William Blake – Jacob’s Ladder
RAJSKE SFERE
Rajske sfere gotovo su identične zemaljskoj, ali bez ikakvog nesklada. I tamo nalazimo prelijepu prirodu, ali potpuno čistu i svjetlucavu, nalik onoj kakva je prikazana u filmu Avatar. I tamo su bića nalik ljudskima, ali riječ je o dobrim ljudima koji se raduju što vas vide i odmah prepoznaju vašu suštinu. I tamo se radi, ali samo kreativno te isključivo ono što bićima donosi najveće ispunjenje. I tamo ima rada za opće dobro, vježbaju se duhovne tehnike i često se slavi i zabavlja, i tako dalje. O izvornim razinama Kreacije već sam opširno govorio u članku Raj ili pakao pa savjetujem čitaoce da ga prouče jer se ne želim ponavljati, no dodatno ću razjasniti njihovu funkciju.
Naime, prema suvremenoj fizici materijalni svijet uopće nije čvrste forme, nego je nalik hologramu. Izvorna struktura svijeta nimalo ne liči na ono što vidimo očima, ali se uobliči u „realnost“ u trenutku kada bude obasjana elektromagnetskim valovima. Do tada je svijet samo energija, odnosno more čestica koje se istovremeno ponašaju i kao energetski valovi. Tako bismo lako mogli zaključiti da je svijet iluzoran, da ne postoji, već da postoji samo more energije čija je suština kozmička, univerzalna ljubav. Na određen način to i jest tako, no prilikom ovakvog tumačenja često dolazi i do omalovažavanja svijeta, kao da je on neka vrst zarobljavajuće iluzije koju treba pod svaku cijenu nadvladati. Kad je riječ o izvornoj, nemanifestiranoj spiritualnoj realnosti tada je manifestirani svijet svakako iluzoran, ali kada ga promatramo u kontekstu njegove funkcije, tada je itekako smislen. On je kulisa, pozornica za životnu predstavu koja ima za cilj naučiti nas određene lekcije. Izvan ovakve funkcije svijet uistinu nema nikakav smisao i u pravu su oni koji ga smatraju iluzornim.
Njegovu energetsku matricu ili temeljni nacrt čine ne-organski, energetski svjetovi koje religije nazivaju „rajskim sferama“ zbog njihove čistoće, ljepote, uzvišenosti i bliskosti nemanifestiranom duhu. Jednako kao i Zemlju, i ovakve svjetove nastanjuju određena bića, također ne-organska, odnosno energetske forme. Takva bića mogu se tamo nalaziti zbog svoje osviještenosti i bliskosti sveopćem duhu, bilo da je riječ o onima koja nikada nisu bila inkarnirana u materijalna tijela ili onima koja su bila, ali su svladala sve lekcije koje ih je takav svijet mogao naučiti. No, čak ni to ne znači da takozvana „duhovna“ bića nemaju nikakvog posla – većina njih bavi se suptilnim duhovnim radom koji, između ostalog, može uključivati duhovno vodstvo inkarniranih ljudi, ali i vodstvo umrlih koji posjećuju ovakve sfere radi oporavka, učenja te povratka Izvoru. Stoga se i duše umrlih mogu nalaziti u duhovnim svjetovima – većina samo privremeno, a neke i trajno. I oni koji ostaju trajno moći će nastaviti dalje svoj razvoj jer i duhovni svjetovi imaju različite stupnjeve gustoće te je moguće nastaviti svoju evoluciju učenjem lekcija koje takvi svjetovi omogućuju.
