Aktualni članci http://www.tomislavbudak.com 2012-02-07T15:24:17+01:00 http://www.tomislavbudak.com http://www.tomislavbudak.com/images/M_images/joomla_rss.png text/html 2011-10-23T23:06:33+01:00 http://www.tomislavbudak.com http://www.tomislavbudak.com/en/basic/svakodnevne-ovisnosti.html 145|content|There are no translations available Iako ideja „progresa i razvoja tehnologije naizgled nastoji omogućiti da se čovjek osjeća slobodnije, neovisnije i rasterećenije, svjedoci smo i sasvim drugačijih posljedica „napretka . Opterećen cjelodnevnim rintanjem za svjetsku ekonomsku mašineriju čovjek postaje biće koje ima sve manje vremena za sebe, a odušak traži u užicima koji su površni, isprazni, a ponekad i potpuno groteskni. Takvi se užici s vremenom pretvaraju u takozvane „sitne svakodnevne ovisnosti , a ponekad i ozbiljne i po život opasne. Niti „sitne ovisnosti nisu bezopasne jer sustavno konzumiranje „blago toksičnih tvari može znatno umanjiti stupanj nečije osobne ostvarenosti, a s vremenom postati izvorom mnogih oboljenja. Zato ćemo se u ovome članku pozabaviti uzrocima štetnih ovisnosti koje spadaju u društveno prihvatljive i zakonom dozvoljene, ali ne i u duhovno opravdane i poželjne. Ljudske zakone i životni stil kreiraju ljudi, i to uglavnom neosviješteni, pa oni ne moraju nužno biti prirodni niti skladni. Takvi zakoni kasnije postaju i sastavnim dijelom kolektivnog nesvjesnog, odnosno kolektivnog polja te ih ljudi doživljavaju kao „normalne . Tako su u današnje vrijeme pravi izvori ispunjenja marginalizirani ili čak proglašeni nepoželjnima, dok se istovremeno brojnim štetnim tvarima gleda kroz prste te ih se čak smatra uvjetom prilagođenosti određenim društvenim skupinama ili društvu u cjelini. Upravo je zato bitno poznavati uzroke i manje poznate posljedice ovisnosti o nekom naizgled bezopasnom svakodnevnom „užitku jer takvo znanje mijenja svijest, a promjena svijesti možda nekoga potakne i da nadvlada svoju ovisnost. Da vidimo prvo zašto su ljudi uopće skloni ovisnostima. Naime, čovjek je biće povezano sa svijetom oko sebe na najrazličitije načine jer je povezanost njegova temeljna potreba. Biti u odnosu, u interakciji, ali i dubokoj intimnoj povezanosti s bliskim osobama potreba je koju je nemoguće negirati ili izbjeći, iako mnogi omalovažavaju ili čak ironiziraju ovu činjenicu, smatrajući odnos slabošću. Međutim, „nitko nije otok i svi imamo određene tjelesne, emotivne i duhovne potrebe koje nastojimo zadovoljiti. Takve potrebe, ponavljam, ne mogu spadati samo u domenu „slabosti jer je prirodno imati ih i prirodno je ispuniti ih. Čovjek stoga neminovno ovisi o mnogočemu - o zraku i disanju, o hrani i vodi, o odgovarajućem stupnju topline i zaštite od nepovoljnih klimatskih uvjeta, a zatim i o bezuvjetnoj ljubavi bliskih osoba, o društvenom životu te konačno i o interakciji sa sveopćim duhom. I prije negoli su se pojavile „društvene mreže čovjek je bio umrežen u kolektivno energetsko polje i takva povezanost očituje se na najrazličitije načine od kojih je najbitniji upravo osjećaj pripadnosti i povezanosti sa zajednicom. Kolektivna polja svakako mogu biti i izvorom brojnih ograničenja, ali da postoji potreba za povezanošću s njima, to je činjenica. Emocionalna i duhovna inteligencija stječu se upravo sustavnim ispunjenjem potreba (želja) čija je suština u određenoj vrsti interakcije s okolinom i takve je procese nemoguće preskočiti. Dijete se ne može ispravno razvijati ako mu uskraćujemo ostvarenje njegovih potreba, bile one praktičnog ili emocionalnog karaktera. Zato uskraćivanje kao metoda odgoja ne može biti uspješno jer će dijete svoje neostvarene potrebe i neispunjene želje nastojati zadovoljiti kasnije, kao odrasla osoba, u dobi koja nije primjerena djetinjastom ponašanju. Pa ipak, ako pogledamo oko sebe vidjet ćemo da je svijet prepun izrazito djetinjastih ljudi koji su zaostali u emocionalnom razvoju upravo zbog neadekvatnog odgoja, odnosno neodgovarajuće posvećenosti roditelja njihovom sazrijevanju. Brojne ovisnosti odražavaju ovu tvrdnju, od onih sitnih o kavi, cigaretama, pivu, šopingu ili internetu pa sve do zalijepljenosti za društveni status i statusne simbole (igračke). Roditelji bi stoga morali osluškivati vlastito dijete te mu nastojati ispuniti apsolutno sve emotivne potrebe i što je više moguće praktičnih, u skladu s vlastitim mogućnostima. Dijete koje je imalo sve onda kad mu je stvarno trebalo, kasnije nema djetinjastih potreba i može se posvetiti vlastitom kreativnom ostvarenju, umjesto da životari nastojeći kompenzirati nedostatke i zaostatke iz djetinjstva. Naime, emocionalna i duhovna zrelost ne mogu se steći u školi, odnosno intelektualnim naporima, jer je intelekt jedno, a ljudska emotivna priroda nešto sasvim drugo. Razvijanjem intelekta stječe se intelektualna inteligencija, ali ona je samo jedna od tri temeljne vrste inteligencija, zajedno s emocionalnom i duhovnom koje su barem jednako važne (ako ne i važnije) od intelektualne. Tako se emocionalna i duhovna inteligencija mogu razviti jedino konkretnim iskustvom, neposrednom interakcijom s vlastitom okolinom, a ne na temelju tuđeg iskustva. Ideja „životne škole počiva upravo na ovim činjenicama jer samo konkretna životna iskustva doprinose emocionalnom i duhovnom razvoju, a knjiško znanje bez iskustva od ljudi čini groteskna bića koja puno pričaju a ne kažu ništa, čije su emocionalne reakcije i u zreloj dobi poput djetetovih. Prisjetimo se samo sveučilišnih profesora od kojih su mnogi nalik neodraslim dječarcima koji se nakon smrtno ozbiljnog predavanja kod kuće igraju s Lego kockama ili slažu tračnice i vlakiće kroz sobe svojih stanova ili kancelarija. Mnogi od njih još su k tome samci ili žive s majkom s kojom su simbiotski povezani, pri čemu je majka istovremeno i neka vrsta zamjenske partnerice. Iako sam upravo naveo ekstremne primjere, situacija nije bitno bolja niti kod blažih, naizgled „normalnijih slučajeva intelektualne prezrelosti, a emocionalne i duhovne zaostalosti. Tako emotivna zrelost nužno zahtijeva iskustvo, odnosno ispunjenje i svjesnost koju iskustvo donosi, no mnoga iskustva koja čovjek stječe ne moraju nužno biti ugodna, a niti pozitivno motivirana. Čovjek koji želi iskustvo nastojat će isprobati štošta pa ga takvo nastojanje može navesti da krene i „stranputicom . I neugodna ili negativna iskustva imaju svoju svrhu jer u sebi nose lekciju koja nam je vjerojatno potrebna. No, trebalo bi znati stati te završiti s destruktivnim iskustvima na vrijeme jer iako imaju svoju svrhu, ona ostavljaju i posljedice. Pa ipak, niti svo znanje o posljedicama određenih iskustava neće zaustaviti ljude da ga steknu. Ovo dobro poznaju industrije poput duhanske koje mirne duše na svoje proizvode stavljaju upozorenja poput „pušenje ubija , znajući da takav podatak neće nimalo omesti pušača pri kupnji sada već poprilično skupih i sve otrovnijih cigareta. Potreba je jača od činjenica, a čovjekova iracionalna priroda daleko je snažnija od racionalne. Žudnja za iskustvom očigledno nadilazi logiku i razum jer su apsolutno sve ovisnosti o štetnim tvarima odraz iracionalnih težnji. Nemam ništa protiv ljudske iracionalnosti jer bi u suprotnom čovjek bio samo programirani robot, ali je i ovdje, kao i u svim stvarima, neophodan balans između krajnosti. Na temelju svega do sada rečenog mogli bismo utvrditi da je temeljna čovjekova ovisnost ona o iskustvu. Čovjek se uostalom i rađa zbog iskustva te mu je bitno iživjeti život, isprobati što više stvari te steći što više iskustava, kako „poželjnih (sva su poželjna, samo što mnoga poželjna iskustva nisu ugodna) tako i „nepoželjnih . Sljedeći zaključak koji je moguće izvesti jest da su čovjekove ovisnosti, sitne ili krupne, opravdane njegovom težnjom prema iskustvu, potrebom za izgradnjom emotivne zrelosti ili svjesnosti koju ona donosi. Svako je iskustvo vrijedno, pa i ono loše, no inzistiranje na lošem čak i onda kad smo potpuno svjesni posljedica ne odražava visok stupanj inteligencije, niti intelektualne, a kamoli emotivne ili spiritualne. Koliko god naše svakodnevne ovisnosti bile opravdane kao faza kroz koju prolazimo kako bismo stekli iskustvo ili kompenzirali neispunjene potrebe iz djetinjstva, toliko je neopravdano predugo zadržavanje na takvim fazama. Na primjer, pušači su očito osobe koje žele iskustvo pušenja, što god bio uzrok ovoj potrebi. No zašto potratiti baš cijeli život na ovisničko pušenje? I, s druge strane, zašto ne postići stupanj slobode od pušenja koji vam omogućuje da tu i tamo, iz čistog gušta, popušite koju smotku kvalitetnog duhana a da ne morate odmah postati lančani pušač? Istinska sloboda odražava princip „mogu i ne moram , a ne „ne smijem ni pod koju cijenu (naravno, osim ako ste ozbiljno bolesni - tada vaš organizam ne može sebi priuštiti nikakvo trovanje). O razlozima zbog kojih ljudi ostaju vezani za destruktivna iskustva dosta sam govorio u svojoj knjizi Transformacija karmičkih obrazaca - rastvaranje individualnih ograničavajućih utjecaja (knjiga prva) gdje sam naveo brojne primjere uzroka ljudskih ovisnosti. Govorio sam i o razlogu zašto su mnoge ovisnosti, sve dok se ne napravi istinski kvalitetna i precizna intervencija, čak i opravdane. Naime, izreći ću još jednom svoju heretičku tvrdnju (i za službenu i alternativnu medicinu) koja glasi - bolje je pušiti (ili biti ovisan o nekoj od tvari koja spada u naše „svakodnevne ovisnosti ) negoli pušenje liječiti samo simptomatski, recimo hipnozom ili nekim drugim oblikom „reprogramiranja podsvjesnog uma . Razlog ovakvoj tvrdnji počiva na činjenici da temeljni uzroci ovisnosti redovito leže izvan granica loše navike i ovakvim intervencijama ostaju netaknuti. Na primjer, jedan od najčešćih uzroka ovisnosti su neusklađeni odnosi između bliskih osoba (članova obitelji), odnosno takozvane „toksične povezanosti . Psiho-energetska povezanost s bliskim osobama naša je temeljna, automatska i nesvjesna potreba, što