Sljedeći tečaj - od 17. do 19. 11. 2017.
 

zencircle.png

 

 

Intenziv direktnog iskustva Istine je tečaj koji suvremenom čovjeku nudi jedinstvenu mogućnost da svjesno i uz pomoć drugih ljudi ostvari samospoznaju, prosvjetljenje, mističko iskustvo, odnosno direktno iskustvo Istine o sebi, životu, drugom ljudskom biću i Bogu. Intenzivi kakve danas vodim traju dva ili devet dana, ali mogu trajati i kraće i duže.

Iskustva koja sudionici Intenziva doživljavaju identična su opisima mističnih iskustava ljudi koji su prosvjetljenje postigli poslije višegodišnjeg napornog rada kroz različite spiritualne tehnike. Prosvjetljenje koje se postiže na Intenzivu jest iskustvo istog karaktera kao i doživljaji o kojima su govorili Isus, Buda, Sv. Ivan od Križa, Maharishi Mahesh Yogi, Sai Baba, Baba Ji i mnogi drugi veliki mistici. Tako prosvjetljenje danas više nije neko daleko, misterijom obavijeno ezoterično iskustvo koje mogu ostvariti samo sretni izabranici ili asketi u planinskim pećinama i samostanima. To je iskustvo, u skladu s Novim Eonom, pristupačno svakom pojedincu ili grupi. Ono ni u kom slučaju nije uvjetovano vjerskom ili nacionalnom pripadnošću, posebnim zaslugama ili bilo kakvim predznanjem - jedini uvjet je da osoba uistinu želi doživjeti takvo iskustvo te da nema teže zdravstvene probleme.

Iako prosvjetljenje nadilazi sve moguće definicije, ipak postoji suglasnost da to nije uvid niti zaključak, vjerovanje ni opažanje ili intuitivni doživljaj, a niti bilo što u funkciji uma ili tijela. U direktnom iskustvu Istine postoji samo Jedinstvo - razlika između onog koji doživljava, procesa doživljavanja i onoga što se doživljava nestaje. To je stanje koje karakterizira apsolutna bezvremenost - ono je neizrecivo, a istovremeno najočitija, najjednostavnija i najprirodnija stvar.

Direktno iskustvo Istine jedino je životno iskustvo koje čovjeka ispunjava potpunim zadovoljstvom. Njime se također dobivaju odgovori na vječita ljudska pitanja o sebi, životu, drugim bićima i Bogu. Prosvjetljenjem će svijest osobe naglo evoluirati jer se njime ostvaruje vrhunski cilj ljudskog postojanja. Od suštinske je važnosti za čovjeka spoznati samoga sebe, raspršiti iluziju, kaos i otuđenje te steći izvjestan stupanj kontrole nad vlastitim Egom. Prosvjetljenje je također i nužan preduvjet za prirodan duhovni život jer je svaka religija nastala upravo na ovakvom iskustvu. Kada Isus kaže - "Ja i moj Otac smo Jedno", onda je iz tog iskaza lako zaključiti da on prezentira vlastito direktno iskustvo Istine, iskustvo jedinstva s Apsolutom, odnosno Bogom.

Intenziv je stvorio američki znanstvenik Charles Berner koji je svoje prvobitno bavljenje fizikom kasnije zamijenio radom na razvoju spiritualne znanosti čiji je vrhunski domet upravo ova tehnika. Berner je spojio Zen-budističke meditacije na koane ili pitanja (na Intenzivu su osnovni koani tko sam ja, što sam ja, što je život, što je drugo ljudsko biće i što je Bog) sa zapadnjačkim tehnikama komunikacije i time dobio plodan spoj - metodu velike jednostavnosti, brzine i efikasnosti.

Ubrzo nakon svog nastanka Intenziv je, pored svoje izvanredne efikasnosti, došao na glas i kao veoma naporan tečaj. No, u tom je smislu on do današnjih dana značajno evoluirao - vremenski je skraćen s 3 na 2 dana, radna satnica s 18 na 14 sati dnevno, dok je tehnologija unaprijeđena do te mjere da na današnjim Intenzivima prosvjetljenje postižu sve osobe koje ga žele i spremne su uložiti sebe u potpunosti. Tako je u jednoj intenzivnoj, ali opuštenoj radnoj atmosferi te uz kontinuiranu meditaciju i primjenu jednostavne tehnologije moguće u roku od samo 2 i pol dana postići iskustvo za koje su nekada trebale godine. 

