KRIZA I JUGA CIKLUSI

O Juga ciklusima već sam pisao u Knjizi drugoj posvećenoj transformaciji karmičkih obrazaca, a u ovom ću se tekstu njima pozabaviti u kontekstu krize kao centralne teme serije članaka od kojih je ovaj treći u nizu. Naime, od davnina u mnogim civilizacijama i kulturama postoje predaje i legende da su na Zemlji postojala razdoblja u kojima se živjelo drugačije nego danas, kad svijetom očigledno vlada dobro organizirano i zamaskirano zlo. Priče o pradavnim vremenima kad su društvima carevali najetičniji i najsvjesniji pojedinci, a ne najveći kriminalci, prisutne su posvuda, no najpreciznije su izražene u indijskom epu Mahabharati. Ovaj drevni ep kaže da Zemlja prolazi kroz razne cikluse – od potpune ravnoteže i življenja usklađenog s prirodnim zakonima i strukturom Kreacije pa sve do visokog stupnja neravnoteže. Riječ je o takozvanim „Juga ciklusima“, velikim vremenskim razdobljima koja rangiraju od potpunog sklada i vladavine dobra, pa sve do velikog stupnja nesklada. Tako sada živimo u Kali Jugi – u doba tame, kad su moralne vrline i mentalne sposobnosti dosegle najnižu točku u čitavom ciklusu. U svom članku Kraj Kali Juge 2025: Razotkrivanje misterije juga ciklusa, indijski istraživač i autor Bibhu Dev Misra kaže da „Mahabharata opisuje Kali Jugu kao razdoblje kad je svjetska Duša crne boje; samo jedna četvrtina vrline ostaje, što se polako srozava na nulu na kraju Kali Juge. Ljudi su okrenuti zlu; dominiraju bolesti, letargija, ljutnja, prirodne nesreće, tjeskoba i strah od oskudice. Pokora, žrtve i vjerski obredi su zapušteni. Sva bića degeneriraju. Sve je podložno promjeni, bez iznimke.”

Kali Jugi, ili „Željeznom dobu“, prethode tri ciklusa – Zlatno doba (Satja ili Krita Juga), Srebrno doba (Treta Juga) i Brončano doba (Dvapara Juga). Mahabharata govori kako u Satja Jugi ili Zlatnom dobu nije bilo zla na Zemlji, ljudi su živjeli u skladu s duhovnom sviješću pa stoga nije bilo potrebe za religijom, nije bilo siromaštva ni bolesti, a nije bilo niti potrebe za radom ili trgovinom jer su svi ciljevi ostvarivani korištenjem moći intencije (volje). „Svjetska duša“ bila je bijele boje, a svatko je mogao postići prosvjetljenje već i samom identifikacijom sa svjetskom dušom. A ako bismo koncept „svjetske duše“ povezali s današnjim konceptom Zemljinog energetskog polja (Matrice), tada je vidljivo da zemljino polje može biti i u službi čovjeka kao konstruktivan utjecaj, a ne samo kao u današnjem obliku gdje predstavlja ozbiljnu opstrukciju čovjekovom kontaktu sa samim sobom, s društvom te univerzumom.

U Treta Jugi, ili Srebrnom dobu, svjetska duša bila je crvena (što god to značilo), a vrlina se smanjila za četvrtinu – tada je na svijetu bilo tri četvrtine dobra i jedna četvrtina zla. Čovječanstvo više nije živjelo živi u Istini pa je postalo potrebno tragati za njom. Počele su se izvoditi religijske ceremonije, a potrebe i ciljevi ostvarivali su se radom. U Brončanom dobu, ili Dvapara Jugi, svjetska duša bila je žute boje, a vrlina se smanjila za još jednu četvrtinu – tada je na svijetu bila polovica dobra i polovica zla. Pojavljuju se bolesti i pohlepa, a Zemljom je zavladala dekadencija. A u sadašnje vrijeme, u Kali Jugi ili Željeznom dobu kad je na Zemlji tri četvrtine zla i samo jedna četvrtina dobra, dobrota i vrlina su se gotovo u potpunosti izgubile, a svijetom je zavladalo zlo. Vladari postaju nerazumni, nepravedno ubiru dadžbine, a svojom dužnošću prestaju smatrati promicanje duhovnosti ili zaštitu svojih podanika pa stoga predstavljaju opasnost za svijet. Ljudska civilizacija duhovno degenerira, a ljudi se potpuno udaljuju od Istine, postaju škrti i bijesni, otvoreno pokazujući neprijateljstvo jedni prema drugima. Ne poznaju dharmu, razmišljaju o nasilju i u tome ne vide ništa loše te postaju ovisni o opojnim pićima i drogama.

Hinduistička boginja Kali

Pitanje na koje Bibhu Dev Misra pokušava dati odgovor jest i kada je točno Kali Juga počela te kada će završiti. Mnogi su se istraživači i duhovni učitelji bavili tim pitanjem pa ipak konkretni datumi (godine) ulaska i izlaska iz Kali Juge ostaju nejasni. U današnje vrijeme popularan je i opće prihvaćen stav da je datum početka Kali Juge 17/18. 2. 3012. prije nove ere, jer ga je tako definirao Aryabhata, poznati indijski astronom iz šestog stoljeća, na temelju Surya Siddhante, drevnog traktata nepoznatog autora na temu arheo-astronomije. Tada se navodno dogodila konjunkcija pet planeta – Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna – na nula stupnjeva Ovna. Međutim, novijim proračunima utvrđeno je da toga datuma ove planete nisu bile u konjunkciji, već su bile raspršene u luku od 42 stupnja kroz tri znaka – Ovna, Ribe i Vodenjaka. Također, pažljivijim proučavanjem Surya Siddhante moguće je utvrditi da se navedeni datum nigdje ne spominje kao vrijeme početka Kali Juge, već samo kao okvirno vrijeme kraja Zlatnog doba.

