Postoji samo mogućnost egzistiranja u skladu s univerzalnom ljubavi kao temeljnom karakteristikom sveopćeg duha te razne mogućnosti njene manifestacije, odnosno svjesno sudjelovanje u naporima da se izvorna struktura Kreacije realizira na Zemlji. Prilikom takve realizacije čovjek mora imati aktivnu ulogu i dati vlastiti doprinos jer se stvari ovdje ne događaju same od sebe. Zato čovjek ima posebnu odgovornost koju je većini ljudi teško prihvatiti – on je ko-kreator rajskog vrta, a ne samo pasivni konzument onoga što je „Bogom dano“. Ne tvrdim da ne postoji ništa što je Bogom dano – duh djeluje u smjeru čovjeka (i svi ostalih bića), ali čovjek također ima mogućnost i slobodu da pokreće sveopći duh.
Da vidimo sada kuda može ići duša koja prepozna neki od izvornih aspekata Kreacije i stopi se s njime, odnosno koje su to sfere “naličja Kreacije” u koje odlaze oni koji se odbijaju suočiti s Istinom.