Eto nam i mitske 2012. Tko bi rekao, jer još donedavno smo je doživljavali kao daleku budućnost, a sada je odjednom ovdje. Zanimljivo kako se budućnost uvijek najavljuje kao bombastična, pa čak i (znanstveno) fantastična, a dođe kao posve obična. Orwellova 1984. došla je i prošla i nismo ušli u globalno totalitarno društvo. Umjetnik koji se ponovo zove Prince ranih je osamdesetih pjevao o 1999. kao godini u kojoj će nebo biti purpurne boje, a planetom vladati anarhija, no nije se dogodilo ništa takvo – povremeno je vidljiv jedva ljubičasti zalazak sunca na jadranskoj obali… Došla je i 2000., ali problem popularno zvan Y2K nije izazvao kolaps kompjutorske dokumentacije, a zatim je uslijedila Clarkeova i Kubrickova 2001., no suprotno očekivanjima još nismo počeli istraživati svemir na način opisan u Odiseji…, niti smo u javnom smislu ostvarili kontakt s vanzemaljskim civilizacijama. Međutim, ni za jednu godinu nije isporučena tolika količina proročanstava, najava, predikcija, viđenja i kanaliziranih poruka, pri čemu su mnoge takvog sadržaja kojem bi pozavidjeli i mnogi nadrealisti ili pisci znanstvene i okultne fantastike. I što sad, što će se od svega toga dogoditi 2012.? A što ako se ne dogodi ništa posebno, nego samo započne jedan novi ciklus, i to na temeljima dosadašnjih događanja? Premda je dobro imati pozitivna očekivanja te biti otvoren na novo, neobično, neviđeno i nečuveno, najveće su šanse da će se dogoditi jedan logičan slijed zbivanja, utemeljen na prirodnim procesima.
Osobno me nikada nisu zanimale predikcije poput onih koje nalikuju meteorološkoj prognozi – u kojem će se mjesecu dogoditi što, odnosno kada možemo očekivati kakvo katastrofično ili nadnaravno zbivanje. Takve prognoze smatram suštinski nebitnima, jednako kao i predikcije bilo kojeg vidovnjaka koji izbjegava govoriti o istinski bitnome, nego profita radi želi fascinirati klijenta pogađajući mu broj pokvarenih zubi i ostalih boleština, odnosno govoreći mu o stvarima koje klijent ionako već sam zna. Nije stoga toliko bitno što će se događati, već koje su lekcije pred nama, i individualne i kolektivne. A o lekcijama se već može govoriti, i to s velikom preciznošću. Ako je, naime, vjerovati mnogobrojnim istraživačima da pod utjecajem kozmičkih strujanja i konstelacija ponovo ulazimo u ciklus ravnoteže, hajde da vidimo što to znači i koje bi bile temeljne karakteristike takozvanog „Zlatnog doba” kojem se ubrzano vraćamo, ali i što moramo naučiti kako bismo se pripremili za ovakvu promjenu. Ravnoteža omogućuje i oslobađanje ljudskih potencijala, a to je pak područje o kojem se također puno zna. No, na koji ćemo konkretan način doći do realizacije Zlatnog doba teško je reći. Budućnost je ionako posljedica naših odabira i odluka donesenih u sadašnjosti, a kakve će one biti, pogotovo kad je riječ o kolektivnima, to nitko ne može sa sigurnošću znati. Ne možemo također u potpunosti predvidjeti niti poteze onih koji se svim silama odupiru bilo kakvom pozitivnom planetarnom scenariju – naših vladara. Pored svih vidljivih sredstava kojima se služe kako bi ostvarili plan o globalnom totalitarizmu, oni posjeduju i mnoga tajna sredstva (oružja i tehnologiju) koja će sigurno pokušati upotrijebiti u nastojanju da i dalje čvrsto kontroliraju naše živote.
Ono što sa sigurnošću možemo predvidjeti jesu procesi koji vode oslobađanju naših potencijala i povratku Zlatnog doba u kojem svijetom više neće vladati zlo, već dobro. Takvi su procesi brojni i sastoje se od mnogih elemenata, no ovdje ćemo se pozabaviti s dva kritična. Riječ je o emocionalnoj zrelosti i slomu svjetske matrice. Ova dva postignuća su nužna sredstva za realizaciju blagodati koje nam može donijeti novi ciklus. Naime, ako je revolucija svijesti počela odavno, paralelno s industrijskom revolucijom, a posebno se intenzivirala šezdesetih godina prošlog stoljeća, čini se da će s 2012. godinom početi i procesi konkretne manifestacije i materijalizacije takve svijesti u svakodnevnom životu – individualnom i kolektivnom. To ne znači da smo završili s procesima osvješćenja i unutarnje transformacije, nego da je vrijeme za aktivno djelovanje u skladu s novostečenom sviješću. Čak i ako sami ne odaberemo djelovati na ovakav način, prisilit će nas na to (NATO?) svjetska vlada u sjeni, odnosno nakazni „novi svjetski poredak” sa svojim planom o globalnom totalitarizmu. Kao što vidimo „neprijatelj ne spava”, nego radi punom parom – planovi o totalitarnom društvu sustavno se i neometano provode, i to kirurškom preciznošću. Upravo zato promjena svijesti nije dovoljna, iako mnogi new age „pozitivisti” uporno tvrde da jest. Premda je neophodna, ipak nije dovoljna jer je protiv zla nemoguće boriti se pasivnošću ili mirovanjem. I ja sam svojevremeno „mislio” da jest, odnosno želio sam „vjerovati” da jest, ali mišljenje i vjerovanje su jedna stvar, a realnost sasvim druga.