Misra stoga nudi drugačiji podatak, utemeljen na radovima Sri Yukteswara koji ne prihvaća jednako rasprostranjenu ideju da kompletan Juga ciklus traje 12 000 godina, već u svojoj knjizi Sveta znanost iznosi tvrdnju da ciklus traje 24 000 godina te ima uzlaznu i silaznu fazu. Ove informacije najvjerojatnije potječu iz džainizma, drevne indijske religije, u kojoj postoji vjerovanje da kompletan vremenski ciklus (Kalachakra) ima progresivnu i regresivnu polovicu. Tijekom 12 000 godina progresivne polovice postupno se povećava znanje, sreća, etika, umjetnost, zdravlje i spiritualnost, dok su za vrijeme 12 000 godina regresivne polovice ove vrijednosti u opadanju. A i trajanja svake Juga faze prema Misri se razlikuju od onih koje navode razni sanskrtski tekstovi koji tvrde da je svaka od faza kraća za 1200 godina (Zlatno doba navodno traje 4800 godina, Srebrno 3600, Brončano 2400 i Željezno 1200). Prema takvim proračunima mi bismo već odavno bili u Zlatnom dobu, a više je nego očigledno da tome nije tako – Kali Juga je upravo u svome jeku. Zato Misra prihvaća jednaka trajanja svake Juga faze od po 3000 godina (odnosno po 2700 godina plus 300 godina prijelaznog perioda), kakva navodi drevni Saptarsi kalendar koji se u Indiji koristi već tisućama godina. Ovaj je kalendar napravljen kako bi pratio kretanje takozvanih „sedam rišija“, odnosno sedam zvijezda koje čine osnovu konstelacije Velikog Medvjeda. Indijci smatraju ovih sedam zvijezda „prosvijetljenim majstorima“ koji se pojavljuju na početku svakog od Juga ciklusa kako bi „utemeljili zakone nove civilizacije“ koja tada nastaje.

Povjesničari se slažu da je početak Saptarsi kalendara vezan uz 6676. godinu prije nove ere, a ta se godina također navodi kao godina smrti avatara Rame. A kako se u indijskoj tradiciji smatra da je s Raminom smrću završilo Srebrno doba (Treta Juga) i započelo Brončano (Dvapara Juga), tako bi 6676. g. p. n. e. mogla predstavljati točno vrijeme početka Brončanog doba. S obzirom da svaka Juga traje po 3000 godina, tada nije teško izračunati točan početak i kraj svih ostalih faza u ciklusu. Evo konačno i tablice trajanja Juga razdoblja, ako svako traje po 2700 godina, s prijelaznim periodom od 300 godina: 

Tako smo u vrijeme dok ovo pišem (2021.) još uvijek u Kali Jugi koja će, iako službeno završava 2025., u potpunosti okončati tek za tristotinjak godina, kada kreće uzlazeća Dvapara Juga (Brončano doba). Zatim za 2700 godina dolazi uzlazeća Treta Juga, a tek za šest tisuća godina ponovo ulazimo u Zlatno doba. Sudeći prema trenutnom stanju na planeti ovakva perspektiva je više nego logična, jer nered u kojem živimo teško da će biti sređen brzo – trebat će najmanje 300 godina da dođe do masovnog buđenja i osvješćenja pa da svijet konačno bude vraćen u ravnotežu između dobra i zla (dvije četvrtine dobra i dvije četvrtine zla u Brončanom dobu), a zatim postupno krene prema potpunoj manifestaciji izvorne strukture Kreacije u Srebrnom i Zlatnom dobu.

Prirodno je i logično da se ciklusi mijenjaju silaznim i uzlaznim putem, odnosno postupno. Iako mnogi najavljuju skori povratak u Zlatno doba, riječ je o naivnoj tvrdnji temeljenoj na neuravnoteženom procesu gdje bismo, ovako „inficirani“ zlom, odjednom trebali uskočiti u potpuni, stopostotni sklad. Ni nakon zime ne dolazi odmah ljeto, nego je je ulazak u ljeto proces – imamo prirodnu prijelaznu fazu zvanu „proljeće“, gdje je prvi dio proljeća obično više nalik zimi, a zatim slijedi postupno zatopljenje, sve do ljetu nalik vrućina na kraju perioda. Ista je stvar i s povratkom u zimu – ne uskačemo odmah iz ljetnih sandala u zimske čizme, već imamo prijelazni period zvan „jesen“, s postupnim zahlađenjem sve do zimskih minusa pri kraju perioda.

Juga ciklusi imaju silaznu i uzlaznu fazu – sve je proces pa nije moguće iz Željeznog doba odmah ući u Zlatno.

Tako je misliti da će ovako niska razina svijesti, odgovornosti i discipline kakva danas karakterizira ljudski rod biti nadvladana u par desetaka godina, i svi će odjednom postati prosvijetljeni, potpuno nerealna. Da, u Zlatnom dobu svi su prosvijetljeni, ne samo „izabrani“ ili elita. Nema karmičkih ograničenja, svi su kreativno ostvareni, svi žive u skladu s prirodnim zakonima i neometano manifestiraju svoju izvornu prirodu. Takvo doba neće doći brzo, ali što je šest tisuća godina kad znamo kolika je starost planete, odnosno da čovječanstvo postoji već barem tri milijuna godina? No već će ulazak u Brončano doba donijeti značajno olakšanje – za neke će ovo razdoblje uistinu izgledati kao povratak u Zlatno doba. U Brončanom dobu ravnoteža između dobra i zla bit će pola-pola. To znači da će još uvijek postojati nesklad, ali će postojati i društveno priznata sredstva izlaska iz nesklada. Danas nemamo ni to – bolestan čovjek mora duboko kopati po alternativnim znanjima da bi (možda) došao do prave informacije o tome kako se izliječiti. Službena znanost mu to ne omogućuje – štoviše, ona od njega krije istinu, skriva znanje.

Zviždači čak tvrde da elita ima lijekove protiv svih bolesti, ali ih drži pod ključem, skrivene od javnosti. Ista je stvar i sa svim ostalim znanjima i granama znanosti – od arheologije, preko fizike/kemije/biologije i ostalih prirodnih znanosti pa sve do duhovnih znanosti. Sve se skriva, pale se velike biblioteke, Vatikan pod ključem drži svoju, a obavještajne službe taje sve što mogu „u ime nacionalne sigurnosti“. Internet se sve više cenzurira, pogotovo sada u doba takozvane „korona-krize“ gdje velike društvene mreže i video platforme u potpunosti zabranjuju kritiku epidemioloških mjera pa sve koji dovode u pitanje službenu priču proglašavaju „teoretičarima zavjera“ te jednostavno brišu njihove profile. Cenzura je postala takvog stupnja da bi vodećim ljudima medija iz Silikonske doline pozavidio i sam Joseph Goebbels.  