U članku Raj ili pakao spominje se sedam rajskih razina, pri čemu je svaka isprepletena sa ostalima, a razlike su suptilne. Riječ je prije o sedam temeljnih kvaliteta rajskih sfera negoli o „razinama“. Svejedno, neće svatko poželjeti iskusiti sve kvalitete, pogotovo duše koje čeka nova inkarnacija. One obično bivaju obučavane i pripremane za novu zemaljsku misiju koja je najčešće specifična. Evo o kojim je razinama riječ:
1. Sfera univerzalne ljubavi („Sretna zemlja“)
2. Kreativna radionica
3. Humanitarna radionica
4. Sfera ritualnog slavlja
***************************************
5. Razina svetaca (prosvijetljenih duša)
6. Dolina kraljeva
7. Dolina avatara
Ova je podjela, naravno, umjetna – prave podjele nema. Također, o rajskim je razinama jako teško govoriti jer je riječ o „sinestezijskim svjetovima“ u kojima se iskustva isprepliću i pretapaju jedno u drugo pa se zvuk pretače u sliku, slika u energiju, energija u osjećaje, osjećaji u oblike i tako dalje. Rajske su sfere toliko fascinantne, dirljive, prekrasne, ispunjavajuće i smirujuće da nema riječi kojima bismo ih mogli adekvatno opisati. Ponekad riječ stvara samo zabunu, ali što ćemo, nešto moramo reći kako bismo stvorili kakvu-takvu predodžbu onima kojima su ove informacije nepoznate, a možda će one nekoga navesti i da se prisjeti rajskih sfera, jer je većina nas prije rođenja boravila u raju i svi bismo se u raj željeli i vratiti, bili toga svjesni ili ne.
Međutim, nije moguće ući u razine koje su iznad našeg dosega, a oni koji se zbog karmičkih i dharmičkih razloga moraju ponovo inkarnirati neće moći ići dalje od četvrte – zato su tri više razine odvojene od ostalih. U njih mogu ići duše oslobođene od reinkarnacijske prisile, što ne znači da se i one ne mogu inkarnirati po vlastitom odabiru – prisjetimo se Tulku inkarnacija spomenutih u prvom dijelu ovog članka. U previsoku razinu ne možemo ući ne zato što bi nam to netko zabranjivao, već zbog nesposobnosti da podnesemo veću količinu svjetla/ljubavi/energije od one koju možemo podnijeti. Na primjer, ako nismo sebe nastojali ostvariti kreativno za života, ali jesmo bili u stanju (barem donekle) voljeti druge bezuvjetno, otvorit će nam se prva razina – sretna zemlja – koju zapljuskuju duhovne energije takve kvalitete i intenziteta koji smo u stanju prihvatiti. Kreativne energije koje ispunjavaju drugu razinu raja možda bi za nas bile previše – nepripremljenu osobu one su u stanju „spržiti“ vlastitim intenzitetom, ali ona obično neće biti ni privučena njima. Duhovna bića svakako paze da novopridošle duše ne zalutaju tamo gdje im nije mjesto, no to se ionako rijetko događa. Ista je stvar i na Zemlji – ako vas ne zanima umjetnost nećete posjećivati umjetničke priredbe, a ako se na kojoj i nađete i ne svidi vam se, slobodni ste otići. Postoji i druga mogućnost – da vam se svidi nešto što do tada nikada niste vidjeli. Tada stvari kreću sasvim drugačijim smjerom – dolazi do provjere vaših kapaciteta pa će ubrzo biti utvrđeno pripadate li prema stupnju i kvaliteti svijesti na takvo mjesto, ili ne.
Selekcija je, dakle, najprirodnija moguća – prema sposobnosti, a ne kao ovdje, po babi i stričevima. U izvornim sferama nema mogućnosti muljanja jer je istina kristalno jasna i nama i svima oko nas. Ne možemo smuljati baš sve i zato je dobro da postoji smrt, kako bi se muljatori probudili, pokajali i osvijestili. Dobra je i zbog staračke okoštalosti i robotiziranosti – zamislite samo da neki zadrti član vaše obitelji živi vječno, ili da je neki stari diktator još uvijek na vlasti, odnosno da vaša zla susjeda koja je svojom hladnoćom i prijetvornošću maltretirala cijeli kvart to još uvijek čini. Ja sam imao takvu i ona je, hvala dragom Bogu, nedavno umrla. Na dojavu ove sretne vijesti zatitrao mi je smiješak na usnama, a ne žaljenje, ali niti prijezir. Da, sretan sam što je umrla osoba koja se niti u dubokoj starosti nije željela promijeniti na bolje. Za živuće je puno bolje da takvi ljudi odu na „preodgoj“ u posmrtne svjetove, umjesto da ovdje rade sranja do daljnjeg. Zato hvala Bogu da postoji smrt, kad već Zemaljsko ustrojstvo ne poznaje načine preodgoja i nije u stanju u dovoljnoj mjeri potaknuti zlikovce na transformaciju.
