Prilikom ovakvog skoka s teme na temu, Monty Pytonovci bi rekli - "and now for something completely different!" ("a sada nešto sasvim sasvim drugačije"). No, nije riječ o toliko velikom skoku, iako je sfera ograničavajućeg utjecaja kojom ću se baviti u ovome dijelu članka bitno drugačija. Naime, suštinu svake kvalitetne terapijske intervencije mora činiti integracija odcijepljenog dijela duše ili jastva, odnosno povratak neke od izvornih kvaliteta, privremeno "izgubljenih" unutar specifičnog konteksta. Mi ponekad odustajemo od svojih izvornih kvaliteta zbog prilagodbe pojedinim članovima obitelji, ponekad zbog prilagodbe obitelji kao cjelini, a ponekad zbog prilagodbe čitavoj zajednici, odnosno planeti na kojoj živimo. A naša je planeta već odavno pod vlašću krajnje neetičnih osoba koje služe svojim međudimenzionalnim vladarima. Stoga se ljudsko biće ulaskom u Zemljinu matricu, u njeno energetsko polje, već prije svoga začeća odriče krupnih dijelova vlastite duše. Da to ne učini, ne bi moglo opstati na jednoj zatvorskoj planeti kao što je ova. Istovremeno, takvo odustajanje ostavlja brojne nepoželjne posljedice.

Tako se kolektivni uzroci gubitka osobne moći tiču predaje moći entitetima koji pod svojom vlašću drže planetu. Postojanjem ne-fizičkih entiteta i njihovim utjecajem na čovjeka sve se više bavi nova znanost koju običavamo zvati "psihospiritualnom". Zato o entitetima danas znademo dosta, ako ne i sve (?!?). No, evo što sigurno znademo. U širem smislu entiteti su sva bića koja imaju vlastitu svijest, pa tako i čovjek, životinje i, kako to danas otkriva suvremena znanost, biljke. Međutim, pored fizičkih bića, u entitete bismo mogli svrstati i ne-fizička bića s vlastitom sviješću, a takva nas ovdje posebno zanimaju. Kako fizička realnost nije i jedina, tako je moguće postojati u materijalnom univerzumu, ali i/ili u ne-materijalnom, odnosno energetskom. I sam čovjek nakon smrti tijela postaje energetsko biće. Njegovo postojanje napuštanjem tijela nije nimalo narušeno - dapače, svijest koja se oslobađa materijalnog nosača počinje sebe doživljavati znatno većim intenzitetom negoli za vrijeme boravka u fizičkoj realnosti. Čak štoviše, za one koji to žele, sama smrt može biti trenutak prosvjetljenja, a za one koji su se tome dovoljno posvetili za života i trenutak oslobađanja od reinkarnacijskog ciklusa.

Zato svjesnost bestjelesnog bića lako može postati puno većom od one fizičkog jer nije ograničena parametrima materijalnog svijeta. Naravno, najviše stupnjeve svijesti moguće je doživjeti i za života u fizičkoj razini, ali ne toliko lako. Energetska razina u tom je smislu u velikoj prednosti nad fizičkom. No, na energetskoj razini ne postoje samo duše oslobođene ljudskog tijela, već i čitava galerija bića koja nikada nisu imala fizičko tijelo. Zato je rađanje u fizičkoj realnosti samo jedna od mogućnosti koju ima svjesno biće. Energetski oblik postojanja prethodi fizičkom pa stoga ne samo da je postojanje u ne-tjelesnoj razini moguće - ono je izvornije i time prirodnije od fizičkog. Čovjek je gost u fizičkoj realnosti, njegov pravi dom je spiritualna razina. Zato se i govori da je čovjek spiritualno biće koje kroz fizičko tijelo stječe iskustvo materijalne razine, a ne obratno.