 Temeljna vrijednost i modus operandi u Kali Jugi je – laž.

Dok je u Željeznom dobu istina tabu, dotle će u Brončanom ona postati dostupna onima koji je žele čuti. No dok je znati istinu jedno, a živjeti u skladu s njom nešto sasvim drugo, tako će skladan život biti omogućen onima koji budu spremni preuzeti neophodnu odgovornost i disciplinu za njegovo kreiranje. Danas u doba apokalipse, ako apokalipsu definiramo kao „razotkrivanje“, proces razobličavanja nakaradnog sustava u kojem živimo već je počeo. Otkrivaju se mnoge tajne, neke od njih mračne i mučne, o potpunoj izopačenosti elite koja vlada čovječanstvom. Otkrivaju se mehanizmi vladavine, odnosno načini obmane. A otkriva se i razlog zbog kojeg je obmana moguća – riječ je potpunoj nezainteresiranosti masa da preuzmu odgovornost za svoje živote i disciplinirano ih kreiraju. Tako problem nije samo u manipulativnosti elite – daleko je veći problem u pasivnosti masa koje dozvoljavaju tiraniju; čak štoviše, brane je i napadaju one koji ih žele probuditi. Stoga se mase vjerojatno neće osvijestiti sve dok pritisci, maltretiranje i tiranija ne budu odgovarajućeg stupnja. Koliko će još mase morati podnijeti da bi progledale, to je veliko pitanje. Zato samo o nama ovisi hoće li tranzicija u Brončano doba biti glatka ili prepuna kriza, udaraca i stradanja. Jer svaka promjena donosi krize – individualne i kolektivne. Krize su neizbježni pratioci svake tranzicije no, kao što rekoh u prvom članku iz ove serije, kriza je prilika za skok na višu razinu, a ne samo na nižu. Sve dok većina ljudi ovo ne shvati krize će se ponavljati. Tako ni „korona-kriza“ neće stati sve dok ljudi ne uzmu stvar u svoje ruke i prekinu „veliki reset“, onako kako su ga zamislili Klaus Schwab, Svjetski ekonomski forum i ostale globalističke organizacije. Koje, uzgred budi rečeno, zloupotrebljavaju izraz „globalizam“ nastojeći se okoristiti njegovim pozitivnim prizvukom, a u stvari žele sprovesti globalnu tiraniju.

S obzirom da je riječ o sveobuhvatnoj tranziciji širokog spektra, vjerojatno će je pratiti i mnoge prirodne promjene i katastrofe koje obično koincidiraju s počecima i krajevima navedenih razdoblja, onako kako ih je odredio Bibhu Dev Misra. U tom su smislu posebno osjetljiva upravo prijelazna razdoblja, u kakvo uskoro ulazimo. Tako se, na primjer, prijelazni period između Zlatnog i Srebrnog doba (između 9976. i 9676. prije nove ere) smatra vremenom u kojem je završilo posljednje ledeno doba te se odigrao i čuveni potop, najvjerojatnije izazvan pomicanjem Zemljine kore[1]. U tranzicijskom periodu između Srebrnog i Brončanog doba (između 6976. i 6676. godine prije nove ere) navodno se dogodio potop Crnog mora i dezintegracija laurentidskog ledenog pokrova, praćena brojnim katastrofalnim potresima i poplavama. Prijelazni period između Brončanog i Željeznog doba (između 6976. i 6676. godine prije nove ere) označio je takozvani „5.9 kilogodišnji događaj“ (5900 godina prije današnjeg vremena ili 3900 godina prije nove ere) tijekom kojeg se dogodila intenzivna aridifikacija (proces pretvaranja u pustinju) Sahare, a također i flandrijska transgresija (izdizanje razine mora, odnosno širenje morskih površina) koja je rezultirala brojnim poplavama u Aziji. I konačno, u prijelaznom periodu između silazne i uzlazne Kali Juge (između 976. i 676. godine prije nove ere) dogodio se niz prirodnih katastrofa te kolaps raznih civilizacija tijekom takozvanog „mračnog grčkog doba“ (između 1100. i 800. godine prije nove ere).

Prirodnim katastrofama u prijelaznim razdobljima pridružuju se i neprirodne. Čini se da je tijekom cijelog silaznog Juga perioda vođen i čitav niz ratova, od kojih su neki bili nuklearni. Ukoliko se ova tvrdnja nekome čini nevjerojatnom, treba napomenuti da je podržavaju mnogi svjetski mitovi i legende, drevni spisi poput Mahabharate i Ramajane, a također i neki suvremeni nuklearni fizičari, arheolozi, geolozi ili astronomi. Poznata je izjava direktora Manhattan Projecta, Roberta Oppenheimera, koji je u jednom intervjuu na pitanje „kakav je to osjećaj biti ocem atomske bombe?“ odgovorio protupitanjem – „mislite u novije doba?“. Oppenheimer je bio ozbiljan student istočnjačke filozofije, čak je naučio sanskrt kako bi mogao čitati drevne spise u originalu, te je jako dobro poznavao Mahabharatu, odnosno Bhagavad Gitu. Poznata je i njegova izjava u intervjuu iz 1965. gdje je na pitanje kako se osjećao nakon prvog nuklearnog pokusa rekao sljedeće:

„Znali smo da svijet više neće biti isti. Nekolicina ljudi se smijala, nekolicina je plakala. Većina je šutjela. Sjetio sam se stiha iz hinduističkog svetog spisa, Bhagavad Gite: Višnu pokušava uvjeriti princa da treba izvršiti svoju dužnost i kako bi ga impresionirao preuzima svoje obličje s više ruku te kaže – ‘Sada sam postao Smrt, uništavatelj svjetova.’ Pretpostavljam da smo svi mislili isto, na ovaj ili onaj način[2].“