Neizmjerno je lakše i komotnije vjerovati da samo moraš „misliti pozitivno” ili da smo „svi već savršeni” (suštinski da, ali u realnosti daleko do toga) te da je dovoljno raditi samo na sebi – ovo je pogotovo dobro za biznis i društveni status. Čak se usvajaju stavovi prema kojima nema nikakvog posla na sebi, kao da je osobna transformacija stvar koju će za nas učiniti netko drugi, vrijeme, sam život. Jednim manjim dijelom hoće, ali osobno ulaganje i trud ni ovdje nije moguće izbjeći. To što ne želimo steći uvid u sve čimbenike naše osobne problematike te vlastito neznanje opravdavamo vjerovanjem da znanje o strukturi transformacijskih procesa „u stvari niti ne postoji” naša je stvar, no svaki odabir ima i svoje posljedice. I premda većina ljudi ne radi kvalitetno niti na sebi, čak i da rade to neće dovoljno za razvojnu fazu pred kojom se nalazimo – od 2012. nadalje bit će potrebno i puno više od toga. Morat ćemo preuzeti odgovornost za sudjelovanje u transformaciji društva od takvog koje je utemeljeno na dobro kamufliranoj diktaturi prema društvu utemeljenom na principu bezuvjetne ljubavi. Da bismo to ostvarili, pored promjene svijesti, morat ćemo se i otvoreno suprotstaviti elementima svakodnevnog života koji spadaju u „društveno prihvatljivo” zlo, jer tko će to učiniti umjesto nas? Vanzemaljci, Bog, „uzašli majstori”? Tko će reći NE vakcinama, Codexu Alimentariusu, chemtrailsima (zaprašivanju iz aviona), ratovima ili manipulaciji novcem te se suprotstaviti državnom teroru ili obiteljskom nasilju? Nečiji naivni smiješak i pozitivno mišljenje?
Promatrajući procese osobnog razvoja nije teško uvidjeti da se oni sastoje od tri temeljna aspekta – duhovnog prosvjetljenja, karmičkog pročišćenja i kreativnog ostvarenja. Konačni cilj je kreativno ostvarenje, materijalizacija sveopćeg duha u svakodnevnom životu i konkretnim životnim modelima kao što su obitelj, kreativan posao ili društveni angažman. Kad je cilj kreativno samoostvarenje tada je osviještenost samo prvo od sredstava koje vodi takvom cilju pa zato ne možemo o njoj govoriti kao dovoljnoj. Iako je i za duhovno prosvjetljenje potrebno itekako se pomučiti i takva će faza zasigurno potrajati barem nekoliko godina, moramo stvari promatrati kroz prizmu konačnog cilja, a ne kroz faze koje njemu vode. Ista je stvar i s čišćenjem karme – da bismo rastvorili sve karmičke obrasce koje smo donijeli sa sobom u sadašnju inkarnaciju trebat će nam sigurno barem nekoliko godina intenzivnog rada, ali to ne znači da je terapija smisao života. Međutim, prepreke duhovnom prosvjetljenju ili karmičkom pročišćenju gotovo su ništavne u usporedbi s onima koje prate samoostvarenje. Jedno je pročistiti vlastitu svijest, a sasvim drugo kreirati skladnu obitelj ili posao koji odražava našu izvornu prirodu, a o kreiranju zdravih i uravnoteženih društvenih struktura da i ne govorimo. I za osobnu ostvarenost potrebno je preuzeti vrlo visok stupanj odgovornosti, a kamoli za društvenu. Pa ipak, individualna i kolektivna ostvarenost međusobno su isprepletene i jedna neminovno utječe na drugu. Upravo je zato nemoguće izbjeći sudjelovanje u kreiranju zdravog društva.