Vidimo da boravak duše u svjetovima raja služi primarno kao škola u kojoj se svi vježbamo kako preuzeti odgovornost za svoje postojanje te objektivizirati unutarnje potencijale. Mnoge osobe okrenute spiritualnom misle da je potrebno samo meditirati i spoznati prirodu realnosti i sve će tada doći samo po sebi. Neće. Pored odgovornosti preuzete za vlastito prosvjetljenje, nužno je preuzeti i odgovornost za vlastito karmičko pročišćenje, a zatim i kreativno samoostvarenje. Takvo kreativno ostvarenje jednim je dijelom osobno jer uključuje kreiranje skladnog življenja sebi i svojim bližnjima. Međutim, drugim je dijelom vezano i uz konkretno djelovanje u svijetu koji nas okružuje te uz njegovo mijenjanje prema standardima koje postavlja izvorna struktura Kreacije. Treba, dakle, ostvariti sebe, ali i doprinijeti zdravlju i stabilnosti svijeta oko sebe. Mnogi mladi i nadobudni duhovni početnici s kojima (još uvijek) komuniciram preko Interneta napadaju me zbog ovakve tvrdnje, ne želeći, naravno, preuzeti nikakvu drugu odgovornost pored one za vlastitu guzicu (a i ta im je vrst spremnosti upitna…). Idu čak dotle da smatraju da je nesklad u svijetu „nužan kako bi se svi ljudi probudili i osvijestili“ ?!?! Vidio bih njih da im bomba razori kuću i pobije pola obitelji ili da se razbole od neke boleštine kreirane u CIA-inim laboratorijima… Ne, nesklad nije nužan, on je samo posljedica čovjekove strahovite uskogrudnosti i sebičnosti te potpune nezainteresiranosti za sudjelovanje u kreiranju konstruktivnog globalnog ustrojstva.
Naime, ako malo bolje proučite bilo koju duhovnu školu, tada je jasno da je duhovnost najaktivnija vrsta ljudske djelatnosti, iako se na prvi pogled čini pasivnom. Duhovnost se tiče potpunog preuzimanja odgovornosti za sve aspekte vlastitog postojanja – i unutarnje i vanjske. Istinski duhovna osoba stalno na nečemu radi i ne filozofira. Nije dovoljno biti nalik Bogu samo u svojoj glavi, kako bismo o sebi mislili kao jako značajnoj osobi, već je odraz produhovljenosti djelovati aktivno u tolikoj mjeri da nas i to čini nalik Bogu. Aktivno, aktivno i samo aktivno djelovanje, primjereno vlastitim mogućnostima i sposobnostima – to se traži i ovdje i „na nebu“, a ne samo umišljeno „meditiranje“ kako bismo o sebi mislili kao nečem boljem od „neosviještene stoke“ koja nas okružuje. Podsjećam, prilikom umiranja čovjek više žali za onime što nije učinio, negoli za učinjenim greškama. Evo, danas je prvi dan ostatka vašeg života. Što ćete učiniti s njime? Vjerojatno potratiti bez veze, a što drugo, jer se „ništa ne može“, a svi koji se trude ionako će shvatiti da je njihov trud uzaludan… Vjerujte da nema ništa što je Bogu mrskije od ovakve filozofije – bolje je i pogriješiti nego ne činiti ništa, a bolje je i strastveno se okrenuti zlu negoli biti isprazni, neodlučni bezveznjak.