I Frederick Soddy, poznati fizičar i kemičar s kraja 19. i početka 20. stoljeća (kasnije i dobitnik Nobelove nagrade za kemiju) rekao je 1909. godine sljedeće: „Vjerujem da je u prošlosti bilo civilizacija koje su bile upoznate s atomskom energijom te da su njenom pogrešnom upotrebom bile u potpunosti uništene[3].“ Kad znanstvenici ovakvog kalibra smatraju da je već bilo nuklearnih ratova daleko prije 1945., tada nije teško ovu hipotezu prihvatiti kao realnu mogućnost. Iako znanstvena zajednica odbacuje ovakve ideje, odnosno nije se njima ozbiljnije bavila, treba znati da se povijest itekako cenzurira te da postoje i artefakti, i spisi, i iskopine koje „pisanu povijest razobličavaju kao niz besmislica“, kao što je to jednom prilikom izjavio automobilistički magnat Henry Ford. A razlog zbog čega se povijest cenzurira više je nego očigledan – možda ga je najbolje izrazio George Orwell rekavši da „onaj tko kontrolira prošlost kontrolira budućnost; onaj koji kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost.“

Nuklearni ratovi starog doba navodno su se odigrali više nego jednom. Neki autori smatraju da je najpoznatiji takav rat opisan u Mahabharati, koji se povijesno smješta upravo negdje u doba početka Kali Juge. Prema autorima knjige The Morning of the Magicians[4] i njihovoj interpretaciji stihova iz Mahabharate, u njoj se spominju i „vimane“, letjelice koje nalikuju na antigravitacijske (poput današnjih NLO-a), iz kojih su ispaljivani projektili „nabijeni svom snagom univerzuma“ te su izazvali strahovita razaranja. Od njih se „Zemlja zatresla, spaljena od strašne vrućine; slonovi su se zapalili i trčali amo-tamo u ludilu, tražeći zaštitu; na golemom području druge životinje su padale na zemlju i umirale; vode su ključale i bića koja su u njima žive su umirala… Podigao se ogroman stup dima i vatre, sjajan kao deset tisuća sunaca, gigantski glasnik smrti; leševi su bili spaljeni do neprepoznatljivosti; ljudima je ispadala kosa i nokti; keramičke posude su pucale bez razloga; ptice su pobijelile i uznemireno kružile zrakom; namirnice su bile otrovane…“. Do 1945. ovakav bi opis bio manje prepoznatljiv, ali nakon prve nuklearne eksplozije, a pogotovo nakon bombardiranja Hirošime i Nagasakija, stihovi iz Mahabharate odjednom postaju potpuno razumljivi.

Prema mišljenju nekih čuvenih znanstvenika, nuklearni ratovi već su se vodili u dalekoj prošlosti…

Hipotezi o drevnim nuklearnim ratovima pridružuju se i arheološka otkrića vezana uz čitav niz područja. Ovdje ću spomenuti samo grad Mohendžo Daro koji se nalazi u dolini Inda, današnjem Pakistanu. Riječ je o najvećem naselju drevne civilizacije doline Inda poznate i pod imenom Harapa. Ime Mohendžo Daro znači „humak smrti“, a o gradu kruži legenda da je uništen u jednom danu, oko 2000 godine prije nove ere. U Mohendžu Daru i danas postoje brojni pokazatelji da je itekako moguće da ga je uništila nuklearna eksplozija – od zastakljenja na ciglama, radioaktivnog kamenja, kostura žena, muškaraca i djece kako leže držeći se za ruke te razbacanih unaokolo kao da ih je nešto naglo oborilo na zemlju, kalcifikacije kostiju koja s događa jedino kad se leševi spaljuju na vrlo visokim temperaturama te konačno i radioaktivnosti kostiju. Riječ je o pojavama vrlo sličnim onima kakve su se događale i nakon atomskih udara na Hirošimu i Nagasaki.

Zašto ovdje spominjem drevne nuklearne ratove? Zato što su oni, izgleda, bitno utjecali na stanje današnjeg globalnog polja. Nuklearni ratovi vjerojatno su izazvali velik broj katastrofa i uništenja civilizacija u prijelaznim Juga periodima te itekako doprinijeli globalnom unazađenju. No čini se da takve katastrofe nisu bile samo prirodne, već i neprirodne, a bile su takvog razmjera da su razorile čitave civilizacije te ljudsko društvo opet vraćale u neki oblik kamenog doba. No za trenutnu situaciju na Zemlji daleko je važnija sljedeća činjenica – nuklearne eksplozije stvaraju rupe u Zemljinom energetskom polju. Ova tvrdnja predstavlja moje subjektivno iskustvo prilikom intuitivnog promatranja Zemljinog energetskog polja, s namjerom da očitam posljedice nuklearne eksplozije na takvo polje. Primijetio sam i da ovakve rupe omogućuju prodor stranih energija i entiteta, jednako kao i kod ljudske aure. Naime, kao što i ljudska aura puca pod utjecajem neke psiho-fizičke traume, tako i Zemljina aura puca pod utjecajem neke velike katastrofe, odnosno protuprirodnog procesa. Takva pucanja dovela su do mogućnosti da bestjelesni entiteti koji nastanjuju kozmički astral uđu u Zemljino polje i povežu se s energetskim poljima i prostora, i ljudi. Kao što rekoh, Matrica u užem smislu počiva na utjecaju entiteta koji njome vladaju, a zatim i na programima koji su u nju upisani. No entiteti su prema važnosti utjecaja na prvom mjestu jer predstavljaju naizgled nepostojeću „višu silu“ bez koje porobljavanje ljudskog roda ne bi bilo moguće.

Takve rupe u Zemljinoj auri postaju nekom vrstom energetskih portala, ali na žalost za bića koja pripadaju sferama nižeg astrala – i onog vezanog uz Zemlju, ali i onog kozmičkog. Prodor stranih entiteta u Zemljino polje dovodi do identičnih pojava kakve sam opisao u Knjizi prvoj o karmičkim obrascima, u četvrtom poglavlju koje se bavilo dinamikom traumatskog iskustva. Astralni entiteti hrane se energijama ljudi, ali ne pozitivnim nego negativnim – strahom, ljutnjom, tugom ili krivnjom. Na taj način čovjek postaje slab i bez energije pa polako dobivamo ono što imamo danas – robotizirano biće u vlasti mentalnih programa, taman kakvo žele naši vladari, kojima trebaju polusvjesni robovi koje je lako kontrolirati, navući ih da idu u rat, navesti da rade nehumane poslove i da su još k tome zahvalni za mrvice koje dobivaju zauzvrat. A čini se da se upravo zbog mogućnosti da nuklearna eksplozija napravi rupu u auri jedne planete u današnje doba i rade toliki „nuklearni pokusi“. Izgleda da nije riječ samo o „testiranju“; naši vladari znaju točno zašto ih rade. Japanski umjetnik Isao Hashimoto izbrojao da je od 1945. pa do 1998. na planeti detonirano 2053 atomskih bombi. Tako bi Zemlja danas imala najmanje 2053 energetskih (astralnih) rupa. Pogledajte njegov šokantan video uradak – krasno, zar ne?