god mi svjesno mislili o njoj („misliti je drek znati , učili su nas čak i u školi...). Njome se u praksi izražava i temeljni princip na kojem počiva čitav univerzum, a to je princip bezuvjetne ljubavi. Zato pravilo glasi - bolje je biti povezan i toksično nego nikako. A ako je jedan od izraza toksične povezanosti ovisnost o pušenju, bolje je ne prekidati je ukoliko nismo spremni raditi na uzroku. Upravo zato nije dobro ograničiti se na puko reprogramiranje podsvjesnog uma jer je ovisnost o pušenju (ili bilo čemu drugome) samo glasnik da neki bitan odnos nije utemeljen u bezuvjetnoj ljubavi te da u sebi ima toksične elemente. Tako je svaka ovisnost samo poruka da postoji problem puno dubljeg karaktera, potisnut u podsvijest, pa ograničavanjem terapijske intervencije na rastvaranje njezinih simptoma mi u stvari ubijamo glasnika, misleći da ćemo na taj način izbjeći loše vijesti. Međutim, sljedeća poruka može biti puno ozbiljnijeg i po život opasnijeg karaktera od ovisnosti o pušenju, kavi, slatkišima, pivu ili internetu. Stoga treba prvo otkriti i rastvoriti uzrok ovisnosti pa tek onda eventualno (kao odraz čistog luksuza) reprogramirati podsvijest. Da puko reprogramiranje ne može biti uspješno dovoljno nam govori primjer Allena Carra, vjerojatno najpoznatijeg svjetskog borca protiv pušenja ne-terapijskim sredstvima. Iako je tvrdio da je ovisnost o pušenju samo mit i da ona kao takva uopće ne postoji te da treba „samo reći NE cigaretama, zanimljivo da je i on sam umro od tipične pušačke bolesti - raka pluća. Carr nije bio u pravu ni kad je tvrdio da ne postoji ovisnost o nikotinu, a pogotovo nije bio u pravu tvrdeći da nema dubljih uzroka potrebe za pušenjem. Pušenje, kao i ostali oblici ovisnosti koje na vidljivoj razini odražavaju potrebu za oralnim usisavanjem, svakako je samo vidljivi izraz barem jedne ograničavajuće povezanosti s nekime od članova obitelji. Takve povezanosti izgledaju poput energetskih niti (cijevi, užadi, lanaca...) koje spajaju istovrsne ili različite čakre jedne osobe s drugom i kroz njih može teći ili bezuvjetna ljubav/svjetlost/energija ili uvjetovana ljubav koja će energetski onečistiti takvu energetsku nit, puneći je potrebom za tvarima poput nikotina, kofeina ili alkohola. Tako prljavština u energetskom tijelu privlači kemijsku prljavštinu, odnosno potrebu za konzumiranjem toksičnih tvari koje pružaju takozvano „negativno zadovoljstvo . Prema poznatom zakonu privlačenja smeće u nama privlači smeće izvan nas i tvori onu poznatu ovisničku žudnju. Otarasimo li se (naravno, na ispravan način) smeća iz vlastitog energetskog tijela, nećemo imati niti potrebu za toksičnim tvarima. Primjeri ograničavajućih povezanosti koje za posljedicu redovito imaju neki oblik ovisnosti... Pored toksičnih povezanosti snažni izvori ovisnosti su i traumatska iskustva na kojima ovakve povezanosti i počivaju, premda trauma može egzistirati i kao samostalna uzročna cjelina. Tu su zatim i identifikacije, izuzetno bitno područje individualnih ograničavajućih utjecaja, kod kojih dolazi do krupnih „gubitaka duše , odnosno odcjepljenja značajnih dijelova osobnosti zbog prilagodbe tipičnim obiteljskim ograničavajućim identitetima kao što su uloga žrtve, gubitnika, mučenika ili heroja. Naime, da bi osoba ostala dijelom obiteljske cjeline te intimno povezana s članovima obitelji koji igraju ovakve uloge, ona ih i sama prihvaća, još u najranijoj dobi. Međutim, time odustaje od bitnih unutarnjih kvaliteta za kojima će žudjeti čitav život. Kao sredstvo kompenzacije za takve nedostatke, odnosno za gubitak kontakta s unutarnjim izvorima ispunjenja, osoba se gotovo redovito okreće nekom izvanjskom obliku ispunjenja koji je najčešće toksičan - od pušenja, alkohola, loše hrane pa sve do konzumacije tvari koje izazivaju i teže ovisnosti. Slična je stvar i sa povezanostima s nižim astralom kao lažnom sferom ispunjenja kod kojih nailazimo na Faustovski model „prodaje duše Vragu , odnosno suptilne unutarnje kupoprodaje pri čemu jedan ili više dijelova duše budu odcijepljeni i predani astralnim bićima u zamjenu za određen oblik osobne moći. Iako mnogi misle da je ovdje riječ o pukoj metafori, prodaja duše svjetovima nižeg astrala realna je energetska pojava s brojnim posljedicama od kojih je najekstremnija identificiranost sa zlom, odnosno opsjednutost koju u novije vrijeme obrađuju i holivudski filmovi s temom egzorcizma. Riječ je, naime, o transferu kakav redovito rade političari ili pop zvijezde poput Jay Z-ja, Lady Gage, Rihanne ili Beyonce, a tu su naravno i naši tajni vladari iz sjene („iluminati ) koji gotovo da utjelovljuju sotonske likove jer su s njima potpuno identificirani. No, kako je ovdje riječ o povezanosti s negativnim izvorima energije, tako će ovakav negativitet tražiti svoj danak u nekom obliku ovisnosti - ponekad o nekoj drogi, ponekad o perverznom seksu, a ponekad o mračnim ritualnim ubojstvima kojima se postiže takozvana „tamna ekstaza ... Ugovor s Vragom... ...i neke od potpisnica... Međutim, pored individualnih, naše svakodnevne ovisnosti imaju i brojne kolektivne uzroke. I ovdje je princip isti - što je u našem energetskom tijelu više prljave, negativne, mrtve energije, odnosno energije niskih vibracija, to je naša potreba za konzumacijom toksičnih tvari veća. A što je naša energija niže vibracije to smo manje zdravi - fizički, emocionalno, mentalno i duhovno - te smo manje zainteresirani za bilo što osim za životne užitke kao sredstvo kompenzacije za manjkavosti našega života. Kako planetom vlada šačica ljudi koji od većine žele učiniti poslušnu radnu snagu, tako smo bombardirani raznim vrstama utjecaja koji za cilj imaju prvo sniziti energetsku frekvenciju planete, a zatim i svih bića koja na njoj obitavaju. Riječ je u prvom redu o zagađenju koje proizvode temeljni aspekti industrijske civilizacije čiju tehnologiju pokreće nafta te elektromagnetska energija. Većina proizvoda nastalih od nafte zagađuju planetu, a o elektromagnetskom zagađenju sve se više govori jer se konačno počelo uočavati štetno djelovanje elektromagnetskog zračenja. No, to nije sve, tu su i drugi namjerno kreirani oblici globalnog zagađenja kao na primjer zaprašivanje toksičnim tvarima iz aviona zvanim „chemtrails , roštiljanje atmosfere te kreiranje potresa i vremenskih nepogoda korištenjem sumnjivih ili tajnih postrojenja i javnosti nepoznatih tehnologija (HAARP na primjer). Tu je zatim i emocionalno/mentalno zagađenje koje se postiže stalnim izmišljanjem neprijatelja i ratova, medijskom indoktrinacijom lažima, crnom kronikom, priglupom glazbom, filmovima i tv serijama, subliminalnom upotrebom okultnih i sotonističkih simbola, a imamo i industriju toksične hrane koja popularizira društveno prihvatljive otrove poput kofeina, alkohola ili šećera koji prema svojim temeljnim karakteristikama spadaju u droge. Da, čokolada je je droga, kava je droga, pivo je droga, duhan je droga jer je riječ o proizvodima koji sadrže toksične tvari i stvaraju ovisnost. Pa ipak, živimo u civilizaciji doslovno uronjenoj u kaljužu kave, alkohola, nikotina, mesne i isuviše procesirane hrane ili slatkiša, a razlog zbog kojeg su ove tvari tolerirane od društva je samo u tome što potiču ljude na rad za ekonomsku mašineriju. Zanimljivo da je takav „poticaj kratkog vijeka jer samo stvara osjećaj zategnutosti ili pritiska u nekima od glavnih čakri te pripadajućim organima, najčešće pleksusu. Ostale droge koje naizgled ne doprinose „radnim sposobnostima , jer opuštaju, šire svijest ili liječe bolesti, su zabranjene. Takvom politikom naši nas vladari tretiraju kao stoku, odnosno radnu snagu, nad kojom se i kemijskim sredstvima ostvaruje kontrola uma. Stoga treba znati da konzumirajući pretjerano navedene tvari sebe postupno oblikujemo u pokorne i plitkim zadovoljstvima anestezirane radnike koji svojom krotkošću i ne bunjenjem održavaju ovakav globalni model na životu. I konačno, najdublji razlog zbog kojeg su ljudi zasipani toksičnim biokemijskim, emocionalnim, mentalnim ili spiritualnim utjecajima spada u okultnu ili ezoterijsku domenu. Naime, Zemlja je već odavno pod vlašću energetskih, nematerijalnih bića koja ljude drže u ropstvu - i preko svojih namjesnika na Zemlji, ali i energetski, preko kontrole globalnog energetskog polja („matrice ). Zemljom vlada zlo čiji je izvor u samovolji energetskih bića koja su okrenula leđa izvornoj Kreaciji, odnosno Bogu, te nastoje stvoriti svoju verziju manifestiranog univerzuma koja neće biti utemeljena na principima ljubavi, kreativnosti humanosti ili svjesnosti, već na njihovoj inverziji - negiranju osjećaja, destrukciji, dehumanizaciji i svijesti ograničenoj samo na manifestirani aspekt Kreacije, s potpunom negacijom i tabuiziranjem sfera čistog i nemanifestiranog duha. Riječ je o takozvanim „palim anđelima koji su formativne „svjetove između svjetova (astralnu sferu) iskoristili za svoje utočište unutar kojeg stvaraju svoju nakaznu verziju Kreacije, s namjerom da je pod svaku cijenu manifestiraju i u materijalnim svjetovima. Razlog zbog kojeg energetska astralna bića žele držati ljude u pokornosti jest taj što astralna razina nema svoj izvor energije, nije stvorena kao samodostatna sfera postojanja, već kao prijelazna razina unutar koje privremeno borave bića koja se rađaju na Zemlji ili odlaze bića koja su umrla. Izvorna namjena astralne sfere jest dati energetski oblik dušama koje će se roditi kao fizička bića, odnosno rastvoriti energetski oblik dušama koje su napustile tijelo. I to je to, izvan ovakve namjene astralni svijet nema drugačiju svrhu. No, bića koja žele umaći bilo kakvim odgovornostima ili disciplini, odnosno svi entiteti koji se ne žele razvijati i stoga ne žele egzistirati unutar legitimnih razina Kreacije kao što je materijalni svijet ili u razinama višeg tipa od naše (takozvanim „rajskim sferama ), nastoje pronaći utočište u astralnom svijetu, bilo u takvim razinama astrala koje su neutralnog