I konačno, krajnji je cilj boravka u višim sferama Kreacije steći poduku i motivaciju za njenu realizaciju u materijalnim svjetovima, odnosno kreiranje „zlatnog doba, „kraljevstva nebeskog“ ili „raja na Zemlji“. To je ono o čemu Isus govori u Evanđelju po Tomi koje se sastoji upravo od serije naputaka o tome kako ući u „kraljevstvo“. Prvo je potrebna revolucija svijesti, a zatim i revolucija ustrojstva svijeta. I jedna i druga su neophodne, a ne samo jedna od njih, a i redoslijed bi morao upravo takav – prvo svijest, a zatim svijet. To je ono što većina duhovnih početnika nikako ne može razumjeti. Isusova misija bila je, navodno, upravo takva – prvo prosvijetliti Židove, a zatim ih vojnim putem osloboditi rimske vlasti. Arđuna i Krišna morali su vojnim putem svladati vojsku Arđuninih neprijatelja kako bi ponovo uspostavili ravnotežu u kraljevstvu i to im je i uspjelo. Isusu nije uspjelo, ali bio je to dobar primjer onoga što treba učiniti bilo kada, možda u današnje doba, tko zna… Sve bi bilo lako kad bi ljudi složno sudjelovali u zbacivanju trenutnog svjetskog ustrojstva. Ovo je cilj koji se još donedavno činio neostvarivim, ali pogledajte što se događa zadnjih nekoliko godina – ljudi kolektivno odbacuju budalaštine kao što je cjepivo protiv svinjske gripe, a informacije o globalnoj zavjeri ušle su u mainstream medije. Ako se ovakav trend nastavi, zajedno s ubrzanjem koje ga prati, štošta bi uskoro moglo biti ostvarivo.
Pa kako bi onda bilo dobro živjeti da bismo nakon smrti ušli u neku od rajskih sfera, odnosno realizirali izvornu strukturu Kreacije na Zemlji? Jednostavno. Treba biti ljubazan prema drugima, biti ih u stanju bezuvjetno voljeti i prihvatiti, ali i nemilosrdno isprovocirati kad uočimo da povređuju sebe ili druge. Smiješak nije na odmet, a toliko je rijedak. U mom hvarskom selu lokalni je proizvođač (inače izvanrednog) meda uvijek sretan kad vidi moju partnericu i mene jer tvrdi da smo jedini ljudi u mjestu koji se smješkaju ili smiješkom dočekuju druge. Žalosno, zar ne? No, u sreća je u ljubavi i ni u čemu drugome pa ako želimo biti sretni, ispunimo sebe ljubavlju i izrazimo je drugima. Ne treba to uopće biti teatralno kao u američkim serijama i filmovima gdje svi svima stalno govore „I love you“, a onda uslijedi prava drama. Smiješak i ljubaznost bit će dovoljni, iako će vas zbog toga netko smatrati „uncool“ ili čak slabima. Pa šta?
Nadalje, treba raditi posao koji ima smisla i kroz koji se barem donekle možemo izraziti kreativno. Naime, zadovoljstvo je u kreativnom radu pa je način da čovjek bude zadovoljan upravo taj – raditi nešto kreativno, a ne samo rintati za svjetsku ekonomsku mašineriju. Osim novca (i to je relativno), ekonomska mašinerija ne nudi ništa osim vašeg sustavnog uništenja – otići će vam zdravlje, propast ćete moralno i duhovno. No, većina ljudi uhvati se za mrkvu koju ispred njihovog nosa postavlja ekonomski sistem i želi sebi prigrabiti dio kolača. Treba znati da to ima svoju cijenu, a evo i koju – potratit ćete život trčeći za mrkvom, a istinsko ispunjenje će vas mimoići. Umjesto da rinta za ropsku, izrabljujuću i nehumanu ekonomsku mašineriju, svatko je od nas došao na ovu planetu izraziti se kreativno; ja sam čak naveo dva temeljna unutarnja razloga za duševnu i tjelesnu bolest, a to je blokirano izražavanje ljubavi te nemogućnost kreativnog djelovanja. Stoga ne samo da nećemo moći ući u rajske sfere nakon smrti ako nismo u stanju voljeti i kreativno se izraziti, nego ćemo i ovdje živjeti mizerno te se i fizički razboljeti. Trebam li navoditi još razloga u korist svojoj tvrdnji?