O ovoj je činjenici govorio John Lennon tvrdeći da „flower power” šezdesetih godina prošlog stoljeća nije uspio jer nije bilo dovoljno osloboditi svijest, plesati po ulicama i darivati policajce cvijećem, iako u tome nije bilo ničeg lošeg. Dapače, bio je to jedan od ljepših izraza milosrdne ljubavi, jednog od dva aspekta univerzalne, bezuvjetne ili „kozmičke” ljubavi. Pa ipak, djeca cvijeća nisu promijenila svijet, već su i sama postala yuppieji i zaposlenici korporacija. Stoga tolerancija, nenasilje, suosjećanje, prihvaćanje drugih takvih kakvi jesu te entuzijastička podrška njihovim nastojanjima, kao osnovne karakteristike meke i milosrdne ljubavi, nisu bile dovoljne i za kompletnu transformaciju društva. Za to je potrebna i ne-milosrdna ljubav. Ona je drugi temeljni i prirodni aspekt univerzalne, bezuvjetne ljubavi, međutim o njoj se manje govori ili je se čak smatra „negativnom”. Ne-milosrdna ljubav izražava se otvorenim suprotstavljanjem tuđoj destrukciji, bila ona fizička, emotivna, mentalna ili spiritualna. Ljubav je reći pijancu koji uništava sebe i svoje bližnje da je dosta, suočiti ga otvoreno s njegovim ponašanjem i zaprijetiti mu prekidom svake komunikacije ukoliko nastavi istim putem. Ljubav je i nazvati stvari pravim imenom, ma koliko to bolno nekom bilo. Ljubav je i djelovati kao mokra krpa, kao boksačka rukavica, kao iritirajući alarmni uređaj, a znamo i da je „batina iz raja izašla”…
Naravno, sve su ovo aspekti bezuvjetne ljubavi koje je nužno primijeniti tek kad smo iscrpili sve mogućnosti s milosrdnom; nikako prije toga. Iz tog je razloga Lennon, koji je prethodno pjevao All You Need is Love, na opće čuđenje establišmenta krajem šezdesetih postao i utjecajni društveni aktivist. Da je svojim djelovanjem itekako smetao našim vladarima dovoljno govori činjenica da su ga okrutno smaknuli pod krinkom napada „usamljenog luđaka”. Kao, uostalom, i mnoge druge – gotovo svatko tko je na svjetskoj sceni nastojao doprinijeti zdravome društvu smaknut je na ovaj ili onaj način. Kennedyjevi, Ghandi, Martin Luther King, Steven Biko, Malcolm X, Bob Marley ili nedavno Brian Haw, da spomenem samo neke. No to ne znači da se sada svi moramo sakriti u mišju rupu i pustiti da se stvari odvijaju onako kako moćnici žele jer činjenica da je društveni aktivizam neophodan ne može biti umanjena ovakvim primjerima. Neuplitanje, kao što vidimo, nije donijelo nikakvu promjenu – upravo nasuprot, situacija je još gora. Da su Lennon, Frank Zappa ili Bill Hicks živi vjerojatno bi bili neugodno iznenađeni koliko smo degenerirali od njihovog vremena i u kojoj su se mjeri njihove najcrnje slutnje ostvarile…
Ljubav je stoga i borba – za ljubav. Tako je do ostvarene ljubavi moguće doći i pažljivom strategijom pozitivnog karaktera, premda će new ageri na pojam „strategija” u nečemu „tako uzvišenom” kao što je ljubav odmah skočiti do plafona. Da opozicija Kreaciji i njenoj temeljnoj strukturi nije tako strahovita tada ne bi bilo potrebno boriti se za ljubav, istinu ili samoostvarenje; međutim, u situaciji u kojoj se nalazimo to postaje nužno. Umjesto prema izvornoj strukturi Kreacije, naš je svijet sve više organiziran prema strukturi nižih astralnih svjetova, ili svjetova „pakla”. Čovjek je rob, a misli da je slobodan. Većina ljudi „misli” da je ovako uređen ekonomski sustav jedina mogućnost, da države „moraju” imati sve veću kontrolu nad stanovništvom i da su ratovi „nužnost”. Nisu, ali je nekome u interesu da bude tako. Zato društvo ne dočekuje mlade ljude raširenih ruku, nudeći im bezbrojne prilike i sredstva za samoostvarenje, nego se svaka nova generacija mora uglavnom sama izboriti za svoj budući status i uspjeh. Uostalom, tako je i na svim područjima – partneri se moraju izboriti za skladan partnerski odnos, a roditelji se moraju izboriti za skladnu obitelj te posvećeno pristupiti odgoju djece, gotovo kao duhovnom zadatku. Svi se očigledno moramo boriti za egzistenciju jer se rađamo kao dužnički robovi kojima će društvo (banke) nastojati oduzeti što je moguće više, a dati što je moguće manje. I tako dalje.
Mislim da je činjenica da je život borba, odnosno i borba, većini ljudi jasna i zato ne razumijem kako im nije jasno da se i za skladno društvo također treba izboriti, da ono neće pasti s neba ili biti prirodnom posljedicom rada na individualnom razvoju. Zato će 2012. biti i svojevrsna inicijacija u kolektivno preuzimanje odgovornosti za kreiranje skladne zajednice – milom ili silom. Dosadašnji stupanj takve odgovornosti nije bio dovoljan za kreiranje ravnoteže pa će jednostavno morati biti veći. Ignorancija, lijenost, komocija, naivni idealizam ili individualistička isključivost morat će biti zamijenjeni nekom vrstom aktivizma. Barem nekom – ne moramo svi na prve linije fronte. Bit će dovoljno da kažemo „ne” očiglednim društvenim ludostima te se aktiviramo na nekom polju društvene djelatnosti prema kojem ionako osjećamo afinitet. Zreo i realističan pristup životu ne može isključiti konkretan rad i postupke kojima se kreira određena realnost. Nije moguće naučiti svirati bez vježbanja instrumenta, nije moguće stvarati skladne odnose bez ulaganja u njih pa stoga nije moguće preokrenuti destruktivan razvojni smjer društva bez društvenog aktivizma.