karaktera ili u razini zvanoj „niži astral kojom vlada Satan, a utemeljena je na principu zla (negacije svih izvornih i prirodnih vrijednosti). Kako bićima koja izvorno ne pripadaju astralnom svijetu nije moguće pronaći energetsku hranu unutar njega, tako se ona hrane sferom jedan stupanj nižom od vlastite, odnosno bićima i energijama koje pripadaju materijalnom svijetu. Međutim ne njihovim fizičkim tijelima, već energijom, ali ne bilo kakvom - po mogućnosti negativnom, onom koju čine negativne emocije i misli, odnosno takozvana „mrtva psihička energija koju možemo pronaći u auri na blokiranim ili bolesnim mjestima. Konzumiranje tvari koje spadaju u naše „normalne svakodnevne ovisnosti nije jedini izvor, ali svakako doprinosi stvaranju mrtve, negativno informirane energije, pogotovo ako je riječ o dugotrajnoj lošoj navici. Zato treba znati da svojim lošim navikama ne samo da trujemo sebe, već istovremeno hranimo gladna i nesvjesna astralna bića. Biti izvorom hrane međudimenzionalnim bićima jedan je od glavnih ciljeva globalne zavjere koja ne samo da ima namjeru porobiti većinu kako bi plodove njezinog rintanja uživala manjina, već i hraniti svoje astralne vladare osiguravajući im konstantan dotok energetske hrane. Astralne bakterije, crvi i insekti sudjeluju u procesu razgradnje astralnog tijela, jednako kao što fizičke bakterije i insekti sudjeluju u razgradnji materijalnog tijela. No, ne hrane se čovjekovom energijom samo zli astralni entiteti, nego i bića koja su stvorena s namjenom da rastvore čovjekovo astralno tijelo nakon njegove smrti, a riječ je o astralnim bakterijama, crvima i insektima. Ako je njihova namjena takva, zašto bi se hranili našom energijom još dok smo živi? Eto i odgovora - dok se neosviještene duše koje borave na astralu hrane prvenstveno našim negativnim emocijama, astralni insekti hrane se mrtvom energijom naših ovisnosti ili bolesti. Naime, astralne bakterije, crvi ili insekti na način jednak zemaljskima rastvaraju astralno tijelo umrlih zemaljskih bića hraneći se njegovim ostacima. Znamo da bakterije u fizičkom tijelu služe primarno kao razlagači, odnosno sudjeluju u razmjeni tvari i recikliranju nutrijenata te rastvaranju otrova. Kad se nezdravim životom u tijelu stvori neravnoteža dolazi do poremećaja mikrobiološke ravnoteže te slabljenja imunološkog sustava. Takvo stanje nadalje pogoduje infekcijama patogenim bakterijama, virusima i gljivicama. Promatranjem procesa u ljudskom energetskom polju uočio sam da se na mjestima koja obiluju mrtvom psihičkom energijom pojavljuju i astralne bakterije, crvi ili insekti koji se povežu s našim energetskim tijelom i hrane takvom energijom te posredno doprinose i našoj ovisnosti o štetnim tvarima. Tako je nezdravim životom moguće privući astralne insekte koji se mogu i trajno naseliti u nekom organu, hraneći se njegovom energijom te misleći da je treba razgraditi upravo zbog njene truleži. Zašto, uostalom, ne bi iskoristili priliku koju im pruža ovisnik koji sebe konstantno truje nekim otrovom i na taj način osigurava jednom astralnom crvu stalan dotok svježe hrane. Znam da sve ovo nije ugodno za čitati (slušati), ali realnost je takva i redovito je uviđaju ovisnici o alkoholu ili kokainu koji s vremenom počnu uočavati ovakve insekte u svom energetskom tijelu te se povremeno histerično češkaju, najčešće prilikom apstinencije - astralni insekti, naime, dolaze po hranu, a nje nema. Suvremena medicina smatra da takve osobe haluciniraju, ali ne bih se složio - astralni insekti su energetska realnost. Astralnih razgrađivača prikvačenih za našu auru nije se kasnije lako riješiti, a uključuju se i u onaj dobro poznati osjećaj žudnje za štetnom tvari čime i sama ovisnost postaje sve tvrdokornija. Samo kvalitetan psiho-energetski rad i rigorozna disciplina (dijeta i apstinencija) mogu izvući astralne razgrađivače niz naše aure, a pitanje je tko je spreman i voljan potpuno se disciplinirati i odreći ne samo vlastitog poroka, nego i nekadašnjeg životnog stila... Previše mrtve energije u auri također stvara i astralnu sluz koja svoj fiziološki pandan ima u najrazličitijim oblicima iscjedaka, od zelenkasto smeđih iz nosa i grla pa sve do malo tamnijih iz nekih drugih otvora. Tako je astralna sluz dobro poznata svakome tko je ikada imao neku infekciju jer energetsko onečišćenje prethodi fiziološkom pa će nakupljanje astralne sluzi u auri oslabiti imunitet i otvoriti put do fizičke bolesti. Tako je curenje iz nosa, ili bilo koja druga vrsta iscjetka, u stvari poželjan i zdrav proces jer se njime izbacuju otrovi i iz fizičkog, ali i iz energetskog tijela. Intenzivno i ponekad prilično agresivno izbacivanje astralne sluzi događa se i kod ayahuasca ceremonija ili konzumacije drugih biljaka s psihotropnim svojstvima. Ayahuasca će prvo nastojati očistiti osobu od astralnog smeća/sluzi koja ga odvaja od neposrednog kontakta s višim razinama postojanja, „rajskim sferama , odnosno izvornom strukturom Kreacije, ali i od izravnijeg kontakta s vlastitim tijelom i materijalnom realnošću. Zato i dolazi do znojenja, povraćanja, proljeva, kihanja i kašljanja u prvoj fazi ceremonije, a tek zatim i do duhovnih iskustava. Izbacivanje otrova iz tijela često je praćeno i astralnim vizijama - geometrijskim oblicima, vizijama zmija i insekata ili najrazličitijih psihodeličnih krajolika koji postoje samo na astralu i nisu dio niti jedne legitimne razine Kreacije. Tako se astralna sluz postavlja kao snažan filter ljudskoj percepciji pa bismo mirne duše mogli utvrditi da je upravo ona jedan od glavnih problema čovječanstva. Astralni krajolici u vizijama šamana i slikara Pabla Amaringa. Jedan od bitnih uzroka velikih problema s kojima se današnja civilizacija suočava je onečišćeni astral i velika količina astralne sluzi koja prekriva i realno viđenje materijalne realnosti, ali i izravan kontakt sa sveopćim duhom ili drugim dimenzijama postojanja. Zato duhovno iskustvo i nije lako dostupno, a trebalo bi biti. Današnji je čovjek odvojen i od svoje duhovne prirode i od svoje ljudskosti te je sve više nalik astralnim avetima kojima je stalo samo do plitkih užitaka i zabave, odnosno samo do zadovoljenja vlastitih čula opojnim tvarima. Nije bitno što Novi svjetski poredak steže obruč, što gubimo slobode i što nas se gura u novi globalni sukob, što ginu civili u „oslobodilačkim ratovima u Afganistanu ili Libiji - najbitnija je sljedeća utakmica, tv serija, najnovija kombinacija okusa u gurmanski spravljenoj hrani ili novi „flavour piva. Elektromagnetsko i petrokemijsko zagađenje, praćeno medijskom kontrolom uma i pranjem mozga te konstantnim skretanjem pozornosti s onoga što se stvarno zbiva, uz svakodnevnu konzumaciju najrazličitijeg korporacijskog smeća (hrane, pića, igračaka...) dovodi do astralnog zagađenja i osnažuje astralni filter, danas zvan „matrica , do te mjere da većina ljudi niti ne pomišlja da je sve u današnjem svijetu manipulacija, namještaljka, laž, hipokrizija i prijevara. Oni misle da je svijet takav kakav jest zbog prirodnog slijeda događaja i „da tako mora biti , ali ništa nije dalje od istine - stvari uopće ne bi morale biti kakve jesu i život na ovoj planeti lako bi mogao izgledati sasvim drugačije. Da nema astralnog filtera na Zemlji bi vladalo Zlatno doba, ali to naši vladari znaju pa se svim silama trude astral održati što prljavijim, kako bi činio neprobojan obruč te izolirao čovjeka od svih aspekata realnosti koji ne spadaju u nižu, svakodnevnu, ograničenu i samim time ovisničku svijest. Postavlja se stoga pitanje želimo li životariti kao polusvjesna bića koja s jedne strane služe kao radna snaga bešćutnim vladarima koji nas potkupljuju jeftinim užicima, a s druge strane i kao hrana poprilično degutantnim astralnim bićima, ili postoji mogućnost slobodnijeg i čišćeg života? Ja bih rekao da postoji, samo treba uzeti u obzir navedene činjenice te preuzeti dodatnu količinu odgovornosti za vlastiti život. Zatim treba poznavati i čovjekovu multidimenzionalnu prirodu te znati da se unutar našeg jastva kriju brojni izvori ispunjenja, jednako kao što se u sveopćem duhu kriju neizmjerni izvori osobne moći. I konačno, treba izgraditi nužnu disciplinu kojom ćemo sebi osigurati odgovarajući stupanj astralne čistoće te održavati jasnoću i nepomućenost vlastite percepcije. Postoje i brojna tehnička sredstva koja omogućuju ostvarenje ovakvih ciljeva i šteta je ne koristiti ih - u neka od njih spadaju i moji sustavi poput Transformacije karmičkih obrazaca ili Intencijske energetika, a tu su i nebrojeni sustavi drugih duhovnih istraživača. Naime, tragično je ne poznavati izvore ispunjenja koji se nalaze u nama samima, koji su besplatni i na dohvat ruke kad god ih zatrebate. Jastvo kao izvor beskonačnih potencijala, izraženo kroz tibetansku mandalu. Također, čovjek je prema svim pokazateljima također i biće koje putuje prema sve većem stupnju neovisnosti ili, bolje rečeno, slobodnom odabiru iskustva bez ovisničke vezanosti za njega. Put prema cjelovitosti sastoji se i od većeg stupnja samodovoljnosti, a ne isključivo potrebe za „sigurnošću ili dobrom uhljebljenošću. Postupno otpuštanje i nadilaženje svih izvanjskih potreba svakako jest cilj duhovno osviještenih osoba te ga je moguće postići sustavnim povezivanjem s unutarnjim oblicima ispunjenja. Zato umjesto ovisničkog odnosa sa suvremenom ekonomskom mašinerijom kao određenom vrstom globalnog „dilera izaberimo prvo neovisnost o vlastitim slabostima, a zatim i što je moguće veću neovisnost o sustavu. Čovjek je multidimenzionalno biće kojemu istinski trebaju samo potpuno besplatne stvari kao što je bezuvjetna ljubav, kreativan izraz, ponešto humanitarnog djelovanja i slavlja vlastitog postojanja, a ne tv serije, pivo ili nogomet. A ako vam se život sveo na dosadnu rutinu koju pokušavate razbiti plitkom „razonodom sastavljenom od kavice, cigaretice, pivice, čokoladice ili šopinga, onda svakako imate na čemu raditi. Počnite