Sljedeći aspekt čini neki oblik humanitarnog rada. On ne mora nužno biti prevelik, niti je za svakoga da diže revoluciju i zauzima prve linije fronte, ali na neki svoj manji ili veći te potpuno osoban način svakako možemo doprinijeti i općem dobru. Ono što smatram bitnim jest da to nije potpuno anoniman oblik djelovanja, iako niti takav nije loš. Bolje je da naš aktivan doprinos društvenom napretku bude koliko-toliko javan, kako bi potaknuo i druge na takvo djelovanje. Ne možemo živjeti potpuno inkognito, ne izlažući se nimalo, jer tada na određen način postajemo nalik „eliti“ koja živi iznad svakodnevice i smatra ostatak populacije stokom, slugama, odnosno nižom rasom. Stvarno ovo mislim – ako niste intimni duhovni radnik s pete ili viših razina Kreacije, tada nema nikakvog skrivanja. Jedino združenim naporima svjetska manipulantska hobotnica može pasti. Razlog za humanitarno djelovanje može biti i pristup jednom specifičnom duševnom stanju koje mnogi teško postižu – stanju unutarnjeg mira. Stoga je duševni mir u humanitarnom radu, a ne alkoholu ili cigaretama, odnosno osjećaju vlastite važnosti.
I konačno, treba održavati kontakt sa svojom izvornom prirodom, bilo da to postižemo meditacijom ili nekom vrstom slavlja. Meditacija ili neka vrst religiozne prakse je većini ljudi prihvatljiviji oblik kontakta sa sobom (Bogom), no slavlje i tulumarenje smatraju neozbiljnim. Iako ne treba pretjerivati, ipak je potpuno prirodno zabavljati se, partijati i tulumariti i time slaviti vlastitu izvornu suštinu kao božansku. Takvo slavlje može izgledati upravo kao tulum, ali i kao bilo koji ritual, individualni ili grupni, posvećen povratku sebi, odnosno svome izvoru. Biti stalno zabrinut i ozbiljan jednostavno nije duhovno, ako hoćete da to tako postavim. Duhovna osoba svakako jest ona koja ozbiljno shvaća život, ali ne mora zato imati stalno namrštenu ili nadmenu facu. Zato je povremeno otkačiti od obaveza, tereta i regula svakodnevne realnosti prirodno jer ritualno slavlje s ciljem povratka svojoj izvornoj prirodi donosi i vrlo konkretan dobitak – unutarnje ispunjenje. Ono leži isključivo u samospoznaji, a nipošto u hrani, drogiranju ili materijalnom bogatstvu. Ove dvije vrste ritualnog slavlja treba upražnjavati što češće jer svijet neće propasti bez naše konstantne ukopčanosti u njega. I to je to – ostali oblici djelovanja koji pripadaju petoj, šestoj i sedmoj razini tiču se suptilnih oblika duhovnog rada – o njima sam već govorio u spomenutom članku i ne smatram ih toliko bitnima da bih im i ovdje posvetio dodatnu pozornost.
Dakle? Nenormalne stvari? Mistične? Blesave? Neizvedive? Čudne? Ili potpuno prirodne i normalne? Tko će ga znati…
SVJETOVI NIŽEG ASTRALA
Bohemian Grove – replika nižih astralnih sfera na Zemlji.