Očekivati da će se išta dogoditi bez našeg sudjelovanja ili nekom izvanjskom intervencijom odraz je intelektualne, spiritualne te prvenstveno emocionalne neinteligencije, odnosno nezrelosti – filozofije žrtve koja očekuje spasitelja. Emocionalna nezrelost, naime, nije karakteristična samo za mase, već je raširena i new age zajednicom gdje vlada prava epidemija naivnog pozitivizma, fantaziranja te gotovo srednjovjekovne zatucanosti. Današnjeg „ezoterika” vrlo dobro opisuje pjesma Ramba Amadeusa Hipishizik Metafizik u kojoj je kvalifikacija iz naslova upotrijebljena za opis osobe koja nema ni snage, ni pameti, ni živaca. Nesposobni da se suoče s dubokim uzrocima vlastitih karakternih nedostataka te preuzmu neophodnu disciplinu i odgovornost za kreiranje i vlastitog života i skladne društvene zajednice, suvremeni „duhovnjaci” još uvijek nisu snaga na koju je moguće ozbiljno računati. Međutim, čini se da će od 2012. postati nemoguće izbjegavati emocionalnu zrelost, i kao vrijednost i kao praktično postignuće. Umjesto naivnog pozitivizma ili pak potpune ignorancije koja vlada masama čovječanstvo će morati preuzeti odgovornost za sebe i početi napuštati kolektivnu ulogu žrtve. A ako se to stvarno i dogodi, bit će to za mene daleko veće čudo od bilo kakvih energetskih ili nadnaravnih fenomena, veće i od aktivacije „7D zvjezdanog tijela” ili dolaska vanzemaljaca s dvije glave i šest ruku u prozirnim brodovima za međudimenzionalna putovanja…
KARAKTERISTIKE EMOCIONALNE ZRELOSTI
Emocionalna zrelost bitna je kao temeljni preduvjet za povratak osobne moći jer bez nje moć nećemo biti u stanju niti primiti, a niti pravilno upotrijebiti. Naime, zloupotreba moći tipična je za emocionalno nezrelu osobu, onu koja na taj način kompenzira vlastite emocionalne povrede i nedostatak cjelovitosti. Vidjeli smo do sada da je čovječanstvo uglavnom spremnije iživljavati se ili manipulirati svojim dostignućima i sposobnostima negoli ih mudro koristiti. Stoga kad se već toliko priča o fantastičnim mogućnostima koje su od ove godine pred nama, hajde da vidimo tko će ih znati upotrijebiti mudro, a tko ne. Prema mojoj procjeni mudro možda 1% čovječanstva, s mogućnošću da taj postotak bude veći ako se ljudi ozbiljno pozabave sobom. Da ne bi ispalo da je emocionalna zrelost neka nedokučiva kategorija, evo i nekolicine njenih temeljnih karakteristika.
1. Svijest o svom izvornom identitetu
Emocionalno zrelu osobu prije svega karakterizira svijest o tome tko ona uistinu jest. Ukoliko znamo tko smo, tada možemo živjeti i djelovati iz sebe, odnosno nadvladati potrebu za identifikacijom s lažnim ili neodgovarajućim identitetima. Osoba koja zna tko je također je u stanju prihvatiti sebe onakvom kakva jest i živjeti prema vlastitim kriterijima. Spoznati samoga sebe ključan je aspekt osobnog razvoja, pogotovo ako se osoba želi kreativno ostvariti, jer nema istinske kreativnosti bez samospoznaje.
2. Svijest o univerzalnom Jedinstvu
Zrela osoba zna da ono što čini svijetu, u stvari čini sebi, i obratno. Svijest o međusobnoj povezanosti svih tvorevina manifestiranog univerzuma nalazi se i u pozadini zakona karme koji bi bez univerzalne Jednosti vjerojatno predstavljao samo običan moralni princip; ovako je zakon karme prirodna posljedica istovjetne suštine svih bića, objekata i procesa u svemiru. Ekološka osviještenost također odražava ovakvu svijest jer zrela osoba ne može isključiti činjenicu da njeni postupci imaju posljedice te da nije moguće ponašati se neobazrivo ili destruktivno bez da takvo ponašanje ima povratni efekt. Stoga sve što činimo drugima u stvari činimo sebi i svaka vibracija koju pošaljemo u vanjski svijet vraća se nama.
3. Svijest o smislu vlastitog postojanja
Za emocionalno zrelu osobu karakteristična je i svijest o tome da sama kreira vlastiti život, odnosno spremnost na preuzimanje odgovornosti za vlastiti život. Ona svjesno koristi intenciju kao sredstvo ostvarenja ciljeva i shvaća da je temeljno pitanje koje sebi mora postaviti upravo „što želim?”. Tada je takva osoba na najboljem putu da osvijesti svoj najviši potencijal i radi na njegovom ostvarenju. Životna misija takvoj osobi nije nepoznanica – ona zna zašto se rodila i što joj je činiti te je u stanju disciplinirati se u skladu sa zahtjevima koje nameće njena osobna misija. Zrela osoba svjesna je i da je kreativna blokiranost jedan od dva temeljna uzroka njenih zdravstvenih i emocionalnih problema.