odmah. © Tomislav Budak, kolovoz 2011. text/html 2011-08-19T13:50:15+01:00 http://www.tomislavbudak.com http://www.tomislavbudak.com/en/basic/dimenzije-postojanja.html 144|content|There are no translations available Duša ili jastvo (atman, istinsko biće, transpersonalni centar...) nosilac je čovjekovog izvornog identiteta. Ona postoji neovisno o materijalnim nosačima, ali se može manifestirati kroz takve nosače ukoliko to odabere. Duša jest stvorena da bude sredstvo stjecanja najrazličitijih iskustava te učenja lekcija utemeljenih na takvim iskustvima. Ove lekcije, jednom kad su konačno naučene, ostaju zapisane u duši kao trajni izvori znanja i mudrosti koje nosilac manifestacije koristi (ili ne koristi) po volji. Riječ je konkretno o stečenim talentima, osobnoj „karizmi ili „urođenim sposobnostima koje većina ljudi smatra „sudbinskima , mada sudbina s njima nema nikakve veze - mi smo ti koji smo ih stekli i razvili i sada ih nosimo sa sobom u sve buduće oblike postojanja, čak i ako se ne sjećamo kada smo ih točno naučili. Duša se tako kreće kroz najrazličitije svjetove koji mogu biti raznih agregatnih stanja i gustoće - od svjetova koje bi ljudsko biće doživjelo kao „suptilne ili energetske („duhovne ) pa sve do vrlo gustih, materijalnih, s energijom kristaliziranom do stupnja vidljivosti i opipljivosti ljudskim čulima. Duša je uistinu svemirski putnik koji se kreće i u vremenu i u prostoru, ali i kroz razne dimenzije i sfere postojanja. Time je njeno kretanje na određen način i horizontalno - prostorno/vremensko, ali i vertikalno - kroz dimenzije i stupnjeve gustoće. No koji je smisao postojanja svjetova kroz koje se duša kreće i koja bi mogla biti njihova struktura? Koje su to najbitnije lekcije koje duša uči na svom putovanju? Da bismo odgovorili na ova pitanja potrebno je poznavati multidimenzionalnu strukturu ljudskog bića, kao i temeljnu strukturu onoga što običavamo zvati Kreacijom. Naime, u suvremenoj civilizaciji čovjek se rađa kao biće koje, osim u iznimnim slučajevima, nema svijest o smislu svog postojanja. Znanstvenici su uspjeli proučiti fizičko tijelo i uglavnom znaju kako ono funkcionira (premda ga ne znaju uvijek popraviti ako ne funkcionira...), no zašto postoji tijelo i tko u njemu stanuje, o tome ne znaju ništa. Ili možda znaju, ali im nije dozvoljeno obznaniti... Na taj način čovjek nalikuje kompleksnom stroju za koji ne postoji manual, odnosno upute za uporabu i rukovanje. Zamislite da ste naišli na neko računalo koje koristi potpuno drugačiji softver i hardver od vama poznatog, a manuala nema - trebat će vam puno vremena da otkrijete kako radi, a dodatnu poteškoću mogu stvarati i uvjeravanja drugih da osim najosnovnijih funkcija takvo računalo ne posjeduje nikakav dodatan potencijal... I tako velika životna pitanja ostaju neodgovorena, a najrazvikaniji „filozofi današnjice još uvijek tvrde kako je život jedna besmislica, dodvoravajući se time establišmentu koji im oduševljeno aplaudira. Establišmentu je, naime, najbitnije da nitko ništa ne talasa, ne propitkuje i ne mijenja, a da ljudi rade i svoju ropsku poziciju doživljavaju „normalnom ili čak poželjnom. Štoviše, upravo ovakva pitanja suvremeno društvo nastoji prikazati beznačajnima, odrazom nezrelosti („on filozofira umjesto da radi ) ili čak ludosti, istovremeno tolerirajući filozofske teorije besmisla jer one nisu kritične prema specifičnim oblicima današnjeg društvenog ustrojstva koji su kriminalni, destruktivni i potpuno bolesni te kao takvi izvorom većine ljudskih problema. Tako društvo ne samo da ne nudi odgovore na najbitnija pitanja kao što su „tko sam , „odakle dolazim ili „kuda idem , odnosno „što je svijet oko mene , nego je još k tome ova pitanja potpuno tabuiziralo. Gotovo da se i ne smije znati zašto smo uistinu ovdje i koji je smisao našeg postojanja - čovjek je sveden na ekonomsku mašinu koja većinu svoga vremena troši na rad za održavanje sustava u kojem živi. U takvom sustavu opravdani su jedino oni oblici svijesti i osobnog ispunjenja koji će jednoj mašini za stvaranje profita dati dodatnu motivaciju da radi za svoje vladare. Zato je suvremenom čovjeku zadovoljstvo i smisao dozvoljeno pronaći jedino u jeftinim tjelesnim užicima ili „zabavi koju stvara onaj dio korporacija namijenjen čovjekovom zaglupljivanju, poput filmske, glazbene ili TV industrije. Istovremeno takve korporacije također zarađuju na čovjekovoj naivnosti jer mu prodaju zabavu koja će mu služiti samo kao blagi ventil za njegove duboke frustracije, no istinsko unutarnje ispunjenje, svijest o pravom smislu i svrsi postojanja i dalje će ga mimoići. Naime, korporacijske hobotnice ne smatraju poželjnim da radnici postavljaju pitanja, razmišljaju o smislu ili „gube vrijeme na samospoznaju - radnik mora biti potpuni rob koji ne smije svjestan da je rob te mora biti zahvalan svojim vladarima na mrvicama koje mu bacaju. I još k tome mora vjerovati da je ovakvo ustrojstvo prirodno, normalno i nepromjenjivo. Međutim, odgovori postoje. Do njih čak nije niti teško doći. Na sve ono što današnji čovjek doživljava kao „vječita neodgovorena pitanja odavno je odgovoreno, premda ovi odgovori još nisu našli svoje mjesto unutar društvenih struktura. Ne uče se, na žalost, u školi i o njima se gotovo ništa ne može čuti u medijima. Odgovori su toliko jednostavni i prirodni da naravno da se ne smiju znati - stvari moraju biti komplicirane, teške i super-ozbiljne da bi ih društvo prihvatilo jer su lakoća i jednostavnost opasni. To je zato što lakoća i jednostavnost oslobađaju, a kompliciranje sputava i zakucava, a društvu je u interesu da temeljna vibracija koja određuje stupanj ljudske svijesti bude što niža, prizemnija i grublja. No, život ima smisao i izvan granica poslušničkog mentaliteta (s jedne strane) ili grabežljivosti (s druge strane) te tjelesnih užitaka kojima neosviještena i sputana osoba nastoji kompenzirati svoju suštinsku neispunjenost. Čovjek je multidimenzionalno biće koje u sebi nosi sve informacije potrebne za istinsku ostvarenost, kao i sve informacije o strukturi i svrsi svijeta oko sebe. To konkretno znači da čovjek ima precizno definiranu svrhu postojanja, kristalno jasnu i nedvosmislenu, daleko od bilo kakvog besmisla ili kaotičnosti. Pa iako su odgovori jednostavni, to ne znači da je lako primijeniti ih u praksi. Nije uopće lako - to zahtijeva potpunu posvetu življenju usklađenom s principima na kojima su utemeljeni. I oduvijek je tako bilo kad je riječ o bitnim životnim stvarima - teorijski je sve jednostavno (iako ne i banalno), ali jednostavne životne istine živjeti u praksi nikada nije bilo lako. Ovo je i drugi bitan razlog zašto čovjek odbija znati - lakše je živjeti s glavom u pijesku, bez ikakve odgovornosti te okrivljavati vanjski svijest za vlastito nezadovoljstvo i neostvarenost. Zbog vlastite komocije većina ljudi bira ostati neosviještenima, nediscipliniranima i nezrelima. Međutim, ovakav izbor ima i svoje posljedice, a one su, ukratko, svijet kakav danas imamo - s ratovima, bolestima, glađu i siromaštvom koje smatramo „neiskorjenjivima . No, nije tako - sve je stvar izbora pa je tako i svijet u kojem živimo. Stoga je preuzimanje odgovornosti za vlastitu ostvarenost, utemeljenu na poznavanju prirodnog ustrojstva svijeta oko sebe te multidimenzionalne strukture vlastitoga bića, nužan preduvjet i za osobno ispunjenje i za ostvarenje skladnog društva. Tako bi cilj našeg postojanja bio naučiti primijeniti u praksi univerzalne principe na kojima smo izgrađeni mi i svemir u kojem živimo. A evo i koji su to principi i na kojim temeljnim dimenzijama našeg postojanja počivaju - riječ je o mojim saznanjima utemeljenim na gotovo 30 godina istraživanja. INTEGRALNA ANATOMIJA LJUDSKOG BIĆA Prve četiri dimenzije - prostor (visina, širina, dubina) i vrijeme Čovjek svojim fizičkim postojanjem izražava prve četiri dimenzije svemira u kojem živi - visinu, širinu i dubinu koje sačinjavaju ono što zovemo prostorom, a zatim i vrijeme kao četvrtu dimenziju. Stoga i njegova ostvarenost uvelike ovisi o sposobnosti djelovanja, odnosno baratanja ovim dimenzijama. Poštivanje činjenice da kao fizička bića egzistiramo u trodimenzionalnom prostoru i linearnom vremenu omogućuje nam i određeni stupanj upravljanja tim dimenzijama, iako njegovu visinu određuje i razina naše osviještenosti i o višim dimenzijama postojanja. Naime, prostor i vrijeme za naš fizički aspekt predstavljaju objektivne dimenzije, no što idemo dublje prema suptilnim aspektima vrijeme i prostor postupno gube na objektivnosti i postaju subjektivne, promjenjive kategorije. Konkretno, emocija, misao ili energija ne poznaju vremensko-prostorna ograničenja, dok fizičko biće mora takva ograničenja poštovati - sve što može jest prilagoditi im se na najspretniji način pa ona neće nužno biti samo ograničavajuća. Istovremeno, jedan od konačnih ciljeva čovjekovog postojanja jest u potpunosti ovladati svim čimbenicima manifestiranog univerzuma - vremenom, prostorom, materijom i energijom, a postojanje takve mogućnosti dokazuju naši vanzemaljski posjetioci koji su u stanju trenutno premostiti i prostorna i vremenska ograničenja, odnosno koristiti sve postojeće izvore energije kojom mogu oblikovati materiju gotovo po želji, odnosno u skladu sa univerzalnim kozmičkim principima. Sve praktične vještine koje čovjek može razviti tiču se djelovanja unutar prostorno-vremenskog kontinuuma - od bilo koje grane umjetnosti ili sporta pa sve do znanosti ili tehnologije. Iako su mnoge duhovno orijentirane osobe sklone omalovažavati fizičku realnost i njene zakonitosti, materijalni svijet je pozornica na kojoj se manifestiraju, odnosno ogledaju, iskušavaju i u konačnici provjeravaju naša unutarnja dostignuća i stupanj svijesti. Stupanj duhovne realiziranosti ne mjeri se stoga samo razinom svjesnosti, već sposobnošću realizacije te svjesnosti u materijalnom svijetu. Uspješno baratanje vremenom i prostorom time postaje sastavnim