 

STRUKTURA INTENZIVA

dyad.jpg

 

Intenziv se sastoji od vježbi komunikacije u kojima sudionici sjede u dijadi, okrenuti jedan prema drugom i naizmjenično rade tehniku Intenziva. Svaka komunikacija traje otprilike četrdeset minuta, a podijeljena je na periode od pet minuta, pri čemu je svaki sudionik dijade četiri puta aktivan partner (radi tehniku) i četiri puta pasivan partner (drži pažnju na aktivnom partneru i energetski ga podupire u radu tehnike). Za svaku slijedeću vježbu komunikacije sudionici pronalaze novog partnera. U pauzama za jelo ili odmor također se radi tehnika, ovaj puta samostalno i ne u potpunom obliku. Razlog za kontinuiranu pozornost posvećenu tehnici jest u tome što je direktno iskustvo, jednom kad se za njega stvore temelji, moguće doživjeti u bilo kojem trenutku.

Intenziv je tečaj koji svoje ime duguje izrazito gustoj satnici, potpunom povlačenju od svakodnevnih obaveza tijekom tečaja te određenim pravilima ponašanja koja služe isključivo očuvanju energije i njenom usmjeravanju prema cilju Intenziva - direktnom iskustvu Istine. Evo kako izgleda dnevni raspored aktivnosti na kratkom Intenzivu.

Satnica dvodnevnog Intenziva

Petak

19.00 - 20.00 - uvodno predavanje                                                                           

20.00 - 20.45 - komunikacija

20.45 - 21.00 - odmor

21.00 - 21.45 - komunikacija

21.45 - 22.00 - užina

22.00 - spavanje

Subota

6.15 - 7.00 - ustajanje

7.00 - 7.15 - predavanje

7.15 - 8.00 - komunikacija

8.00 - 8.45 - komunikacija

8.45 - 9.15 - doručak

9.15 - 10.00 - komunikacija

10.00 - 10.45 - komunikacija

10.45 - 11.15 - gimnastika

11.15 - 12.00 - komunikacija

12.00 - 12.45 - ručak

12.45 - 13.30 - komunikacija

13.30 - 13.45 - odmor

13.45 - 14.30 - predavanje

14.30 - 15.00 - solo meditacija

15.00 - 15.45 - komunikacija

15.45 - 16.00 - užina

16.00 - 16.45 - radna meditacija

16.45 - 17.45 - odmor

17.45 - 18.00 - ustajanje

18.00 - 19.30 - seansa preporađanja

19.30 - 20.15 - večera

20.15 - 21.00 - komunikacija

21.00 - 21.15 - gimnastika

21.15 - 22.00 - komunikacija

22.00 - užina i spavanje

Nedjelja

6.00 - 6.45 - ustajanje

6.45 - 7.30 - komunikacija

7.30 - 8.15 - komunikacija

8.15 - 8.45 - doručak

8.45 - 9.30 - komunikacija

9.30 - 10.15 - komunikacija

10.15 - 10.45 - gimnastika

10.45 - 11.30 - komunikacija

11.30 - 12.15 - komunikacija

12.15 - 12.45 - ručak

12.45 - 13.30 - komunikacija

13.30 - 13.45 - odmor

13.45 - 14.15 - predavanje

14.15 - 14.45 - solo meditacija

14.45 - 15.30 - komunikacija

15.30 - završni govor i proslava

Iz ovakve satnice vidljivo je da način života na Intenzivu uvelike nalikuje samostanskom. Sudionici ne razgovaraju međusobno u pauzama između vježbi komunikacije i ne bave se svojim svakodnevnim aktivnostima, već svu svoju pozornost i energiju usmjeravaju isključivo na tehniku. U tome im također pomažu majstor i asistenti. Sve je, naime, na Intenzivu podređeno sudionicima i njihovom radu. Pored stalne podrške i pomoći pri ostvarenju direktog iskustva, majstor i asistenti brinu se i o cjelokupnoj logistici kao što su smještaj i ishrana. Hrana je na Intenzivu vegetarijanska, a priprema se s posebnom uputom asistentima da svako jelo rade s ljubavlju te ga ispune pozitivnom energijom. Tako pripremljeni obroci uvelike se razlikuju od uobičajenih i također doprinose stvaranju atmosfere nesebične ljubavi i podrške. Takva atmosfera omogućuje sudionicima da se opuste i otvore te da primjenom efikasne tehnike u kratko vrijeme ostvare što je moguće dublja direktna iskustva Istine.