4. Svijest o bezuvjetnoj ljubavi
Emocionalno zrela osoba svjesna je bezuvjetne ljubavi kao temelja čitave Kreacije, kao sile koja drži planete u njihovim pozicijama i ispunjava čitav manifestirani univerzum. Ona je svjesna da su međuljudski odnosi sredstvo manifestacije takve ljubavi u praksi te je u stanju na zdrav način sebe povezati s drugim ljudima. Zato ona kontinuirano radi na povezivanju te unaprjeđenju kvalitete povezanosti bliskim osobama jer je svjesna neminovnosti odnosa. S obzirom da je dobro povezana s bližnjima, ona je u stanju s lakoćom se povezati i s čitavim čovječanstvom te smatra sebe integralnim dijelom Svemira. Emotivno zrela osoba svjesna je i da je blokiran protok bezuvjetne ljubavi drugi od dva temeljna uzroka ljudskih zdravstvenih i emocionalnih problema.
5. Svijest o smrtnosti tijela
Pa naravno da su svi ljudi svjesni svoje smrtnosti, rekao bi netko, ali nije tako jer se ljudi uopće ne ponašaju kao da su je svjesni. Današnji čovjek posjeduje, kako to kaže Carlos Castaneda, „bahatost besmrtnog bića” i misli da nikada neće umrijeti pa stoga smatra da ima vremena i energije za bacanje. Stoga svijest o ograničenosti vremena i energije u fizičkoj egzistenciji i nije previše rasprostranjena. No, kad bi bila, tada bi ljudi živjeli življe, radišnije, žustrije i bez odgađanja. Osoba svjesna svoje tjelesne smrtnosti ima svijest i o tome da postoji kao duša koja će nakon smrti nastaviti svoje postojanja, odnosno da smrt nije kraj. Iako se čini da ovaj tip zrelosti spada u spiritualnu, smatram da je to samo djelomično tako. Emocionalni aspekt takve zrelosti tiče se upravo činjenice da će ono što napravimo života imati posljedice i za naš život, i za osobe koje ostaju nakon nas, ali i za naše postojanje nakon smrti. Osoba svjesna sebe kao duše nije egoistična nego je spremna i na djelovanje koje se na prvi pogled čini besmislenim ili nekorisnim. Ono što mnogi smatraju žrtvovanjem vlastitog privatnog života za opće ciljeve ili istinu dobiva smisao kad u svoje postojanje uključimo svijest o sebi kao besmrtnoj duši koja putuje kroz svemir sazdan od bezuvjetne ljubavi te živimo primarno za ljubav i istinu, a ne samo za zemaljske igre uspjeha, bogatstva ili osobnih užitaka.
SLOM SVJETSKE MATRICE
Pored emocionalne zrelosti, nadvladavanje zla u sebi i izvan sebe morat će biti druga temeljna karakteristika vremena koje je pred nama. Iako nas izvanredna čistoća i savršenost naše izvorne prirode prikazuje u vrlo idealističnom svjetlu te navodi na vjerovanje da smo dobri i da je dobrota naša suština, dobri smo onoliko koliko smo u stanju živjeti svoju izvornu prirodu u praksi. Većina ljudi odvojena je od vlastite izvorne prirode velom karmičkih obrazaca, individualnih i kolektivnih. Individualne čine neraščišćene traume iz ove i prošlih inkarnacija, kao i njihove posljedice od kojih će značajan postotak činiti povezanost sa svjetovima nižeg astrala, odnosno zla. Naime, zbog nekih izrazito snažnih trauma mi se okrećemo zlu jer smatramo da nas je Bog izdao te zatim i činimo zlo, opravdavajući ga idejom da je Bog taj koji je uistinu zao, dok su bića koja su okrenula leđa Kreaciji i kreirala svijet nižeg astrala „dobra”. U ideju o vlastitoj dobroti zatim se uključuje i nesvjesni um koji nas pred nama samima nastoji prikazati kao „dobre osobe”, jer je ideja „dobrote” potrebna našoj psihi kao sredstvo održavanja duševne stabilnosti. Ne možemo o sebi stalno misliti kao lošima i ostati psihički i fizički zdravi jer naše misli i emocije kreiraju našu realnost. Međutim, ja osobno ne poznajem niti jednu istinski dobru osobu, kao što ne poznam niti jednu istinsku lošu. Takvi smo kakvi jesmo i uvijek bismo se mogli potruditi biti bolji.