I o strukturi razina nižeg astrala već sam govorio u članku Raj ili Pakao pa se neću ponavljati, a ovdje želim želim naglasiti da ne želi svatko nakon smrti ići u rajske sfere. Ima ih koji svjesno odabiru pakao. No, da konačno definiramo pravi pakao. Sve ono što su religije do sada nazivale paklom nije i pravi pakao; riječ je o čistilištu za one koji se pokaju. Devet krugova pakla o kojima govori Dante jesu ništa drugo do razine čišćenja za osobe koje su na razne načine povređivale zakon karme, ali su vlastitim pokajanjem već na putu izbavljenja. Pravi je pakao sfera u kojoj nema pokajanja, nego se ide po nagradu za negativna djela. Pakao je u stvari ne-organski svijet nižeg astrala, kreiran od strane bića koja se odupiru Kreaciji, samo zato što Kreacija nameće određene odgovornosti. Astralni lezilebaroši željeli bi egzistirati kao i nekada, u prvobitnom stanju nemanifestacije u kojoj nema nikakve aktivnosti niti odgovornosti pa ne prihvaćaju ništa što postavlja bilo kakve granice, pravila ili okvire. Svaka čast njihovoj slobodoumnosti, ali u manifestirani svemir smo ušli dobrovoljno, s namjerom da nešto naučimo, pa povremeni okviri koji su pred nas postavljeni imaju svoj smisao. No, isključivo u tom kontekstu, a ne i sami po sebi. Zato i slobodoumnost ima određene granice – materijalni svijet jednostavno ne dopušta nepoštivanje granica samo zato jer je netko odlučio odbaciti ih. Jednom kad smo ušli u manifestaciju treba je poštovati, iako ne i slijepo obožavati.
Svjetovi nižeg astrala odražavaju ograničenu svijest manifestiranih duša koje nisu svjesne da su one same Bog, odnosno bezoblični duh, i da ulaskom u manifestaciju njihova izvorna priroda nije izgubljena. Zaslijepljene iluzijom dualizma, ove duše žele kreirati svoj osobni raj izvan rajskih sfera, ali to nije moguće jer im nedostaje odgovarajuća svijest i energija. Kako odbacuju izvornu duhovnu supstancu („pleromu“) kao izvor energije i vodstva, bića nižeg astrala moraju pronaći zamjenske izvore energije. Takve izvore predstavljamo mi, odnosno duše koje nastanjuju našu planetu, čijom se energijom hrane ne-organska bića. Naime, sfera nižeg astrala nalazi se „između svjetova“, ne pripada originalnoj Kreaciji i zato ne posjeduje vlastite izvore energije koji bi bili održivi na duge staze. Zato su im neophodne druge duše koje imaju kontakt s izvornim energijama sveopćeg duha. No, oni se ne hrane takvim energijama, već njenim prerađevinama – našim negativnim emocijama. Iz ovoga je lako zaključiti da će svijet nižeg astrala pasti u onom trenutku u kojem prestane postojati izvor energije koji njima treba, a to su, još jednom naglašavam, naša negativna duševna stanja.
Svijet nižeg astrala u današnje se vrijeme uspješno manifestira na Zemlji. Naša je planeta postala jedno veliko energetsko smetlište, a ovdašnji predstavnici nižih astralnih svjetova, svjetska „elita“, konstantno truju planetu s jasnim i jednostavnim ciljem – stvaranja hrane nižem astralnom svijetu. Zato i postoji svakodnevno zastrašivanje – ne samo radi kontrole i vlasti, nego i zbog izvora hrane nižem astralu. Tako se niži astral sve uspješnije infiltrira u energetsko polje Zemlje i time postaje glavni čovjekov problem – da nema otmice kolektivnog polja od strane sila nižeg astrala, na Zemlji bi vjerojatno carevalo Zlatno doba. Problem je, dakle, u nižem astralu i njegovoj infiltraciji zbog koje sve naše vrijednosti postaju izokrenute. Niži astral, naravno, vješto kamuflira svoju prisutnost koja je postala jednom od naših najvećih tabua – zlo, kao, ne postoji, ono je samo posljedica ljudske gluposti i neosviještenosti, ali ne postoji kao sila ili sfera. Čak se ni većina duhovnih istraživača ne usudi baviti zlom, a vidjeli smo da niti religije nisu u stanju jasno razlikovati pakao od čistilišta. Svaka čast zlu – ono ne samo da radi izvanredno organizirano i uspješno, nego se uspijeva i savršeno kamuflirati.