Stoga se i borba za čovječanstvo mora voditi na dvije fronte, a ne samo jednoj, onoj svjetovnoj, koja se sastoji isključivo od društveno-političkog aktivizma. Potreban je i energetsko-spiritualni aktivizam, onaj kojim se bave duhovni posvećenici, šamani i iscjelitelji. I upravo je takav aktivizam kritičan, da ne kažem presudan, za daljnji razvoj situacije jer će tek zacjeljivanjem Zemljine aure ponovo postati moguće uspostaviti planetarnu ravnotežu. Praktičan svjetovni aktivizam tek će tada imati pravu podlogu i podršku, a time i smisao. Ne želim ovdje obezvrijediti društveno-politički aktivizam jer sam i osobno aktivan na tom polju i smatram takvu aktivnost neophodnom za globalne promjene. Međutim, svjestan sam dometa ovakvog aktivizma i činjenice da je neophodno da bude praćen i duhovnim aktivizmom. U protivnom imamo ono što se događa već stotinama godina – svaki se svjetovni aktivizam s vremenom uruši, postane korumpiran i ozbiljno kompromitiran ljudskim slabostima. Dobar primjer za ovakvu vrstu konstruktivne suradnje nudi Tolkienov „fantastični roman“ Gospodar prstenova u kojem se borba protiv zla vodi na svim frontovima – i u zemaljskim i neorganskim svjetovima, između ljudskih i neljudskih bića, i protiv demona i crnih čarobnjaka. Čini se da će tako nekako morati izgledati i konačna bitka za planetu u realnosti…

Borba za povratak u ravnotežu morat će se voditi na svim frontovima, kao što je prezentirano u trilogiji Gospodar prstenova, zato što je neravnoteža prisutna na svim razinama…

Tako bi odgovor na pitanje „kada je svijetom zavladalo zlo?“ mogao glasiti – postupno, izlaskom iz Zlatnog doba te transformacijom „duše svijeta“ (Zemljinog energetskog polja) od bijele prema crnoj, ulaskom u Kali Jugu, oko 3676. godine prije nove ere. A to što „dušu svijeta“ čini crnom skup je najrazličitijih utjecaja; od programa koji su upisani u kolektivno energetsko polje, preko entiteta koji se u njemu nalaze pa sve do organizacije života na Zemlji, odnosno karakteristika društveno-političkih sustava u kojima živimo. I sada bi netko mogao reći da je, s obzirom na Kali Jugu, prirodno da danas vlada zlo, odnosno da zbog ovakvog kozmičkog ciklusa nije moguće ništa poduzeti niti promijeniti. No mogu li kozmički ciklusi biti opravdanjem za negativno djelovanje? Prema zakonu karme ne mogu. Svako je djelovanje podložno karmičkom zakonu, pa i ono koje se obavlja u najnepovoljnijim okolnostima. To znači da će svi oni koji čine nedjela, a opravdavaju ih trenutačnim stanjem na planeti („to je tako, svi čine takve stvari pa zato i ja, to je normalno“, itd.), za njih itekako odgovarati. Većina čistom karmom, odnosno karmičkim povratom u vidu bumeranga, a oni mudriji znat će da ih moraju odraditi suprotnom pozitivnom aktivnošću.

Tako ispada da je Kali Juga neka vrsta iskušenja koje nam je namijenio svemir i kojeg moramo nadvladati. U tom je smislu dobro poznavati činjenicu o vremenskim ciklusima i znati da u razdoblju Kali Juge svijetom stalno pokušava zavladati zlo, a ne živjeti u iluziji, hipnotiziran lažima koje plasiraju svećenici, političari ili novinari (mediji) te vjerovati da će nas zlo zaobići ako se pravimo da ne postoji. Znanje o zlu nije odraz nikakvog „negativizma“, kako bi to površni new-ageri voljeli vjerovati. Znanje o postojanju i strukturi zla oslobađa i uravnotežuje jer omogućuje ispravno razumijevanje i samoga sebe i svijeta u kojem u ovome trenutku živimo. Stoga smisao življenja u ciklusu neravnoteže nije „prepustiti se sudbini“ i opravdavati svoju pasivnost „božjom voljom“, jer bi u protivnom zlo u potpunosti zavladalo, a tada bi ono jednostavno uništilo planetu. Planetarni opstanak omogućuje upravo ta, naizgled slabašna, četvrtina dobra koja održava minimum ravnoteže potrebne za stabilnost sustava. Baš zato u Kali Jugi treba inzistirati na dobru, na etici (poštivanju zakona karme) te na istinoljubivosti.

Mahatma Gandhi nije uzalud rekao: „Recite što mislite čak i da ste u manjini od jednog čovjeka. Istina je i dalje istina“. Iako se u Kali Jugi čini oportuno barem šurovati sa zlom, „ganjati karijeru“, odnosno biti nepošten u granicama društvene prihvatljivosti, svi oblici ne-etičnog djelovanja, a također i ne-etičnog ne-djelovanja (šutnje, pasivnosti, prešutne kolaboracije) doprinijet će vladavini zla. Pakt sa zlom možda se nekome čini manjim grijehom od otvorenog destruktivnog djelovanja, ali činjenica je da vladavinu zla na životu održava upravo ljudska šutnja i pasivnost, odnosno uporno življenje u iluziji i vjerovanje u bajke koje nam priča crkva, država ili televizija. Zato je u Kali Jugi i najmanji oblik društvenog aktivizma dobrodošao. Takvo djelovanje predstavlja i najkonstruktivniji zalog za našu budućnost – najbolje je, naime, njegovati i uvećavati vrlinu.