Kolektivni aspekt karmičkih obrazaca koji itekako doprinose odvojenosti od naše izvorne prirode čini i svjetska Matrica, odnosno uronjenost i isprepletenost energetskog polja naše planete sa svjetovima nižeg astrala te povezanost s entitetima koji ga nastanjuju. Naime, ne znam jeste li primijetili da je na ovoj planeti stalno isto – ništa se suštinski ne mijenja već tisućljećima. Malo je bolje na jednom području, ali gore na drugom. To je zato što je naša planeta, ušavši u ciklus neravnoteže, potpala pod utjecaj entiteta koji se odupiru izvornoj strukturi Kreacije i nastoje izgraditi vlastitu, u kojoj disciplina i odgovornost, odnosno svijest o karmičkom zakonu, neće ništa značiti. Zato mnoge religije i smatraju da je čovjek suštinski „grešno” biće koje se i samim rođenjem na ovoj planeti neminovno povezuje sa svjetovima „zla”. No, Kreacija nije izvorno zamišljena kao takvo mjesto – i ona je po svojoj izvornoj strukturi savršena. Zemlja je rajski vrt koji je, međutim, preotet od strane nižih astralnih svjetova te pretvoren u „Matrix” – zatvorsku planetu na kojoj nije lako ostvariti izvorne ideale Kreacije kao što su ljubav, sreća, kreativnost, harmonija ili istinska humanost.
Zemljom vladaju vakuumska bića poput Castanedinog „predatora” koja se hrane čovjekovom energijom, a sve putem čovjekovih dubokih i korijenskih slabosti. Takva bića nemaju vlastiti izvor energije i hrane zato što obitavaju u međusvijetu – u njemu se skrivaju i nalaze utočište od lekcija i odgovornosti koje donosi Kreacija. Međusvijet ili astral stoga nije i legitimna razina postojanja te nema vlastite izvore energije pa bića koja ga nastanjuju moraju pronaći neki drugi izvor – obično su to svjetovi jednu dimenziju niže, kao što je materijalna razina u odnosu na astralnu. Kako su predatorski entiteti ušli u Zemljinu auru? Da bi tako nešto bilo moguće ona je morala pući, odnosno otvoriti se, a izgleda da je pukla pod utjecajem prvih nuklearnih eksplozija. Kako su prije dvanaestak tisuća godina na ovoj planeti vođeni nuklearni ratovi (čitajte Mahabharatu i sve će vam biti jasno), to je omogućilo štetnim entitetima da uđu i zavladaju ovim prostorom, pa tako i bićima koja ga obitavaju. Ova informacija daje i novi smisao silnim nuklearnim pokusima koji su obavljani u dvadesetom stoljeću – cilj je dodatno razbijanje Zemljine aure i nov dotok predatorskih bića kojima služe naši vladari. Tome je, kako ukazuju najnovija otkrića, znatno doprinijela i pojava Mjeseca kao Zemljinog satelita koji ima ulogu u pojačanom stimuliranju naše niže svijesti i nepoželjnih emocionalno-mentalnih stanja, o čemu je opširno pisao David Icke u svojim knjigama.
Neil Hague – Mjesec
Upravo se zato ovdje već više tisuća godina ništa suštinski ne mijenja. Jedna vlast zamjenjuje se drugom koja je bolja na nekom području, a gora na drugom. Jedan te isti ljudski mentalitet – sužanjski – tipičan je (na svoj specifičan način, naravno) za sve države i narode svijeta. A domogne li se donedavno „dobro” i „etično” ljudsko biće vlasti ili moći, zasigurno će je zloupotrijebiti. Astralna bića iskoristi će čovjekove slabosti i potaknuti ga na pumpanje vlastitog ega. To je zato što latentno zlo postoji na energetskom planu i, kao u horor filmovima, začas pronađe nosioca kojeg će iskoristiti za svoju manifestaciju u fizičkoj realnosti. Zato ne vidim načina da se ovdje dogodi bilo kakva značajnija promjena ukoliko se ne oslobodimo svjetske Matrice i ne iscijelimo Zemljinu auru. Dok to ne bude konačno učinjeno, zlo će uvijek pronaći način da zavlada ljudskim rodom. Vidjeli smo u filmovima poput Ðavoljeg odvjetnika da se Satan uopće ne zabrinjava kad ga netko razotkrije ili nadvlada – zna on (ona) da će igrajući na kartu naših slabosti začas pronaći novoga slugu…
Da bi se nadvladalo latentno prisutno zlo, treba početi od sebe. Iako volimo o sebi misliti kao „dobrima”, „finima” ili čak „savršenima”, ovakve kvalifikacije daleko su od realnih. Kako zlo nije samo psihološkog, već i spiritualnog porijekla, tako nije moguće nadvladati ga samo ljubavlju i sviješću – potreban je i visok stupanj uronjenosti u svijet Jedinstva, apsoluta ili sveopćeg duha te čistoća od karmičkih obrazaca. Inače će zlo poći s nama kud god krenemo – pa čak i na Zemlju 2, kao što smo mogli vidjeti iz čuvenih The Incunabula Papers. U tom se materijalu govori o grupi ljudi koja je navodno već prešla u Zemlju 2, no kako se tamo živi? Navodno poprilično razvratno i neodgovorno, što me uopće ne čudi, jer kad ljudi sa sobom ponesu svoju zemaljsku prtljagu ona ih prati svugdje, pa i u paralelne univerzume ili druge dimenzije postojanja, jednako kao što ih prati i nakon smrti fizičkog tijela. Ne smatram se moralistom – dapače – ali provoditi vrijeme isključivo drogirajući se i seksajući sa svima naokolo ne doživljavam baš kao nekakav kvantni skok, a niti kao odraz emocionalne zrelosti. To možemo i ovdje, samo ako odbacimo ustezanje; ima načina da se ovakav životni stil isproba i bez da zbog toga putujemo u drugu dimenziju. No, cilj čovjekovog postojanja je pažljivo baratanje energijom, a ne njeno rasipanje – vječiti tulum na Zemlji 2 samo je kompenzacija za emotivne povrede i neispunjene emotivne potrebe. Zato je očekivati od čovjeka današnjice da bez odgovarajućeg treninga i pripreme postane sposoban disciplinirano koristiti energiju i vlastite sposobnosti vrlo naivno.