dijelom svakog kreativnog procesa, bio on ove ili one vrste. Evo i primjera - sportaš jednostavno mora trenirati da bi bio uspješan, umjetnik mora vježbati svoju tehniku umjetničkog izraza (pisac mora što bolje poznavati jezik i gramatiku, muzičar instrument, slikar tehniku slikanja...), a znanstvenik metode znanstvenog istraživanja te dotadašnja saznanja na području kojim se bavi. Ista je stvar i s osobama koje se bave terapeutskim radom - metodologija koju koristi jedan alternativni terapeut također ne može biti samo apstraktna; ona mora biti precizna i temeljita, iako može uključivati i intuitivne načine percipiranja. Ništa nije „samo tako i ništa ne nastaje od danas do sutra - sve dok egzistiramo u materijalnom univerzumu potrebno je poznavati i poštivati njegove zakone te svom življenju i djelovanju dati određenu strukturu. Što jasniju, precizniju i jednostavniju, ali ipak strukturu. Većina ljudi ima izrazito male radne kapacitete i ako nikada ništa nisu kreativno radili pojma nemaju što to znači, što sve mora raditi jedan režiser pri snimanju filma, pisac knjige ili glazbenik u studiju - mnogi misle da njihova djela nastaju sama od sebe ili uz stopostotni užitak. Kako da ne, kreiranje je čista pjesma i šala... Upravo naprotiv, kreiranje je i teška gnjavaža i baš se zato većina ljudi niti ne bavi kreativnim poslovima. Oni u svojoj samovažnosti čak misle da je kreativnost stvar njihove odluke, „da bi mogli kad bi htjeli , samo im se ne da. Međutim, prava je istina da ne mogu, nego samo misle da mogu jer živjeti u glavi je jedno, a živjeti u realnom svijetu u kojem vrijeme, prostor i praktične vještine pred nas postavljaju određena ograničenja sasvim je nešto drugo. Za djelovanje i ostvarenost u konkretnom svijetu potrebna je jaka motivacija, puno energije, vježbe i treninga, a takvo što većina ljudi nema, odnosno ne želi steći radi vlastite komocije i umišljene slike o sebi kao nečem posebnom, bez da se ta „posebnost mora ičime dokazivati ili izražavati. Peta dimenzija - univerzalna ljubav Krenimo sada i korak dalje, prema petoj dimenziji. I ta je dimenzija također fizikalna sila, premda je mali broj ljudi uopće uzima u obzir, a još manji prepoznaje i kao fizikalnu silu. Naime, temeljni pokazatelj čovjekove multidimenzionalnosti počiva na činjenici da čovjek nije samo fizičko biće, nego posjeduje i takozvano „psihoenergetsko tijelo , koje je i samo sastavljeno od najrazličitijih aspekata. Čovjek je biće koje misli i osjeća, a ako odemo i korak dalje, tada možemo uočiti da njegove misli i emocije odražavaju nešto što možemo nazvati principom univerzalne ljubavi. I upravo je ta ljubav nova dimenzija našeg postojanja, ona je nova fizikalna sila koja je za čovjekovo postojanje i ostvarenost jednako bitna kao i vrijeme ili prostor. Život bez ljubavi gotovo je nemoguć, a djeca koja odrastaju bez dovoljno ljubavi imat će velikih poteškoća ostvariti se i biti uspješna, dok će blokiran protok bezuvjetne ljubavi između bliskih, intimnih osoba biti temeljnim uzrokom njihovih zdravstvenih problema. Ne, nije problem u biokemijskim poremećajima u tijelu, nije niti u protoku energije u energetskom tijelu, a uzroci nisu niti negativne misli (vjerovanja) ili emocije - primarni uzrok čovjekovih zdravstvenih problema je blokiran protok ljubavi između članova obitelji. Zato liječenje koje isključuje korekciju protoka univerzalne, bezuvjetne ljubavi ne može biti cjelovito pa time niti uspješno. I znanost, na žalost u rijetkim slučajevima, priznaje postojanje kozmičke ljubavi i još je naziva fizikalnom silom, dakle nečime što utječe i na ljudsko tijelo, odnosno zdravstveno stanje. Naime, NASA je u svemir poslala sondu po imenu WAMP (Wilkinson Anisotropy Microwave Probe) kako bi istražila strukturu i povijest svemira. Nakon obrade podataka NASA objavljuje kako svemir tvori primarno takozvana „tamna energija/materija , dok materijalni univerzum zauzima jedva 0,5 posto. Što bi bila ta misteriozna „tamna energija/materija koja tvori 99,5 posto svemira? Talijanska astrofizičarka Giuliana Conforto usuđuje se nazvati je ljubavlju, univerzalnom i bezuvjetnom, silom koja planete drži na svojim mjestima te ispunjava sav manifestirani i nemanifestirani svemir. Tako pojava koju duhovne škole zovu agape, bhakti ili arelena postaje konkretnom i praktičnom silom koju je nemoguće relativizirati - ona jednostavno jest pa nam jedino preostaje potruditi se otkriti što ona jest, poštovati je i svjesno uključiti u svakodnevni život. Stoga kad mistici tvrde da je svemir sazdan od ljubavi te da je jedan od temeljnih razloga našeg postojanja ostvariti potencijal za kreiranje potpuno ispunjavajućih odnosa s drugim ljudima te svijetom oko sebe, ova ideja ovdje nalazi čak i znanstvenu potvrdu. Ljudska aura i čakre konkretan su medij manifestacije bezuvjetne ljubavi. Iako auru tvori energija naših misli i emocija, suština ove energije je ljubav - tako je i bioenergija, odnosno prana, ništa drugo do energetski izražena kozmička ljubav. Čakre su stoga centri energetske komunikacije preko kojih se povezujemo s bliskim osobama te imamo priliku i konkretno izraziti ovaj suptilni princip. Postoje i specifični energetski organi preko kojih se povezanost ostvaruje - energetske niti koje spajaju čakre jedne osobe s drugom, a kvaliteta povezanosti određuje naše tjelesno i duševno stanje. Naime, ove niti mogu biti zdrave te utemeljene na bezuvjetnoj ljubavi, ali i nezdrave, odnosno „toksične ako su utemeljene na uvjetovanoj ljubavi. Premda su mnoge povezanosti koje dijete nužno stvara s članovima vlastite obitelji toksične, odnosno ograničavajuće, čovjekov je zadatak transformirati ih u zdrave i samim time oslobađajuće. Pravilo glasi - zdrava povezanost oslobađa, a nezdrava vezuje. Zato nije dovoljno samo rastvoriti ograničavajuće povezanosti, „prekinuti veze ili ih „pokidati , kako savjetuju mnogi današnji terapeuti - nužno je nakon takvog procesa ponovo uspostaviti zdravu povezanost. Ponavljam, osoba koja je prekinula sve ograničavajuće povezanosti, a nije kreirala zdrave, postat će psihički nestabilna jer je temeljna čovjekova potreba izraziti i primiti bezuvjetnu ljubav, odnosno povezati se s bliskim osobama. Također, osoba koja nema niti jedan kvalitetan odnos ne može se nazvati duševno zdravom - takva nepovezanost s vremenom će proizvesti čitavu lepezu emocionalnih i zdravstvenih problema koji svoj izvor imaju u otuđenosti od ljubavi i samim time otuđenosti od sebe, drugih ljudi i svijeta koji nas okužuje. Šesta dimenzija - intencija Prema mojem iskustvu suština „tamne energije/materije nije samo univerzalna ljubav - ima tu još štogod što treba poznavati. Tako bi njen sljedeći aspekt bila kreativna sila koja se izravno manifestira kroz nešto što u novije vrijeme nazivamo intencijom. Stoga je i intencija fizikalna sila. O njoj govore brojne duhovne škole i pravci osobnog razvoja, a danas se popularizira kroz knjige i filmove poput Tajne ili Celestinskog proročanstva, cjelokupni opus Carlosa Castanede ili najnovija rubno-znanstvena istraživanja koja je u svojoj knjizi Eksperiment namjere objavila Lynn McTaggart. Naime, pored skladnih odnosa utemeljenih na bezuvjetnoj ljubavi, sljedeća je čovjekova potreba kreativno se izraziti. Zato mogućnost zvana „intencija odražava činjenicu da je čovjek svojevrstan poluproizvod stvoren da sam sebe doradi, odnosno kreativno ostvari. Intencija ili namjera predstavlja aktivnu silu kojom je, prema Castanedi, moguće pokretati sve postojeće i zamislive procese - pa čak i samoga Boga. Premda ovakva izjava može zvučati pomalo „heretično , činjenica je da i sam Bog želi i očekuje da ga čovjek pokreće. Nije stoga jedini postojeći smjer kojim se energija u svemiru kreće „duhovno → materijalno ili „Bog → čovjek ; smjer može biti i „čovjek → Bog , ako znademo kako to činiti. Čovjek, dakle, može pokretati Boga i ovo je u stvari jedna od najvećih tajni i tabua današnjice. I premda bi sada mnogi ljudi upitali kako to činiti, odgovor je jednostavan - molitvom, na primjer. Molitve su upravo to - naredbe Bogu, a ne moljakanje, čak i nama dobro poznate kršćanske. U molitvi „Oče naš niti jednom se ne spominje riječ „molim nego se Bogu izražavaju upute o onome što želimo da učini - „kruh naš svagdašnji daj nam danas, ne uvedi nas u napast, izbavi nas od zla, otpusti nam duge naše i tako dalje. Tu su i poznate izreke „pomozi si pa će ti i Bog pomoći , „tko kuca otvorit će mu se , „traži i bit će ti dano ili „mi jedan korak prema Bogu, on dva prema nama - sve one govore o nužnosti postojanja naše osobne inicijative, odnosno namjere, čak i kad je riječ o duhovnom iskustvu ili djelovanju. Za razliku od želje, namjera je aktivna sila koja se ponaša kao odapeta strijela - njome se pokreće energija koja je u stanju izazvati lavinu događaja koji vode izravno prema ostvarenju cilja. Namjera čak spaja želju i cilj pa je stoga izražavamo kao da je već ostvarena, a ne samo kao nešto što bi možda moglo biti realizirano u budućnosti. Osnovni načini oblikovanja namjere tiču se njenog verbalnog izražavanja te davanja intenciji dovoljno energije kako bi samu sebe ostvarila u materijalnoj realnosti. Intencija mora biti i čista od svega što bi je blokiralo, ali i energetski jaka - ovi se pod-ciljevi postižu najrazličitijim sredstvima, od rada s alfa kreacijama, preko metode zvane „hod do cilja pa sve do različitih oblika energetskog rada kojima se intencija maksimalno osnažuje. Razne škole nude i brojne metode rada na ciljevima - neke su efikasnije, a neke manje efikasne, no ukoliko želimo biti učinkoviti u kreiranju, moramo poštivati barem ove temeljne postavke. Cilj mora biti: 1. vizualiziran kao već ostvaren, 2. izražen verbalno, 3. očišćen od unutarnjih (podsvjesnih) prigovora i prepreka, 4. osnažen energijom univerzalnog polja. Naime, postojanje cilja i rad na njegovom ostvarenju također je jedan od temeljnih kriterija nečijeg duševnog zdravlja. Pored barem