Osobe koje služe zlu na Zemlji čak su stvorile određenu enklavu koja omogućuje jedan od najmonstruoznijih procesa od kad je svijeta i vijeka, a koji je istovremeno potpuno skriven od očiju javnosti, čak i od one koja se bavi spiritualnošću. Naime, takve osobe nakon smrti ne odgovaraju za svoja nedjela, već idu po nagradu u svjetove nižeg astrala, a zatim se ponovo inkarniraju u nekoj „elitnoj“ obitelji. I tako unedogled. One znaju da ne mogu prevariti smrt (barem za sada), ali su svjesne postojanja besmrtne duše koju su odavno prodali Vragu za zemaljske moći. Stoga znaju da za njih postoji poseban prolaz izravno u svijet pakla u kojem će moći i dalje nastaviti svoju mračnu rabotu. Za svoje zasluge bit će nagrađeni bilo čime što im omogućuje „tamnu ekstazu“ te se zatim ponovo inkarnirati na Zemlji kako bi nastavili šitriti utjecaj Satana i ekipe. Tu će se kroz indoktrinacijske sustave naše „elite“, kao što su tajna sotonistička društva (Skull & Bones, Bohemian Grove i ostalo), postupno oblikovati u savršenog slugu nižem astralu koji će takvome svijetu osiguravati stalan izvor energetske hrane. Kako? Kreiranjem ratova, gladi, siromaštva i bolesti. Evo i dokaza – znate li kako glasi ime demona kojem se kao član Skull and Bones Society zavjetovao otac George Bush? Magog. Njegova je zadaća upravo takva – vladati ratovima, bolešću, glađu i siromaštvom. Zato je svijet takav kakav jest, a ne samo zbog ljudske gluposti ili neosviještenosti. Ona svakako ima udjela, ali moramo znati da je niži astral ovdje, da na određen način već vlada i da nastoji pod svaku cijenu uspostaviti i svoju totalnu vladavinu zvanu „Novi svjetski poredak“ („New World Order“).
Ovo nije metafora – upravo se time bave ovi ljudi, ali to nećete vidjeti na „vijestima“…
Naravno da će i ovakve duše morati proći muke pročišćenja i karmičkog izravnavanja jednom kad se odluče promijeniti i okrenuti dobru. Morat će platiti za svako svoje nedjelo i stvarno im u tome trenutku ne bih bio u koži. No, do tada – s obzirom da je Bog sve duše stvorio slobodnima da same odabiru i kreiraju svoju sudbinu – one nakon smrti ne odlaze ni u kakav pakao Božje kazne i pročišćenja, već nagrade za nedjela. To im daje i snagu te beskrajno strpljenje kad je riječ o vlastitim planovima. Oni koji smatraju svjetsku zavjeru samo „teorijom“ često navode sporost provođenja planova elite kao dokaz da zavjere nema, jer zašto bi netko radio na cilju koji neće fizički dočekati. Zato jer ga hoće fizički dočekati – možda ne u ovom tijelu, ali svakako u nekom drugom. Sve dok postoji struktura zvana „niži astral“ ovakvi bezdušnici nemaju nimalo straha za svoju sudbinu. A kako je ovakvo znanje još uvijek potpuno tabuizirano na Zemlji, čak i od strane religija, tako će sluge mraka uživati posljedice svojih pozicija do daljnjeg. Upravo je zato od ključne važnosti probuditi čovječanstvo i ne žaliti truda prilikom kolektivnog osvješćivanja jer nema istinske slobode ukoliko niži astralni svijet ne bude srušen. Staru vlast zamjenjivat će nova, drugačije fasade ali opet ista, a ljudi će i dalje biti jednako blesavi i uskoumni – tek kad se Zemljino energetsko polje oslobodi suptilne otmice koja ga je i pretvorila u svojevrstan vibracijski zatvor zvan Matrix, stvorit će se uvjeti za istinsku slobodu.