Kao što vidimo, postoje i preduvjeti za povratak u ciklus ravnoteže i takve je preduvjete nužno zadovoljiti jer nije moguće vratiti se u Zlatno doba kao nesavršena ili bolesna osoba. A sve individualne promjene u konačnici vode slomu kolektivnih ograničavajućih modela koji vladaju čovjekom. 2012. trebala bi označiti početak kraja svjetske Matrice i našu konačnu pobjedu u ratu koji se vodi protiv čovječanstva. Pobjedu ne samo na fizičkom planu, već i na energetskom, psihološkom i spiritualnom. Cilj takve pobjede trebala bi biti konačna uspostava kolektivne ravnoteže, odnosno izvorne strukture Kreacije kao društvene zajednice utemeljene na idejama bezuvjetne ljubavi, kreativnosti, humanosti i slavljenja svoje izvorne prirode. Zanimljiv je i bio-energetski aspekt ove transformacije jer uključuje vraćanje naše DNK njenoj izvornoj, dvanaesterostrukoj strukturi te povratak osobne moći koji bi omogućio utjecaj na sve aspekte našeg postojanja. Čovjek će stoga morati sebe prepoznati kao energetsko, multidimenzionalno biće te će energetski aspekt sveukupne realnosti morati uključiti u mapu i vlastitoga i bića, ali i svijeta oko sebe.
POMICANJE ZEMLJINE SKUPNE TOČKE
Postoji i kolektivni energetski fenomen koji će obilježiti vrijeme koje je pred nama. Prema mojem mišljenju taj fenomen vidljiv je kroz pomicanje magnetskih polova koji su se već pomakli preko deset stupnjeva u odnosu na prijašnju poziciju pa tako sjeverni pol više nije na sjeveru Kanade, već se pomakao prema sjevernom Sibiru. Piloti su itekako svjesni ove činjenice jer im je neophodna za navigaciju, premda službena znanost još uvijek šuti o ovoj izuzetno važnoj pojavi. Da, jer tada ne bi mogli ucjenjivati svijet mitom o globalnom zatopljenju za koje je odgovoran čovjek, a ne pojačana aktivnost Sunca te promjena magnetskih polova. Naime, upravo zbog promjene polova neki dijelovi planete postaju hladniji, a neki topliji. Čini se da bi iz tog razloga Hrvatska mogla polako postajati sve toplija pa bi se klima kontinentalnih dijelova mogla polako transformirati u mediteransku, dok bi mediteranski dijelovi zadobiti značajke suptropske klime. Hvala Bogu, rekao bih ja koji volim topliju klimu, premda ljubitelji hladnije neće biti najsretniji…
S obzirom da i Zemlja ima svoje energetsko tijelo, promjene polova imaju i energetske posljedice, premda je teško reći što je prvobitni uzrok, a što posljedica – je li promjena polova posljedica energetskih promjena ili su energetske promjene posljedica fizičkih. Kako fizička zbivanja redovito odražavaju energetska, tako bih ipak bio skloniji tvrdnji da energetska zbivanja potiču promjenu polova. Međutim, koja energetska zbivanja? Zbog ulaska u novi kozmički ciklus, a time i uranjanja u nove energetske procese, čini se da Zemlja mijenja položaj svoje „skupne točke”. Skupna točka pojam je koji je u sustave duhovnog razvoja unio Carlos Castaneda, premda se nije previše potrudio razjasniti kako njome baratati. Ne temelju njegove ideje vrlo bitan korak u tom smjeru napravio je engleski istraživač Jon Whale koji je svoja otkrića objavio u knjizi The Catalyst of Power – The Assemblage Point of Man, a istraživanja ovog područja prihvatio sam se i ja jer sam na temelju Castanedinih i Whaleovih otkrića utvrdio da je riječ o izuzetno bitnoj pojavi.