jednog kvalitetnog odnosa utemeljenog na univerzalnoj ljubavi, duševno zdrava osoba ima ciljeve i radi na njihovom ostvarenju. Ona je stoga svjesna točke A, one u kojoj se trenutno nalazi, i u stanju je definirati točku B, onu prema kojoj će se kretati. Osoba koja nema ciljeve, ne zna što želi i ne radi na osobnom ostvarenju ne može se nazvati duševno zdravom osobom jer očito blokira protok kreativne energije. A kreativnost je, kao i bezuvjetna ljubav, također princip na kojem leži jedna od čovjekovih primarnih potreba. Zato će blokiranje kreativnog izraza kod određenog broja ljudi biti uzrokom njihovih zdravstvenih problema. Da, ne radite li ništa kreativno, razboljet ćete se. Ponavljam, nije problem u biokemiji tijela ili pretjeranom razvoju bakterija, a nije niti u „negativnim emocijama ili mislima , iako sve to odražava temeljni nesklad koji dolazi od blokiranog protoka kreativne energije. Kreativna ostvarenost stoga ne može imati alternativu i nije je moguće zaobići ili potisnuti jer čini samu suštinu svemira koji nas okružuje i pored manifestacije univerzalne ljubavi daje drugi temeljni smisao našem postojanju. Energetsko tijelo i energetski centri koje tamo nalazimo čine oblik koji je poznat pod imenom „svjetlosno tijelo jer je energetska vibracija kroz koju se ovakva dimenzija postojanja izražava svjetlo, odnosno „princip svjetla . On ima i nema veze sa elektromagnetskom svjetlošću koja obasjava čulima vidljivi univerzum jer se princip svjetla proteže i izvan granica materijalnog svijeta. Svjetlo je i vibracijski i dimenzijski jednu razinu više od prane ili bioenergije, premda je teško razdvojiti jednu od druge jer se međusobno prožimaju i isprepliću pa osoba koja, na primjer, radi energetski tretman obično spontano koristi obje energetske razine prilikom iscjeljivanja. Razina svjetlosnog tijela ili „hara nivoa , kako je naziva iscjeliteljica Barbara Ann Brennan, sastoji se od blještavog energetskog jajeta, deset energetskih centara pod imenom „dan tien (prema kineskom „centri moći ), dvanaest meridijana (ovo je tijelo u izravnoj vezi s kineskom tradicionalnom medicinom) i puno drugih zanimljivih oblika kao, na primjer, krila (da, krila) ili osam intencijskih krakova (kao kod hobotnice) kojima je moguće izvoditi zanimljive stvari, ukoliko znamo kako. Za razliku od čakri koje su centri energetske komunikacije, dan tien su centri energetske akumulacije koji skladište energiju potrebnu za izvršenje specifičnih radnji, odnosno ostvarenje ciljeva kojima se izražavaju razne kategorije ljudskih potreba. Na taj način naša intencija ima i energetsku potporu u najrazličitijim frekvencijama svjetlosne energije koju je moguće i slobodno akumulirati (ako znamo kako) i koristiti, na primjer na način na koji to rade majstori Či Gonga. Sedma dimenzija - svjesnost Evo nas polako i u sedmoj dimenziji pa da vidimo što bi je moglo sačinjavati. Dok aura i svjetlosno tijelo još uvijek pripadaju dualnom svijetu (barem jednim svojim dijelom), sedma dimenzija u potpunosti pripada svijetu Jednosti. Naime, univerzum ima svoj manifestirani aspekt u koji spada materija (prostor i vrijeme) i vibrantna energija, ona koju karakterizira oscilacija (titranje između dvije nasuprotne točke). Međutim, postoji i nemanifestirani univerzum koji bismo mogli usporediti s potencijalnom energijom u fizici - dok kinetička energija obavlja neki rad, potencijalna miruje, barem naizgled. Nemanifestirani univerzum možemo slobodno nazvati i duhovnim svijetom koji prvenstveno karakterizira Jednost. U svijetu Jedinstva nema više točke A i točke B te procesa koji bi se između njih odvijali, nema ni vibracije ni pulsacije, a nema niti riječi kojima bi se adekvatno opisala navedena sfera jer su riječi sredstvo komunikacije unutar dualnog svemira. Riječima je moguće opisivati proces, ali na nivou Duha nema procesa. Radi se o dimenziji koju karakterizira bezvremenost (ne postoji linearno vrijeme s kretanjem od prošlosti prema budućnosti), besprostornost (ne postoji ovdje ili ondje) i statičnost (nema vibracija niti titranja). Stoga bi netko mogao pomisliti da zbog „statičnosti ovu sferu karakterizira i beskrajna dosada ili ispraznost, no ništa nije dalje od istine - nema dosade i nema ispraznosti. Dapače. No, problem je u ljudskom umu jer za njega ovakva sfera jednostavno ne može postojati s obzirom da je nema čime percipirati. Stoga je um beskrajno zbunjen, a često i uplašen te ima silan otpor prema duhovnoj dimenziji čovjekovog postojanja jer misli da ga Duh želi isključiti ili uništiti. Um ne može spoznati Duh, ali čovjek je naučen vjerovati, ponavljam - naučen vjerovati - da su njegova čula i um (intelekt) jedina vjerodostojna opažajna sredstva. No, u opažajna sredstva svakako spadaju i osjećaji, ali je čovjek opet naučen da se osjećajima „ne može vjerovati , da se njima „ne treba prepuštati - treba biti „racionalan (što god to značilo). „Mislim dakle jesam , kaže Rene Descartes, a ne „jedno sam s Duhom, dakle jesam ili, ne daj Bože, „osjećam dakle jesam . Još od doba vlastitog nastanka, civilizacija u kojoj živimo dizajnirana je s ciljem da ljudi izgube kontakt sa svojom iracionalnom prirodom - prvenstveno s emocijama, a preko toga i s duhovnošću. Kad je o Duhu riječ, um bi jednostavno rekao - Duh ne postoji! I bio bi u pravu, jer na duhovnom nivou nema ni postojanja niti nepostojanja - i jedno i drugo su koncepti uma, odnosno ljudske sintakse. Pa što je onda, pobogu, Duh i kako ga percipirati, kad je i sama percepcija proces? Ako je Duh čista apstrakcija unutar koje nema procesa, vremena ni prostora, onda ga nije moguće percipirati čak niti suptilnim energetskim osjetilima kakva nalazimo unutar aure (čakrama) ili unutar svjetlosnog tijela (dan tienima). Međutim, mistici uporno tvrde da razina Jednosti postoji i da ju je moguće spoznati kroz „meditaciju , „molitvu , „namjeru , odnosno postupke koji pripremaju teren za takvo iskustvo te se ono tada ili događa ili ne događa, ovisno o volji Duha samoga. U međuvremenu se ipak dosta otkrilo o prirodi mističnog iskustva i suvremeni čovjek ne ovisi više samo o nejasno napisanim drevnim tekstovima. Na temelju novih otkrića psiho-spiritualne znanosti, danas možemo reći da je Duh moguće percipirati direktnim doživljajem, ne-posrednim iskustvom. Da bi se percipiralo Duh, nužno je ukinuti proces, odnosno sve posredne oblike percepcije - tada se pred nama otvara jedna sasvim nova dimenzija postojanja za koju um nema koncept pa je smatra nepostojećom. Nadalje, unutar čovjekovog bića nalaze se specifični izvori Duha - riječ je o takozvanim zvjezdanim centrima, nazvanim tako zbog sposobnosti da, baš kao i zvijezde, sami stvaraju i zrače vlastitu energiju. Zvjezdani centri tvore i zvjezdano tijelo koje predstavlja manifestaciju Duha kroz ljudsko bića, ali je zvjezdanim centrima također moguće percipirati Duh i njegove najrazličitije aspekte. Dakle, postoje percepcijski „organi kojima se percipira Duh - to nisu čakre ni dan tieni, niti ljudska tjelesna osjetila, već je riječ o sustavu još suptilnijih unutarnjih izvora koji se pojavljuju kao najdirektnije manifestacije Duha. Ako čakre pokreće ljubav, a svjetlosno tijelo (hara nivo) namjera, zvjezdane centre aktivira isključivo direktna spoznaja. Tako je direktno iskustvo i put do spoznaje Duha, ali i do aktivacije pojedinog zvjezdanog centra i njegovih specifičnih aspekata. Koja bi stoga bila nova dimenzija na ovoj razini postojanja? Bila bi to upravo čista svijest, očišćena od bilo kojeg oblika percepcije koji nije izravan. I ta je svijest također fizikalna sila, a ovu činjenicu potvrđuje Heisenbergov teorem neodređenosti. Naime, ukoliko vršimo neki eksperiment na subatomskom nivou rezultati će se razlikovati ovisno o osobi koja eksperiment vrši, iako su uvjeti i način izvođenja biti isti. Ispada da svijest promatrača utječe na pojavu koju promatra, barem na razini elementarnih čestica. Svijest je vjerojatno i najbitniji aspekt čovjekovog postojanja jer čovjek mora sebe prepoznati kao svjesno biće te na isti način mora promatrati i svijet oko sebe. Ako to ne učini, tada sebe srozava na razinu biološke mašine koja živi mehanički i postoji samo radi zadovoljavanja svojih bioloških potreba. A svijest također mijenja i oplemenjuje pojave koje obasjava pa je to još razlog više zašto živjeti kao svjesno biće. Na taj način ono spiritualizira materiju te pobuđuje svjesnost i kod drugih bića, ali i objekata. Svjesnost je stoga jednako važna čovjekova sposobnost kao i mogućnost kretanja kroz vrijeme i prostor, povezivanja sa sobom, drugim ljudima i svijetom na temeljima univerzalne ljubavi ili korištenja intencije prilikom ostvarenja ciljeva. Svjesno biće ima mogućnost odabira, a takva ga mogućnost čini i slobodnim ukoliko prihvati nužne oblike discipline i odgovornosti za svoje postojanje i ostvarenje te se poveže s etičnošću utemeljenom na zakonu karme. **************************** Toliko o dimenzijama postojanja. O sferama postojanja sam već govorio u članku Raj ili Pakao?!? (hr/napredni/raj-ili-pakao-drugi-dio.html) pa pozivam čitaoce da temeljito prouče njegov drugi dio. Naime, opremljen sposobnošću djelovanja u materijalnom svemiru putem fizičkog tijela, ali i mogućnošću manifestacije univerzalne ljubavi, intencije i svijesti pomoću svojih energetskih tijela, čovjek ima sve unutarnje predispozicije potrebne za vlastito samoostvarenje u ovome univerzumu. No, jednom kad spoznamo što smo i tko smo mi te zašto postojimo, treba znati i što je univerzum unutar kojeg se krećemo i koja je struktura onoga što običavamo zvati Kreacijom. Do izvorne strukture Kreacije došao sam proučavajući takozvane „ne-organske svjetove u kojima Duša boravi nakon smrti fizičkog tijela i zaključio da se oni po izgledu i funkciji ni po čemu ne razlikuju od materijalnog svijeta. Razlika je u gustoći - materijalni svijet puno je gušći i tromiji od energetskih svjetova koje običavamo zvati „rajskim