Ovakav pristup životu u vremenima u kojima se nalazimo nije lak. Nisu bez razloga duhovni posvećenici govorili da je život patnja jer on to u Kali Jugi svakako jest. Međutim, duhovni posvećenici govorili su i da je bolje izgubiti glavu nego ogriješiti vlastitu dušu pa stoga ispravan život u Kali Jugi zahtijeva visok stupanj svijesti i etičnosti. Takav život obično nije sveden samo na stalno uživanje i zabavljanje, premda je osviještena osoba redovito i duhovita i sklona zabavi. No ona zna da život ima dimenzije koje su gotovo u potpunosti zanemarene pa određeni dio svog vremena troši i na realizaciju vrijednosti kao što su humanitaran rad, prosvjećivanje i razobličavanje laži. Takva je aktivnost u današnje vrijeme manje popularna kad je riječ o životnom stilu masa ili elita. No stvari su takve kakve jesu, a ne onakve kakve bi (neosviješten) čovjek htio da budu. Iz navedenog razloga nema smisla optuživati Matricu ili Kali Jugu za svoje ili globalne probleme, već treba odbaciti lijenost i neodgovornost te živjeti ispravno i etično, u skladu s principima bezuvjetne ljubavi, humanosti i istine.

***********************

Što se pak tempiranja kraja Kali Juge za 2025. tiče, postoje brojni pokazatelji da je takvog okvira svjesna i elita i da joj se žuri ostvariti cilj o Novom svjetskom poretku, ili Velikom resetiranju, do navedene godine. Elita bi željela iskoristiti krizu tranzicije da kvalitetu života na Zemlji što je moguće više unazadi, odnosno ljude stavi pod još veću kontrolu i maksimalno ih robotizira. Tako se najavljuje da će korona-kriza završiti tek 2025., kad većina ljudi bude vakcinirana. Dakle forsira se vakciniranje kao rješenje krize, i to upravo do te godine, zato što iza ovakvog plana stoje i neki sasvim drugačiji motivi. Zanimljivo da je upravo medicina iskorištena kao sredstvo uspostave Novog svjetskog poretka, jer je strahom od bolesti i smrti najlakše manipulirati. Štoviše, korona je iskorištena za njegovu „koronaciju“ (krunidbu).

Evo još jednog znakovitog primjera u kojem 2025. ima važnu ulogu. Riječ je o NASA-inom dokumentu pod imenom Future Strategic Issues/Future Warfare [Circa 2025] s podnaslovom The ‘Bots’, ‘Borgs’ & Humans Welcome You To 2025. A. D. Ovaj je tekst navodno „zabunom“ objavljen na web stranicama NASA-e pa ubrzo maknut, a njemu se govori o tehnologijama koje će biti korištene u budućim ratovima. Riječ je u stvari o ciljevima elite za razdoblje nakon 2025. pa da vidimo o kakvim je planovima riječ. Predviđa se da će do navedene godine na planeti biti uspostavljena svjetska vlada pa će se budući ratovi voditi samo između svjetske vlade i ljudi. U takvom društvu svi ljudi doživljeni su kao potencijalni neprijatelji pa ih stoga treba modificirati kako bi postali poslušni, a tehnologije koje će se pritom koristiti uistinu su čudovišne. Kao što kaže već iz sam podnaslov NASA-inog teksta, riječ je o transhumanizmu najsuptilnijeg tipa u kojem će ljudi postupno biti pretvarani u takozvane „borgove“, prema terminu korištenom u SF serijalu Zvjezdane staze.

Upotrebom nano-čestica koje se već raspršuju po svijetu te unose u tijelo disanjem i prehranom, kao i genetskom modifikacijom preko vakcina koje sadrže genetski materijal, bit će moguće stvoriti rasu poslušnika potpuno kontroliranih umova, odnosno transhumanističkog čovjeka verzije 3.0, kako ga naziva Kerry Cassidy u knjizi Rebel Gene. Takvi će ljudi biti bitno robotiziranija verzija današnjih, a na one koji se budu opirali ovakvoj vrsti utjecaja bit će moguće utjecati na razne načine – prijetnjama izopćavanjem ili odvođenjem u logore, ali također i suptilnijim oblicima manipulacije, poput upotrebe „pametne prašine“. Riječ je o oblaku nano-čestica usmjeravanih prema nekoj osobi ili grupi ljudi, s ciljem izazivanja promjene raspoloženja i mišljenja, a kod najtvrdoglavijih i smrti koja će biti tretirana kao „prirodna“. Pametna prašina moći će utjecati na ljude upravo zbog brojnih modifikacija koje se namjeravaju na njima izvršiti, odnosno upravo se vrše.

Cilj je elite maksimalno digitalizirati čovjeka, smanjiti na minimum svaku ljudskost. S obzirom da još uvijek nema adekvatnog otpora, velika je šansa da će u tome i uspjeti…

Problematikom suptilne i tihe asimilacije ljudi u zajednicu borgovskog tipa posebno se pozabavio njemački znanstvenik Harald Kautz (donedavno Kautz-Vella), koji se s njom počeo upoznavati kad je od strane norveških poljoprivrednika bio angažiran da otkrije zašto njihovi usjevi umiru, odnosno da iščita kemijsku analizu biljaka koju farmeri nisu razumjeli. Pronašao je da biljke umiru zato što su u njih putem kiše, odnosno zaprašivanja, uneseni piezoelektrični nano-kristali koji, iako visoko transparentni, apsorbiraju UV svjetlo na frekvenciji od 260 nano-metara valne dužine. Naime, UV biofotoni i inače pogađaju stanicu upravo u frekvenciji od 260 nano-metara i nalažu joj da se dijeli – zato apsorpcija UV zračenja od stranih piezoelektričnih nano-kristala onemogućuje takav proces pa nema dijeljenja stanica, što u konačnici dovodi do smrti biljke. A ovakav utjecaj, smatra Kautz, najvjerojatnije je proizveo i takozvanu „bolest ludih krava“ osamdesetih godina prošlog stoljeća, koju su istraživali mnogi znanstvenici ne uspijevajući joj pronaći pravi uzrok.