TEHNIKA INTENZIVA DIREKTNOG ISKUSTVA ISTINE

 

jastvo.jpg

 

Prosvjetljenje je na Intenzivu uistinu moguće postići tijekom dva dana. Pored posebne vrste životnog režima na tečaju, tome direktno doprinosi tehnika koja se koristi na Intenzivu. Tehnika Intenziva je najjednostavnije i najefikasnije sredstvo koje omogućuje direktan doživljaj duhovne realnosti. Njena je suština u meditaciji na objekt. Takva meditacija ima svoje korijene u mnogim tradicionalnim sustavima duhovnog razvoja kao što su neke škole Zen budizma kod kojih se meditira na koan ili zagonetno pitanje. Tu je i sustav duhovnih vježbi Sv. Ignacija Loyole koji se sastoji od meditacija na prizore iz Isusovog života, zatim duhovni sustav indijskog sveca Sri Ramane Maharshija u čijoj je osnovi meditacija na pitanje "tko sam ja".

Charles Berner inteligentno je zaključio da ako netko želi duhovno iskustvo treba se usmjeriti da ga doživi direktno. Takav je rad Berner usporedio s aktivnostima poslovnih ljudi kojima je cilj da zarade novac. Ukoliko netko želi zaraditi novac, najbolje je da trguje novcem. Zato je način da se spozna duhovna realnost upravo u direktnom, neposrednom doživljaju takve realnosti. No, kada težimo direktnom doživljaju treba znati kako ga ostvariti, odnosno koja tehnička sredstva možemo koristiti. Bernerov model usavršavao je Ž.M. Slavinski, a ja sam unio energetski moment i kasnije na osnovama Intenziva direktnog iskustva Istine kreirao Energetski Intenziv koji donosi još napredniju varijantu tehnike do koje je došao Berner. Prema mojem iskustvu, tehnika Intenziva je ipak najjasnije i najprirodnije tehničko sredstvo koje omogućuje ostvarenje mističnog iskustva u relativno kratkom roku.

Tako pored preciznog modela kojim je moguće izraziti suštinu duhovnog iskustva (vidi članak Kriteriji tjelesnog, duševnog i duhovnog zdravlja) danas postoji i veoma precizan tehnički model koji možemo koristiti u cilju ostvarenja mističnog iskustva. Prva stvar koju treba znati jest da direktno iskustvo nije moguće izazvati putem volje. Takvo se iskustvo ne može postići nikakvim sredstvima koja pripadaju dualnoj, odnosno mentalnoj realnosti. Ne možemo naporom našeg uma doživjeti iskustvo koje nadilazi um kao dimenziju ljudskog bića. Naporom volje možemo samo pripremiti teren da se takvo iskustvo dogodi. Pripremanje terena vrši se na slijedeći način.

Prvo treba odabrati objekt meditacije. Objekt može biti bilo što, sadržaj našeg uma ili neki materijalni objekt. Materijalni objekti bili bi, na primjer, drugi ljudi, biljke, planeta Zemlja ili svemir. Apstraktni objekti bili bi energetski centri, duhovna bića poput Isusa ili Bude, odnosno Bog, kako god ga mi zamišljali. Zatim se treba u mislima identificirati s objektom, ući u stanje vizualnog jedinstva s njime i osjetiti ga u potpunosti. Tako je prva faza meditacije na objekt emocionalna identifikacija s objektom.

Drugu fazu čini namjera da se objekt doživi direktno, bez procesa. O ovoj fazi ne može se ništa preciznije reći jer ne postoji riječima objašnjiv način kako imati namjeru da objekt doživimo direktno. Jedino što se o namjeri može reći jest da se ona razlikuje od želje po tome što je namjera aktivno stanje, a želja pasivno. Mi možemo željeti nešto dugo vremena, od sada pa do vječnosti. Namjera, međutim, nije želja. Namjera aktivno pokreće našu energiju prema cilju, a stanje svijesti koje treba pratiti namjeru jest osjećaj da smo cilj već postigli. Imati namjeru znači učiniti nešto bez odlaganja, odnosno ući u takvo stanje svijesti po kojem je cilj već ostvaren. Zato će, na primjer, spretna i sposobna osoba reći šefu koji je šalje da nešto obavi - "nema problema šefe, smatrajte to obavljenim". To bi značilo imati namjeru da se objekt doživi direktno.