sferama , a razlika je i u kvaliteti jer u rajskim sferama nema nesklada. I tamo nalazimo prelijepu prirodu, ali potpuno čistu i svjetlucavu, nalik onoj kakva je prikazana u filmu Avatar. I tamo su bića nalik ljudskima, ali riječ je o dobrim ljudima koji se raduju što vas vide i odmah prepoznaju vašu suštinu. I tamo se radi, ali samo kreativno te isključivo ono što bićima donosi najveće ispunjenje. I tamo ima rada za opće dobro, vježbaju se duhovne tehnike i često se slavi i zabavlja, i tako dalje. Iako Kreacija ima strukturu, činjenica jest da takva struktura postoji primarno u oku promatrača i odražava njegove osobne potrebe. Naime, prema suvremenoj fizici materijalni svijet nije čvrste forme, nego je nalik hologramu - izvorna struktura svijeta nimalo ne liči na ono što vidimo očima, ali se uobliči u „realnost u trenutku kad bude obasjana elektromagnetskim valovima i dekodirana ljudskim mozgom. Do tada je svijet samo energija, odnosno more čestica koje se istovremeno ponašaju i kao energetski valovi. Tako bismo lako mogli zaključiti da je svijet iluzoran, da ne postoji, već da postoji samo bezoblična energija. Na određen način to i jest tako, no prilikom ovakvog tumačenja često dolazi i do omalovažavanja svijeta, kao da je on neka vrst zarobljavajuće iluzije koju treba pod svaku cijenu nadvladati. Kad je riječ o izvornoj, nemanifestiranoj spiritualnoj realnosti tada je manifestirani svijet svakako iluzoran, ali kad ga promatramo u kontekstu njegove funkcije, tada je itekako smislen. Kreacija je kulisa, pozornica za životnu predstavu koja ima za cilj naučiti nas određene lekcije. Izvan ovakve funkcije Kreacija uistinu nema nikakav smisao i u pravu su oni koji je smatraju iluzornom. Duša putuje kroz sfere i razine Kreacije, a ne nužno samo kroz prostor ili vrijeme, odnosno dimenzije gustoće. Zato je daleko bitnije poznavati tip lekcija koje Duša uči putujući kroz svemir, negoli geografiju samoga svemira. Kad jednom uočimo da rajske sfere u kojima boravimo nakon smrti fizičkog tijela imaju istu strukturu kao i život na Zemlji, tada ideja „raja na Zemlji uopće nije preambiciozna - Zemlja jest raj, iako se ljudi svim silama trude od nje napraviti pakao. Stoga sve ovisi o nama, hoćemo li usmjeriti svoje potencijale u jednom ili drugom smjeru. Iako zahtijeva preuzimanje velike količine odgovornosti i discipline, mislim da biti osoba s kvalitetnim odnosima ( ostvarena u ljubavi ), kreativna ostvarenost, doprinos unapređenju kvalitete života zajednice ili kvalitetna zabava kojom se slavi vlastita izvorna priroda teško mogu biti neprivlačni ciljevi. Zato umjesto da vlastite živote potratimo na neproduktivno filozofiranje i guranje glave u pijesak pred jednostavnim smislom i strukturom Kreacije, daleko je bolje otvoriti se i primiti posla na usklađivanju vlastitog života s takvom strukturom. Jer, nitko taj posao ne može obaviti osim nas samih, pa čak niti sam Bog . Zašto je tome tako nije teško dokučiti...:) © Tomislav Budak, kolovoz 2011. text/html 2011-02-21T13:44:01+01:00 http://www.tomislavbudak.com http://www.tomislavbudak.com/en/advanced/arhetipovi-treci-dio.html 141|content|There are no translations available MANIPULACIJA ARHETIPOVIMA Mislite da niste pod vlašću arhetipova? Ma da!?! Arhetipovi, ponavljam, predstavljaju nevidljive filtere ljudskoj percepciji. Nevidljive i nesvjesne. Stoga sve dok se s njima izravno ne suočimo, ne možemo znati kako točno utječu na nas. I ja sam nekada čitao Jungove tekstove o arhetipovima i slatko se smijao njegovim tumačenjima i ljudskoj gluposti, misleći („misliti je drek znati , to su nas čak i u školi naučili) da njihov utjecaj na mene nije toliko jak ili da uopće ne postoji. Svakako, ma kako li sam samo bio pametan - kad sam se prvi puta suočio s izravnim utjecajem arhetipske slike, skoro sam se srušio u nesvijest. A bilo je to nakon dvadesetak godina intenzivnog duhovnog rada - toliko je njihov utjecaj bio slab ili nepostojeći. Svi smo mi, naime, jako pametni kad o nečemu nešto mislimo, no čovjek ima tri uma koji su jedan od drugoga odvojeni i zaštićeni nevidljivom opnom pa ono što se nalazi u svjesnom umu ne mora imati ama baš nikakve veze sa sadržajima nesvjesnog uma. A nesvjesni ima neizmjerno veću snagu i utjecaj na naš život od svjesnog. Evo kratke liste oblika ljudskog ponašanja koji definitivno spadaju pod ovu vrstu utjecaja: - vjera u Boga kao bića, - štovanje religijskih običaja, - obožavanje estradnih zvijezdi, umjetnika, „duhovnih učitelja , - potreba za roditeljstvom pod svaku cijenu, - pripadnost političkoj partiji, religijskoj grupi, crkvi, - jak patriotizam, vjerovanje državi na riječ, - podčinjenost društvenim normama, - sklonost društvenim ritualima, - problemi sa suprotnim spolom, zaluđenost suprotnim spolom, - nošenje odijela, ljubav prema uniformi, - vezanost za vlastiti image, izgled, stil oblačenja, - snobizam, elitizam, šminkeraj, - dramatiziranje svega i svačega, - sve vrste ovisnosti, - pretjerano gledanje televizije, - ovisnost o Internetu, život na Internetu, - „pasioniranost bilo koje vrste (posebna strast prema nečemu), - vjerovanje u „sudbinu , - strah od društvene osude ili odbacivanja, - prenaglašena težnja prema individualnosti ili posebnosti, - filozofija siromaštva, - filozofija bogatstva pod svaku cijenu, - težnja prema „uspjehu pod svaku cijenu, - isprazno filozofiranje, - svi oblici kriminalnog djelovanja, - vezanost za dualni, manifestirani univerzum, - otpor prema duhovnom razvoju, - otpor prema procesima samoostvarenja... ...i tako dalje. Dakle? No, evo što možemo učiniti kad je riječ o vlasti arhetipova nad našim životima. Naime, arhetipski modeli nalaze se u devetom sloju aure u kojem možemo pronaći sve originalne kalupe za iskustvo ljudskog života - od bioloških, preko psiholoških pa sve do spiritualnih. Na primjer, u devetom sloju nalaze se kalupi čovjekovih tjelesnih organa, poznati i pod nazivom „duhovni organi , koji se često doživljavaju i kao svjesna bića. Mogućnost svjesne komunikacije s određenim tjelesnim organom u svrhu njegovog ozdravljenja ili unaprijeđenog funkcioniranja lako je ostvariti usmjeravanjem pozornosti na deveti sloj aure. Ista je stvar i s psihološkim modelima, a i spiritualnima na koje naiđete u vlastitom devetom sloju. Za duhovne tragaoce ova informacija ima određen značaj jer svjestan pristup lekcijama koje smo odabrali naučiti tijekom trenutne inkarnacije, bile one individualne ili kolektivne, može znatno ubrzati proces osobnog razvoja, a rad s duhovnim organima značajno unapređuje i održava zdravlje. Ista je stvar i s arhetipovima - poželjno je istražiti kako svaki od njih utječe na nas jer iako su arhetipovi kolektivni modeli, i oni su individualno obojeni, a kako će se koji manifestirati kod pojedinca moguće je percipirati kroz meditaciju ili promatranjem vlastitog ponašanja i automatskih reakcija. Gledano suštinski, arhetipovi predstavljaju kalupe za vjerojatno najbitnije lekcije koje Duša uči kroz iskustvo ljudskog života. Dok takve lekcije ne budu naučene, nema istinske slobode pa stoga arhetipovi nipošto ne mogu biti zanemareni ili zaobiđeni od strane duhovnih tragalaca. Obično se manifestiraju kroz pretjeranu identifikaciju s određenim arhetipskim modelom ili kroz otpor prema njemu. No, oba modela ukazuju da je osoba pod vlašću arhetipa, odnosno pod njegovim nepoželjnim utjecajem. Stoga proces transmutacije arhetipova predstavlja skladan način njihove neutralizacije jer ih ne negira, ali razotkriva kao ništa drugo do kompleksne identitete, odnosno uloge koje čovjek bira te shodno njima i faze razvoja kroz koje prolazi. Na taj ih je način moguće postaviti na pravo mjesto te dozirati onako kako odgovara svakom pojedincu. Svaki je arhetip izuzetno kompleksne strukture te ima multidimenzionalnu prisutnost u ljudskim životima, a može stvoriti čitav niz problema koji imaju naizgled nevidljiv zajednički nazivnik. Zato se rastvaraju pažljivo i temeljito, uz svijest o činjenici da je arhetip ipak izvorno kreiran da nas nešto nauči, a ne da nama vlada. Kao i bilo kojem drugom štetnom entitetu koji se isprepliće s našom osobnošću, arhetipu treba prići konstruktivno i rastvarati ga tako što ćemo pronaći i integrirati izvorni aspekt vlastite duše koji je arhetip privremeno mijenjao. Tako je transmutacija arhetipova kompleksan proces koji prati duboka unutarnja de-identifikacija od do tada gotovo nevidljivog i naizgled nesavladivog, „normalnog ograničenja. Pored novih mogućnosti za osobnu ostvarenost transmutacija arhetipova će za duhovno orijentirane osobe bitno olakšati čišćenje i posljednjih ostataka samovažnosti (hr/napredni/samovaznost.html), odnosno omogućiti da se izbjegne faza takozvane „mana ličnosti i time doprinijeti ciljevima kao što su „gubljenje ljudskog obličja ili „brisanje osobne povijesti . U mana ličnost (hr/napredni/spiritualne-posljedice-traumatskog-iskustva.html), vidjeli smo, može se pretvoriti svaka duhovno osviještena osoba koja posjeduje moć i na određen je način zloupotrebljava identificirajući se s nekima od tipičnih arhetipova koji prate takvu osobu - Mudracem, Herojem, Čarobnjakom, Učiteljem, Guruom, Ocem. Iako takva osoba ima određen stupanj svijesti koji je stavlja u poziciju moći, ako nije potpuno pročišćena i cjelovita ona jednostavno ne može umaći nadmoći praslika te krene utjelovljivati neke od arhetipskih uloga. No, čovjek nije uloga koju igra, njegov izvorni identitet je nešto drugo. Uloga je sredstvo komunikacije s okolinom i samim sobom, a izvorni ljudski identitet je ono što jest, neovisno o ulozi. Ukoliko se uloga shvati preozbiljno, tada nastaju problemi. Na primjer, ako vitez koji nosi oklop da ga štiti u bitci pokuša preplivati rijeku, oklop koji mu je maloprije spasio život povući će ga na dno. Tako je i s ulogama (identitetima) koje čovjek preuzima ne bi li u nekom kontekstu postigao cilj - već u sljedećem kontekstu stara uloga mora biti zamijenjena ili nadopunjena