Energetska razina prepuna je života i najrazličitijih bića. Svjetovi koji egzistiraju izvan granica vidljivog svjetla neizmjerni su - nemoguće je sve ih spoznati, a još manje opisati. No, ako materijalni svijet čini samo 0,005 % cjelokupnog svemira, tada je jasno u kojoj je mjeri svemir neizmjeran i u kojoj je relaciji naš svijet u odnosu na sveukupno postojanje. Tako na energetskoj razini postoje i bića različitog karaktera - neka spadaju u svjesnija od nas, a neka u manje svjesna. Najveći problemi dolaze od bića koja borave u međudimenzionalnom prostoru i nemaju vlastiti izvor energije, odnosno energetske hrane. O postojanju takvih bića već su govorili mnogi istraživači svijesti, od fizičarke Giuliane Conforto do južnoafričkog šamana Credo Mutwe koji ih naziva "Chitahuri". Ona se povezuju s energetskim poljima čovjeka, u većoj ili manjoj mjeri. Dok je običnome čovjeku ova ideja suluda i uglavnom potpuno neprihvatljiva, svjetska elita - naši vladari iz sjene - natječu se u povezanostima s astralnim entitetima. Zašto oni to čine vidjet ćemo u nastavku teksta, a sada ću se posvetiti temeljnim karakteristikama astralnih entiteta.

Chitahuri i njihov utjecaj na čovjeka.

Naime, svaka je razina Kreacije uređena kao samostalna cjelina, s održivim energetskim resursima za sva bića koja je nastanjuju. Tako bića koja pripadaju određenoj razini postojanja posjeduju i izvore energije koji ih održavaju na životu. No, postoje i sfere između razina, kao na primjer astralna, koje su po svojoj izvornoj prirodi tranzitne. U njima privremeno borave bića koja prelaze iz razine u razinu - duše umrlih koje napuštaju zemaljsku sferu ili duše koje se u nju spuštaju, odnosno inkarniraju. Međutim, na astralu postoji i čitav niz bića koja su iz nekog razloga tamo zaglavila, najčešće vlastitom voljom. Takva bića nemaju vlastiti izvor energije jer tranzitne sfere nisu kreirane kao samoodrživi sustav, već samo kao prijelazne sfere. Ja takve entitete nazivam vakuumskim bićima zato što nemaju vlastiti izvor energije i prisiljeni su usisavati, odnosno hraniti se tuđom. O dijelu takvih entiteta koji se povezuju s energetskim tijelima u trenutku traumatskog iskustva već sam govorio u članku posvećenom ovoj temi. S takvim entitetima koji nastaju raspadom astralnog tijela umrlih osoba ne moraju nužno biti povezani svi ljudi, ali ovdje ću govoriti o entitetima s kojima su redovito povezani svi ljudi, osim onih potpuno duhovno oslobođenih.

O najperfidnijem tipu vakuumskih bića koja se hrane ljudskom energijom gotovo je sve već rekao Carlos Castaneda u svojoj posljednjoj knjizi Aktivna strana beskonačnosti, a kasnije ju je razrađivala Laura Knight-Jadczyk kroz svoju navodnu komunikaciju s Kasiopejskim vanzemaljcima. Castaneda ih naziva letačima ili predatorima. Da, vakuumsko biće jest predator jer se hrani tuđom energijom izraženom kroz negativne emocije i misli. Kako je svijet astrala svijet mentalno-emocionalnih energija, tako je hrana koju traži vakuumsko biće strah, tuga, ljutnja ili krivnja. Čovjek se s vakuumskim bićima povezuje ulaskom u Zemljinu matricu i od tada je s njima identificiran, a svaka identifikacija ima golemu snagu upravo zato što identificirana osoba nema pojma da je identificirana s nekim ili nečim. Letači prikvačeni za ljudsko biće toliko su lukavi da vlastite mentalne procese prikazuju kao naše. Zato Castaneda i tvrdi da letači čovjeku daju svoj um, a čovjek misli da je to njegov um. U ovome leži i jedan od temeljnih razloga ljudskom hiperaktivnom umu, odnosno nemogućnosti da se po volji (a to bi trebala biti prirodna stvar) zaustavi unutarnji dijalog, odnosno kontroliraju vlastiti mentalni procesi. Vakuumsko biće ovakvog tipa stalno nas potiče na bavljenje takvim mislima koje će u nama proizvesti strahove, ljutnju, bijes, krivnju ili tugu i okreće te emocije protiv čovjeka samog, uvjeravajući ga da su takva stanja njegova i još k tome realna, opravdana i nužna. Svima kojima je ova informacija nova preporučujem da pročitaju poglavlja pod nazivom Sjene od blata iz navedene Castanedine knjige.