U kišnim kapima pronađene su i veće koncentracije žive (koje ima i u vakcinama), zatim barija, stroncija i titanija. Kako standardna kemijska analiza ne uključuje upotrebu hidroflorne kiseline, tako je tek njenim korištenjem bilo moguće uočiti prisutnost ovakvih tvari. Živa utječe na živce tako da uništava njihov zaštitni omotač, a ako u tijelu postoji manjak bakra raspast će se takozvani „prion-protein-bakar“ lanci. Prion proteini će zatim pokušati obnoviti živčani sustav, ali će zbog nedostatka bakra upotrijebiti prvi sljedeći teški metal koji im je na raspolaganju, a to će biti barij ili stroncij koji se nalaze u aerosolima („chemtrailovima“) koji se raspršuju iz aviona. Na taj se način stvara živčani sustav koji je osjetljiv na elektromagnetsko polje. A sve što je osjetljivo na elektromagnetsko polje ponaša se istovremeno i kao primatelj i kao odašiljač informacija za koje naši vladari navodno posjeduju tehnologiju očitavanja i programiranja.

Tako se prvi aspekt sadržaja aerosola tiče primarno kontrole i praćenja, a u tu svrhu koristi se i još jedno sredstvo. Kautz je u aerosolima također pronašao micelije određene vrste gljiva koji se kasnijim razvojem u tijelu pretvaraju u ono što se danas zove „Morgelonova bolest“. On smatra da je cjelokupno europsko pučanstvo inficirano ovim micelijem, ali da takva infekcija za većinu ljudi nema ozbiljnijih posljedica. Micelij, naime, skuplja teške metale u tijelu i zato mu tijelo dozvoljava da opstane, no ako je imunološki sustav osobe slabiji, odnosno ako je tijelo prezasićeno otrovima, tada mogu nastati plavičaste ili crvenkaste kraste na koži iz kojih često strše bjeličasta vlakna. Prema Kautzu, Morgeloni spadaju u pravu transhumanističku biotehnologiju jer se ponašaju kao samo-organizirajući nano roboti koji transformiraju radio valove u svjetlosne signale. Njih naša DNK čita kao signale vlastitog tijela i obrnuto – Morgeloni su u stanju transformirati svjetlosne signale tijela u radio valove koji sadrže podatke o našoj DNK. Na taj način oni služe kao sredstvo monitoringa nad čovječanstvom jer omogućuju da se iščita kompleksna slika nečijeg duševnog stanja, misli i emocija, a zatim i da se takvi podaci digitaliziraju te ponovo učitaju u drugoj osobi ili čak u većim društvenim grupama.

No to nije sve – Harald Kautz tvrdi da je u Morgelonima pronašao i fragmente kože insekata pa nije čudno da žrtve Morgelonove bolesti često imaju osjećaj kao da im nešto gmiže pod kožom. Zato su osobe kod kojih se razvila ova bolest daleko češće pacijenti psihijatara, ali ne samo zbog „deluzijske parazitoze“ od koje navodno pate, nego i zbog toga što medicinska zajednica ignorira ovu bolest praveći se da ne postoji, a sve simptome pripisuje ljudskoj psihi. Ne znam kako onda objašnjavaju vlakana koja vire iz ljudskih tijela – što je u takvoj pojavi psihičke naravi? Izgleda da nikada ne treba podcijeniti takozvanu „kognitivnu disonancu“ kao psihološku pojavu koja čak i visoko obrazovane ljude navodi da odbace očiglednu činjenicu kao nepostojeću, samo zato što je prvi puta vide ili zbog toga što znanstvena zajednica tvrdi da ljudi „izmišljaju“ vlakna koja vire iz kože.

Tako se Morgeloni ponašaju kao svojevrsna umjetna inteligencija koja se infiltrira u ljudski organizam s ciljem da se hrani svjetlom, odnosno biofotonima koje proizvodi čovjekova DNK. Riječ je o svojevrsnoj asimilaciji, postupnoj i suptilnoj, od strane bića koja posjeduju sposobnost samoorganiziranja, koja misle i komuniciraju, koja u vizijama zaraženih osoba čak nalikuju na arkonska, poput pauka s ljudskim licem, kakve je moguće vidjeti na prezentacijama Haralda Kautza. Pauci s ljudskim licima su prema drevnim gnostičkim tekstovima jedno od obličja arkonskih bića i arkonske svijesti pa nimalo ne čudi da crteži napravljeni u današnje vrijeme prikazuju stranu infiltraciju u ljudsko tijelo upravo na ovakav način. S druge strane, svjetska elita namjerno nudi svoje tijelo i energetski sustav arkonima kako bi se njime hranili, u zamjenu za moć nad drugim ljudima, odnosno ostatkom čovječanstva. Ova je pojava identična crno-magijskoj „prodaji duše“ za određenu vrstu moći, samo što ovdje postoji i biološki, odnosno organski moment. Članovi elite vjerojatno puno bolje podnose ovakvu asimilaciju i ne pate od morgelonove bolesti, između ostalog i zato što imaju pristup medicini koja nije u javnoj domeni, a koja sasvim sigurno omogućuje takvim ljudima da značajno ojačaju svoj imunološki sustav.

Osoba s Morgelonovom bolešću naslikala je kako doživljava tvari/bića koja joj se nalaze ispod kože. Veza arkonske svijesti i Morgelona je itekako moguća…

Dok se nano-tehnologija upotrijebljena u svrhu kontrole uma, transhumanizma i genetičke modifikacije još uvijek drži u tajnosti, oči svijeta uprte su u mikročipove. Ova je tehnologija pred vratima – o njoj se ozbiljno raspravlja na znanstvenim skupovima te u svim svjetskim medijima. A kad se na ozbiljnim znanstvenim skupovima govori o mikročipiranju ljudi, tada je očigledno da je samo pitanje vremena kada će ova tehnologija prijeći u masovnu upotrebu. U Americi i određenim europskim državama mikročipiranje je već počelo, s velikom propagandom o prednostima takvog postupka, ali za sada uglavnom na dobrovoljnoj bazi. Ono što ljudi ne shvaćaju jest da ni mikročip ne služi samo za jednosmjernu komunikaciju – osobe s kompjutorom. Moguće je preko centralnog kompjutora, odnosno umjetne inteligencije (AI), komunicirati i s mikročipiranom osobom, utjecati na njeno emocionalno i mentalno stanje te je, ukratko, modelirati po želji. Zašto ne, pa svijet je toliko opasno mjesto, prijete mu međunarodni teroristi „oružjem za masovno uništenje“, prijete mu kriminalci, tajfuni, tsunamiji, unutarnji i vanjski neprijatelji, „sile zla“, bolesti za koje „nema lijeka“, ratovi koji nastaju „slučajno“, usamljeni luđaci koji „slučajno“ upadaju naoružani u škole i pucaju po nedužnoj dječici. Neprijatelj je i čovjekova iracionalna priroda koju treba ukrotiti, uniformirati i držati pod kontrolom kako ljudi ne bi svojom znatiželjom, suvišnim pitanjima ili ne daj Bože drugačijim mišljenjem ugrozili stabilnost zajednice. Mikročip sve sređuje, u njemu su pohranjeni svi podaci – od zdravstvenog kartona do bankovnog računa, a čovjeka je moguće locirati u bilo kojem trenutku ne bi li se, jadan, negdje izgubio pa nastradao.