Nakon emocionalne identifikacije i namjere treba biti u stanju otvorenosti na direktan doživljaj. Ukoliko do njega dođe, odlično. Ukoliko ne dođe do direktnog iskustva treba biti svjestan sadržaja svijesti koji se javljaju kao posljedica namjere da se objekt doživi direktno. Zatim slijedi faza detaljne komunikacije sadržaja svijesti koji se javljaju kao posljedica emocionalne identifikacije s objektom i namjere da se objekt doživi direktno. Ako ovu meditaciju radimo na tečaju ili u paru s drugom osobom, treba iskomunicirati sadržaje svijesti svome partneru i zatim se ponovo identificirati s objektom, imati namjeru da ga doživimo direktno, biti u stanju otvorenosti i komunicirati partneru sadržaje svijesti. Ovaj se proces ponavlja iz komunikacije u komunikaciju, sve dok se ne dogodi direktno iskustvo. Ako tehniku radimo samostalno treba prepoznati sadržaje svijesti koji se jave kao posljedica namjere i zatim ponovo nastaviti s prvom i drugom fazom. Kada radimo samostalno tada neće biti mogućnosti za komunikaciju, što ne znači da se direktno iskustvo i u takvom slučaju ne može dogoditi, samo što će vrijeme provedeno u meditaciji vjerojatno biti nešto dulje.

Ukoliko na ovakav način pripremimo teren za direktno iskustvo, velike su šanse da se ono dogodi u relativno kratkom vremenskom periodu. Međutim, s obzirom da navedenom tehnikom ipak samo pripremamo teren, ne postoje garancije da će do mističnog iskustva i doći. Zato pored primjene ove tehnike osoba treba biti u stanju unutarnje otvorenosti te mora imati plemenit cilj zbog kojeg želi takvo iskustvo. Stanje nesebične ljubavi prema drugom ljudskom biću bit će jedan od takvih ciljeva. Tada će osoba, uz Božju milost, možda ući u stanje jednosti sa svojim objektom. Kada se direktno iskustvo dogodi, a zatim prepozna i prihvati, slijedi rad na njegovom prizemljenju i prezentaciji u svakodnevnom životu.

Mnoge osobe koje doživljavaju duhovna iskustva drugim sredstvima obično nisu svjesne suštine takvog iskustva. One ga doživljavaju spontano, koristeći pri tome molitvu ili energiju univerzalnog polja. Međutim, ukoliko je njihov doživljaj istinski, on će se dogoditi upravo u trenutku ulaska u stanje potpune jednosti s objektom meditacije, koji god on bio - bilo da je riječ o Bogu, sveopćem duhu, duhovnom Učitelju ili nekom duhovnom simbolu. Svi ostali doživljaji bit će posredni i ticat će se veoma suptilnih i apstraktnih stanja svijesti koja mogu i ne moraju imati veze s Istinom. Ponekad se, naime, duhovnim iskustvom smatra neko neuobičajeno stanje svijesti kao što su fascinantne unutarnje vizije, psihičke moći ili stanja snažne emotivne egzaltiranosti. Međutim, u takvim je slučajevima riječ samo o neuobičajenim ili apstraktnim stanjima svijesti, a ne nužno i o duhovnom iskustvu. Istinsko duhovno iskustvo samo je ono stanje u kojem nema nikakvog procesa, stanje jednosti između subjekta meditacije i objekta meditacije.

Dakle, vidljivo je da je suština meditacije na objekt u emocionalnoj identifikaciji s objektom, namjeri da se objekt doživi direktno i stanju unutarnje otvorenosti. Na primjer, ako netko želi saznati tko je i što je u stvari Isus ili koje stanje svijesti on predstavlja, tada nije dovoljno o Isusu čitati, razmišljati ili mu se moliti. Bolje je imati osobno, neposredno ili direktno iskustvo Isusa. Direktno iskustvo je preduvjet za istinsko znanje. Zato u svojoj svijesti treba vizualizirati Isusa, onako kako ga mi doživljavamo. Zatim se s njime treba identificirati, ući u stanje vizualnog jedinstva sa svojom vizijom Isusa. Tada se treba otvoriti i osjetiti Isusa u potpunosti. U tom stanju treba imati namjeru da se objekt doživi direktno, bez procesa. Ukoliko je naša namjera čista i snažna, a naša svijest ispražnjena od predrasuda i otvorena na novo iskustvo, mi ćemo u jednom trenutku, i ne znajući kako, doživjeti Isusa direktno. Kako će takvo iskustvo izgledati ovisit će o osobi koja ga doživljava. To je zato što se o direktnom iskustvu ne može previše govoriti, njega jednostavno treba doživjeti.