 Alien i Predator - dva filmska lika koja simbolički odražavaju prisutnost predatorskih

bića u Zemljinoj auri.

Castanedin Don Juan govori kako su vakuumska bića došla na našu planetu u pradavna vremena i da nitko ne zna zašto. Moje je viđenje da su letači uspješno uletjeli u Zemljinu auru u trenutku kad je ona po prvi puta pukla, odnosno postala rupičasta. Znamo da niti ljudsku auru ništa ne može probiti ukoliko je kompaktna i cjelovita. No, ako pukne ili postane rupičasta, tada osoba postaje lak plijen raznim entitetima s astrala. Ista je stvar i sa Zemljinom aurom. A pukla je kad su se odigrali prvi nuklearni ratovi na planeti, detaljno opisani u Mahabharati, vođeni prije nekoliko desetaka tisuća godina. Zanimljivo da je i sam Robert Oppenheimer, jedan od fizičara koji su stvarali modernu atomsku bombu, bio uvjeren da je takvo oružje već postojalo u drevnoj povijesti. Stoga ovakvo mišljenje nije samo moje ili drugih alternativnih istraživača. S nuklearnim eksplozijama dolazi čitav niz problema jer one ne razaraju samo vidljivu materiju, već također čine strahovitu štetu Zemljinoj auri, tvoreći rupe kroz koje kasnije može ulaziti štošta. Naravno da rupe u Zemljinoj auri ne privlače osviještena bića, već astralne entitete, vakuumska bića koja dolaze iz dubine svemira u potrazi za energetskom hranom. Zato nije neobično da je konačna istina s kojom Don Juan upoznaje Castanedu na kraju njegovog naukovanja upravo ta da čovjek ima nevidljivog pratioca koji se hrani njegovom energijom, a vlastitu prisutnost maskira dajući mu vlastiti um.

Alien vs Predator - dva vakuumska bića obavijaju Zemlju... Ili kreatori ovog filma
znaju nešto, ili je ovo "slučajno" vrlo dobar simbolički prikaz stvarnog stanja...

Ljudi vakuumska bića ovog tipa doživljavaju na različite načine - Castaneda ih opisuje kao crne sjene nalik ribama sabljarkama, a sudionici mojih tečajeva, na kojima se rastvaraju povezanosti s njima, kao crne kukce nalik paucima ili skakavcima prikvačenima za čovjekovo svjetlosno tijelo u zonama "dan tiena" ili energetskih centara na koje nailazimo na hara nivou. Ja bih rekao da su zootipovi (životinjski izrazi) vakuumskih entiteta gmazolika bića ili kukci i zato ih se u mnogim kulturama poistovjećuje s reptilijanskim entitetima. Moja nećakinja i njeni prijatelji iz vrtića doživljavaju ih spontano kao "velike crne sjene koje ih žele pojesti". Naime, dan nakon što sam došao u doticaj s ovom informacijom sreo sam svoju četverogodišnju nećakinju koja mi je, bez da sam joj išta govorio ili je pitao, počela spontano govoriti o svojoj prijateljici iz vrtića koja vidi "crne sjene koje se u stvari ne mogu vidjeti očima, ali ostavljaju tragove u pijesku". Nakon što je rekla drugoj djeci što vidi i ona su ih počela viđati pa je sada glavna igra u vrtiću borba protiv nevidljivih crnih sjena... Da, djeca vide ovakva bića, boje ih se i zovu roditelje u sobu, ali oni ih uvjeravaju da nema ničega. I zato djeca s vremenom odustaju od svoje percepcije i zaboravljaju što su vidjela.