Zanimljivo da se putem nano čestica te mikročipa ciljevi poput kontrole uma, monitoringa i transhumanizma ostvaruju na dvije razine istovremeno. Kod mikročipa je ovakav proces manje suptilan i vidljiv, a opravdava se sve većom digitalizacijom života te humanističkim i altruističkim idejama o primjeni sprege čovjeka i stroja (robota) u medicini, gdje će mehanički organi mijenjati organske ukoliko dođe do prevelikog oštećenja ili amputacije. Kod nano čestica takav je proces daleko suptilniji i ima za cilj asimilaciju nalik borgovskoj od strane arkonskih bića. Za razliku od mikročipa, upotreba nano čestica i čovjeku stranih organizama u svrhu transhumanizacije za sada je tajan proces, a ne vidim razloga zašto bi našim vladarima bilo u interesu da postane javan sve dok ne dođe do potpune asimilacije. Jer uđe li ovakva informacija u javnu domenu, bit će to kraj asimilacije pa će elita izgubiti bitku za potpunom dominacijom nad čovječanstvom. Upravo je zato i bitno da takva informacija čim prije dođe do što većeg broja ljudi.

Nema sumnje da će dobro organizirana elita pokušati učiniti sve da njezin scenarij bude ostvaren. Ne bude li išlo milom, nastojat će silom. Sve zamislive i nezamislive vrste manipulacija bit će korištene u tu svrhu. Čak će i razotkrivanje izvanzemaljske prisutnosti na planeti biti upotrijebljeno za stvaranje što većeg kaosa, nesigurnosti i panike. Neka od sredstava manipulacije mogla bi biti i već poznati Project Bluebeam koji govori o upotrebi holograma kako bi se lažirao „drugi Kristov dolazak“, odnosno fingirao napad vanzemaljaca koji bi trebao ujediniti čovječanstvo pod jednom svjetskom vladom. Govori se i o mogućem velikom cyber napadu, naravno insceniranom od strane svjetske vlade u sjeni (false-flag operaciji), koji bi srušio sve svjetske električne mreže i uveo nas u razdoblje mraka, hladnoće i posvemašnjih nestašica, a sve zato da iscrpljeno i sluđeno čovječanstvo pristane na bilo kakvo rješenje, samo da sistem ponovo profunkcionira. Moguće su i brojne prirodne katastrofe, kakve prate prijelazna razdoblja, a moguće su i neprirodno izazvane „prirodne“ katastrofe, s obzirom da elita posjeduje tehnologiju (oružje) kojim može izazivati potrese i utjecati na vrijeme. U Hrvatskoj je armagedon počeo odavno – ono što nisu uništile stranke na vlasti, dokusurili su potresi. Tako bi se u ove četiri godine koliko nam je preostalo do 2025. kaos i ludilo mogli povećavati eksponencijalno, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Još nismo dotakli dno, još nismo sve vidjeli. Stoga su pred nama izrazito nesigurna vremena i trebat će puno živaca i strpljenja kako bismo kroz njih prošli neoštećeni.

 Distopija…

…ili utopija?

Sve ovisi samo o nama.

Hoćemo li svijet po scenariju elite? Mora li takav scenarij biti ostvaren da ljudi konačno progledaju? Možda i mora, no treba znati da Kali Juga uskoro definitivno prestaje i neće se tako skoro ponoviti. U Brončano doba ćemo svakako ući, ako ne prije onda za tristotinjak godina, jer je promjenu nemoguće izbjeći. No kako ćemo do njega doći i kakva će biti naša pozicija u Brončanom dobu, to je pitanje. Hoćemo li u njega krenuti od nule, nakon razornih ratova, možda i nuklearnih, koji će nas vratiti u kameno doba? Hoćemo li tranziciju ostvariti kroz sukobe nalik raspadu Jugoslavije ili ćemo u novu eru ukliznuti elegantno, kao što su se razišle Češka i Slovačka? U oba slučaja tranzicija se na kraju ipak dogodila, no jedna Češka danas je u svakom pogledu daleko ispred Hrvatske. Sve ovisi o nama – hoćemo li žmiriti na gubitak sloboda i marširajući fašizam koji nam prijeti, ili ćemo se oduprijeti i ići ukorak s kozmičkim procesima? Nitko nam neće pomoći i nitko nas neće spasiti negoli mi sami pa je buđenje jedina opcija. Ja bih rado da se ono dogodi čim prije, no bit će upravo onako kako većina odluči. Do tada treba biti jako oprezan i ne se dati isprovocirati. Uz neku vrstu društvenog aktivizma ponajbolji način da se prođe kroz krizna tranzicijska vremena jest fokusirati se na kreiranje Brončanog doba, ili čak Zlatnog ako ste u stanju, u vlastitim privatnim životima. Kreiranje kvalitetnih odnosa, rad na ostvarenju konstruktivnih kreativnih ciljeva te stjecanje novih znanja i ekspanzija svijesti bit će sasvim dovoljan doprinos. Osim ako vam se niti to ne da. No tada je barem jasno tko je odgovoran za posljedice takvog pristupa. 

© Tomislav Budak, siječanj 2021.

[1] Charles H. Hapgood: Earth’s Shifting Crust – A Key To Some Basic Problems Of Earth Science i Maps of the Ancient Sea Kings – Evidence of Advanced Civilization in the Ice Age.

[2] Robert Jungk: Brighter than a Thousand Suns – A Personal History of the Atomic Scientists.

[3] Frederick Soddy: The Interpretation of Radium.

[4] Louis Pauwels & Jacques Bergier: The Morning of the Magicians, Stein and Day, 1963., str. 122.