Optimalno postavljena skupna zona (premda je Whale zove „skupna točka”)
Castaneda je skupnu točku definirao kao energetsku točku (kuglu) koja predstavlja centar čovjekove percepcije, a njenu poziciju unutar energetskog tijela (odnosno svjetlosnog tijela, da budem precizniji) kao osnovu nečijeg svjetonazora. To znači da pomicanje skupne točke automatski mijenja čovjekovu percepciju, sustav vrijednosti i svjetonazor. Ponekad se skupna točka spontano pomakne kao rezultat našeg emocionalnog i mentalnog stanja, ali je isto tako moguće njome svjesno manipulirati i na taj način mijenjati svijest. Pored same skupne točke, Jon Whale prepoznao je i da postoji centar oscilacija u našem svjetlosnom tijelu, i to otprilike na poziciji zlatnog reza, negdje u zoni grudne kosti. Kako naše svjetlosno tijelo izgleda kao veliko energetsko jaje, centar oscilacija od takvog jajeta čini dva balona koji se spajaju u zoni grudne kosti. Jedan je manji, a drugi veći, kao što je vidljivo na slici. Ulazni kut pod kojim su ta dva balona spojena ja sam nazvao skupnom zonom. Upravo je takav ulazni kut bitan jer postoji samo jedna optimalna pozicija, a to je vodoravna te upravo u visini grudne kosti, a ne niže ili više od nje. Sve ostale pozicije skupne zone izazvat će mentalne i zdravstvene probleme. Na poziciju ulaznog kuta skupne zone mogu snažno utjecati emocionalne i tjelesne traume, narkoza, ovisnosti o alkoholu i drogama te i druge vrste snažnijeg akutnog ili kroničnog trovanja kao što je ozračenost. Stoga je sposobnost svjesnog vraćanja skupne zone u njenu optimalnu poziciju jedno od najvažnijih otkrića suvremene energetske medicine.
Devijantne pozicije skupne zone…
…i posljedice takvih devijacija na zdravstveno stanje.
Pored ljudskih bića, centar oscilacija, odnosno magnetsko polje, ima i naša planeta. Tako su destruktivni globalni događaji o kojima sam govorio, a riječ je o nuklearnim ratovima u davnoj povijesti i u dvadesetom stoljeću, zasigurno imali utjecaja na skupnu zonu, a time i skupnu točku naše planete. Zato bi povratak u ravnotežu morao pratiti i povratak skupne zone u svoju prirodnu poziciju, koja god ona bila. Kako sudjelovati u takvom pomaku i doprinijeti svjesno pomicanju kolektivne skupne zone i točke? Tako što ćemo se i sami mijenjati te centrirati vlastitu skupnu točku i zonu u optimalnu poziciju. Takav pomak značajno će utjecati na naše živote te nas snažno gurnuti prema osobnoj realizaciji, a to za sobom povlači i veliku odgovornost i disciplinu. No, na ovu smo planetu ionako došli nešto naučiti, transformirati vlastitu svijest i skinuti velove iluzije koja nas odvaja od našeg istinskog bića. Vraćanje skupne zone i toče u optimalne pozicije predstavlja kvantni skok u svijesti, mijenja energetsko ustrojstvo i utječe na naše svakodnevne odnose i način života. Oni koji se odluče za ovakvu transformaciju omogućuju sebi i brojne dobitke, neizmjerno veće od uloga. I što je još bitnije, svaki individualan pomak ima utjecaja i na planetarni jer u kolektivno energetsko polje šalje novu informaciju. Sve što je potrebno da ona i konkretno utječe na promjenu Zemljine skupne zone jest „efekt 101. majmuna”, odnosno kritična masa ljudi koji će to učiniti sebi. Potrebna su i nova kozmička strujanja, no ona su već tu i lako ih je osjetiti – gotovo svaki mjesec Zemlja proživljava novu inicijaciju povezivanja s energijama Izvora koje nas zapljuskuju tempom koji postaje teško pratiti…
Ne znam koja će konačno biti pozicija magnetskih polova, odnosno Zemljine skupne zone, premda se čini da bi takva pozicija trebala biti nešto istočnije od sadašnje. Međutim, sudjelujemo li svjesno u globalnoj transformaciji koja se upravo odvija nema sumnje da će ona zauzeti upravo najispravniju poziciju. U konačnici, daleko je uzbudljivije živjeti kao sudionik i vlastitog života te konstruktivnih kolektivnih procesa. Pa čak i ako smo do sada imali mogućnost izbora, čini se da dolaze vremena u kojima će takva mogućnost biti sužena intenzivnom destruktivnom aktivnošću naših okrutnih vladara. Stoga ćemo dio vlastitog vremena i energije svakako morati investirati u globalnu promjenu da se ne bi dogodila situacija koju je izvanredno opisao njemački pastor Martin Niemöller:
„Prvo su došli po komuniste, nisam se pobunio jer nisam bio komunist;
Zatim su došli po sindikalce, nisam se pobuni jer nisam bio sindikalac;
Zatim su došli po Židove, nisam se pobunio jer nisam bio Židov;
Na kraju su došli po mene, ali tada više nije bilo nikoga da se pobuni.”
Ne dozvolimo ovakav scenarij samo zbog vlastite komocije jer će nas ona najskuplje koštati. Čovječanstvo je, naime, već bezbroj puta posrnulo, donosilo krive odluke i samo sebe uništavalo. I sada se nalazimo u prijelomnom trenutku i zato nije svejedno kuda ćemo i na koji način krenuti. Nakon dugih tisućljeća patnji, muka i nesklada pred nama je mogućnost povratka izvornoj strukturi Kreacije ili još dublji pad u tamnicu globalnog totalitarizma. Zašto ovaj puta ne bismo jednostavno odlučili – uspjeti?
© Tomislav Budak, siječanj 2012.