 

Pauk ispred zgrade Rockefellerovog centra u New Yorku i isti takav u lobiju zgrade
nizozemske Gospodarske komore u Hagu. Zašto pauci?!?

                 Dvije statue iz čuvenog Vigeland parka u Oslu - čovjek obavijen gmazolikim bićima...

Reptilijanska zmijoliko-zmajska bića koja posjeduju ili jedu čovjeka - Quetzalcoatl, grb obitelji Visconti i logo Alfa Romea...

Dobra vijest je da danas postoji pouzdana metoda rastvaranja veza s ovakvim bićima. No, već i sama informacija o njihovom postojanju radikalno mijenja situaciju u našu korist jer nas prepoznavanje nekog  nevidljivog utjecaja pod čijom smo vlašću do tada bili oslobađa  takve vlasti. Ono što osvijestimo počinje gubiti vlast nad nama jer promatranje određene pojave mijenja tu pojavu. Ako još k tome posjedujemo i kvalitetna tehnička sredstva kirurškog odstranjenja takve pojave, tada nema razloga da ona vrši bilo kakav utjecaj nad nama. Kad je riječ o rastvaranju veza s vakuumskim bićima, taj je posao relativno kratkotrajan, ali zahtijeva punu pozornost tijekom određenog vremenskog perioda. Takvo čišćenje sastoji se od rastvaranja povezanosti s ovakvim bićima na hara nivou , dakle od rada na čišćenju svakog od deset energetskih centara koji se nalaze na ovoj razini. Zatim je moguće prijeći i na rastvaranje  identifikacija s takvim bićima na zvjezdanom nivou. Cijeli proces obično traje od šest mjeseci do godinu-dvije, ovisno o stupnju povezanosti.

   

ABC-jev remake stare SF serije V: The Visitors - vanzemaljska bića koja dolaze na Zemlju i promoviraju "mir" i "nadu", ispod ljudskog obličja
skrivaju reptilijanski izgled...Naravno, cilj im je pokoriti čovječanstvo...

Čitava ova priča zvuči ludo, u najmanju ruku, ali kako onda objasniti biblijske zapise o tome kako su prvi ljudi živjeli po 900 godina i bili gotovo "božanska" bića? Danas takvi ljudi navodno postoje na drugim planetama, a neki od njih komuniciraju i s nama. Ako je vjerovati Švicarskom NLO vidiocu i kontaktu Billy Meieru, humanoidna bića koja dolaze s planete Era iz sazviježđa Plejada žive po 900 godina te u potpunosti vladaju energijom, materijom, vremenom i prostorom. Izgledaju isto kao i mi i tvrde da smo mi njihovi genetski nasljednici. Ako mogu oni, zašto ne bismo mogli i mi? Možda zato što se netko hrani onim dijelom naše vitalne sile koji bi nam to omogućio. Bez energije nema ni svijesti, a niti sposobnosti koje nadilaze one običnog čovjeka koji živi gotovo kao janje za klanje. Umjesto da bude osviješteno biće potpuno ostvarenih potencijala, usklađeno sa sveopćim duhom, današnji se čovjek pretvorio u drhturavu masu koja strahuje za vlastiti opstanak, boji se svojih vladara, božje kazne, gladi, ratova ili bolesti. Na što liči kad ostari bolje da ne spominjem - većina starijih osoba uglavnom izgubi razum od straha od smrti, gubitka kontrole ili nemogućnosti da upravlja vlastitim životom. Grabežljivac odnosi većinu čovjekove životne sile koja bi mu omogućila da se uzdigne iznad pozicije hipnotizirane ovce kojom u potpunosti manipuliraju svjetski moćnici.

Nasuprot nakaznosti vakuumskih bića, evo kako izgleda
 Semjase - Billy Meierova učiteljica s planete Era u
dobi od otprilike 300 i nešto godina.
S energijom koju nam inače gutaju vakuumska bića
i mi bismo mogli značajno produžiti životni vijek
te ga učiniti puno konstruktivnijim...