nekom drugom. Međutim, ukoliko osviještena (prosvijetljena) osoba nije svjesno integrirala i kolektivne nesvjesne programe, tada će njome vladati praslike ili arhetipovi i ona se takvim utjecajima jednostavno neće moći oduprijeti. Dakle, sve dok ih ne transmutiramo, bit ćemo podložni utjecaju arhetipova, bilo unutarnjem - kao nevidljivim psihičkim zapisima, odnosno vanjskom - kao projiciranima u razne osobe ili objekte. A manipulacija arhetipovima sveprisutan je i težak problem. Svjetska elita služi se svim sredstvima kako bi ovladala ostatkom čovječanstva i premda običan čovjek o ovome ništa ne zna i ne želi znati, upravo su arhetipovi razlogom naše kolektivne uspavanosti. Čak niti astralni entiteti koji se hrane čovjekovom energijom nisu toliki problem - arhetipovi su temelj na kojem je izgrađena vlast međudimenzionalnih, neorganskih bića nad ljudskim rodom. Preko arhetipova oni i njihovi zemaljski namjesnici stvaraju kolektivnu iluziju te nas, uglavnom uspješno, uvjeravaju da je takva iluzija istinita. Načini na koji naši vladari manipuliraju arhetipskim slikama su razni - od korištenja pojedinih simbola na subliminalan način (neizravan, onaj koji posredno vrši utjecaj na naš nesvjesni um), zatim na izravan način kroz nacionalne i korporacijske simbole i znakove, a zatim i putem kreiranja arhetipskih figura, odnosno ljudi koji svojim načinom života i pozicijom predstavljaju pogodne objekte za projekciju arhetipskih slika. Riječ je konkretno o slavnim osobama, bilo da je riječ o umjetnicima, političarima, ratnicima ili „herojima rada . Današnja industrija kreiranja arhetipskih figura izuzetno je jaka - jedan od njihovih najvećih uspjeha u novije vrijeme jest kreiranje Baracka Obame, osobe lažnog imena i sumnjivog porijekla, kao američkog predsjednika. U svrhu demistifikacije arhetipova i njihovih utjecaja pozabavit ću se nekolicinom najtipičnijih. Mag Mag kako ga vidi Neil Hague (http://www.neilhague.com/photogallery.php?album_id=4). Sve situacije, pojave ili osobe u kojima netko vidi, pridaje ili dodaje, odnosno projicira magična svojstva spadaju pod ovaj arhetip. Takva svojstva navode ljude da vjeruju da „magična osoba nema i ljudske karakteristike, da ih je na neki način nadišla, nadvladala ili „transcendirala , ali to nije tako. Sve dok je magičnim svojstvima zaogrnuta osoba pod utjecajem vlastitih hormona, ona ima i ljudske karakteristike. Zašto ih, uostalom, ne bi imala? Biti čovjekom uključuje štošta, a čovjek se rodio da bude čovjek, a ne ameba ili amorfna energetska masa. Uostalom, ako nije dijete ili starac, čovjek ima i hormone koji cirkuliraju njegovim krvotokom. Mislite da je lako oduprijeti se hormonski induciranim porivima i potrebama? Pitajte katoličke svećenike...oni su „čisti i „neporočni , nemaju seksualne odnose, ne piju, ne puše i ne tulumare. Aha...a Djed Mraz živi na sjevernom polu i cijele se godine odmara, a onda raznosi darove. A djecu donosi roda, vlada radi u korist naroda, a političari su pošteni. Crkva je nosioc duhovnosti, a predsjednik najetičnija osoba u državi. A Tomislav Budak samo piše članke, knjige, drži tečajeve i pomaže ljudima. U međuvremenu meditira okružen cvjetnim vijencima te nježnim pogledom blagoslivlja svakoga koga vidi, govoreći čistim, književnim, hrvatskim jezikom... Djed Mraz se opušta nakon napornog rada... pa i „dobri djedica ima određene potrebe, ne? No ljudi se često čude kad upoznaju nekog „celebrityja kako je takva osoba u stvari „obična ili „jednostavna , odnosno izrazito „poročna (ma da, tko bi rekao...), kao da nije riječ o ljudskom biću, nego o Bogu. Arhetipovi pridaju ljudima božanske karakteristike pa njihovo utjelovljenje stvara iluziju da su osobe koje ih utjelovljuju nekako „posebne , „magične ili „božanske ... Međutim, nisu. Obične su, iste kao i svi drugi, a često i puno gore kad je riječ o slabostima i nedostacima karaktera. Ako pogledamo „celebrityje izbliza, nije teško zaključiti da se uglavnom radi o moralnim nakazama koje se skrivaju iza „hypea s kojim se okružuju. To što oko sebe stvaraju dimnu zavjesu korištenjem arhetipskih atributa ne znači ama baš ništa jer takva zavjesa najčešće skriva užasnu nesigurnost, djetinjastost, taštinu i egoizam. Stoga često nema gorih ljudi od „popularnih - svi mi „obični smo male bebe u usporedbi s njihovom iskvarenošću i neprirodnošću. Ima, naravno, i časnih iznimaka, ali one su rjeđe u odnosu na pravilo. Tako se ljudi koji žele moć, popularnost ili novac redovito skrivaju iza arhetipova, odnosno koriste ih kao sredstvo manipulacije kako bi o sebi stvorili umjetnu sliku kojom nastoje pridobiti pozornost javnosti, steći željeni društveni status ili jednostavno zaraditi novac. No, takva će ih slika puno koštati, daleko više od statusa ili novca koji će njome zaraditi. Naime, postat će o njoj ovisni i morat će je stalno hraniti i podgrijavati, a od sebe će udaljiti sve što ima veze s ljudskošću i prirodnošću. Ne kaže stoga narod uzalud - „jebo sliku svoju! . Slika o sebi samo je slika, a realnost je nešto sasvim drugo - tko god misli da je on slika o sebi, grdno se vara i možda će potratiti život na opravdavanje i uvjeravanje samoga sebe da je on ili ona ta slika. Koje li tragične štete... U stvari, ako ćemo o grandioznosti i značaju kojem ljudi željni popularnosti toliko teže, onda značaj čovjekove multidimenzionalnosti, njegove spiritualne prirode, daleko nadmašuje bilo kakav značaj materijalnog ili društvenog statusa. No, osoba zaslijepljena arhetipom takve aspekte vlastitog bića uopće nije u stanju percipirati - ona vidi samo ono izvanjsko, a to izvanjsko je i najprolaznije i nije izvor ispunjenja nego samo vidljiv izraz unutarnjeg izvora koji se ne može kupiti novcem ili statusom. Tko kaže da superheroji nemaju baš nikakvih ljudskih potreba ili problema? Pravi superheroj pod većim je pritiskom od „običnog čovjeka - što mislite kako se njime nosi? Možda čak i ovako... Političari se također koriste arhetipovima, i to ne samo političari iz otvoreno totalitarnih režima - Obama je od sebe prvo napravio mit, a zatim pobijedio na izborima. Političari prema svojoj genetskoj konstituciji jednostavno nisu u stanju biti iskreni pa se stoga moraju iza nečega sakriti. Prvo iza državnog aparata i institucija nametanja sile, a zatim iza medijske slike u koju ulažu sva raspoloživa sredstva. Ono što oni sami ne znaju jest da će biti iskorišteni od pravih vladara i kreatora sistema i onda ispljunuti, odbačeni i prezreni. Samo oni koji uđu duboko u strukture tajnih društava te prodaju čitavu dušu đavolu možda zadrže nekadašnju poziciju - svi ostali padaju u blato, prije ili kasnije. Prodati se za novac, moć ili neograničeno uživanje u bolesnoj seksualnosti (izraženoj kroz pedofiliju u krugovima diplomata i političara te prisustvovanje sotonističkim ritualima) donosi „ispunjenje kratkog vijeka, ali zbog svoje isključive orijentacije prema materijalnom političari to nisu u stanju vidjeti. No, bez obzira na sve ove činjenice, upravo zbog utjecaja ovog arhetipa ljudi žele živjeti u iluziji. Umjesto magije vlastite multidimenzionalnosti te unutarnje, spiritualne prirode, ljudi žude za prividom magije koja dolazi izvana te ne shvaćaju da hollywoodski filmovi, popularna glazba, televizija, droge i alkohol spadaju u sredstva kreiranja iluzije koja ih održava u ropskoj poziciji. Većina ne želi znati istinu i vidjeti što se stvarno događa s njihovim životima, sa svijetom oko njih ili s planetom na kojoj žive - njih zanima nogomet i pivo, životi „zvijezda (uglavnom poznatih po zvjezdanom egu, taštini, porocima, gluposti ili zločestoći) ili televizijske serije koje se bave najcrnjim aspektima života. Svim navedenim sredstvima stvara se dimna zavjesa pomoću koje svjetska „elita neometano sprovodi sve svoje destruktivne planove u djelo. Tako je čak i hollywoodska predstava zvana „9/11 terror attack uspješno prodana masama kao napad „19 arapskih terorista , iako je i malome djetetu jasno da se radilo o kontroliranom rušenju, najavljenom i organiziranom od strane američke vlade kako bi se opravdali budući napadi na do tada nepokorene bliskoistočne države. No, političari su svijetu ponudili arhetip „zlog teroriste kao odgovornog za sve njihove probleme, a raja je to bez problema popušila. Združenim djelovanjem „obrazovnog sustava te industrije laži zvane „mediji , kreira se nesvijest, dimna zavjesa, iluzija o nepostojanju svrhe, smisla, istine izvan granica tjelesnih užitaka i materijalnih statusnih simbola. Sve je postalo „jako komplicirano i kompleksno , „nedokučivo , „nerješivo , „neizvedivo . Političari su „dobre osobe koje se „jako trude , ali jednostavno „ne mogu smanjiti cijenu nafte i troškova života. Običan čovjek jednostavno „mora živjeti kao rob ekonomske mašinerije, „nema drugog načina . On je čak i ponosan na svoje ropstvo, a sve one koji takvo ropstvo ne žele gleda s podsmijehom, kao na nezrele budale. Međutim, ništa ne mora biti tako kao što jest. Svjetskoj je eliti u interesu da stvari budu upravo takve, da kontroliraju čovječanstvo putem ratova, siromaštva, gladi i bolesti. Povijesno je evidentirana činjenica da je početkom dvadesetog stoljeća Nikola Tesla svome financijeru, njujorškom bankaru J. P. Morganu nudio izum koji bi omogućio besplatnu proizvodnju i transmisiju električne energije. Kad ga je Morgan pitao kako će naplaćivati takvu struju, Tesla mu je odgovorio - „nikako, i proizvodnja i distribucija bila bi besplatna . Morganov odgovor bio je - „van iz moje kancelarije . I to je to - tako funkcionira današnji sustav. No koga još sve ovo zanima, ljudi imaju obitelji, hipoteke, poslovne obaveze i brojne osobne probleme od kojih im povremeno olakšanje donosi pivo i nogomet, poneki film ili turističko putovanje. Čudim se jedino osobama koje imaju djecu i uopće ih nije briga kakav im svijet ostavljaju. One vjerojatno misle da će se sve srediti samo od sebe, da će doći „Spasitelj (lukavo smišljen mit o drugom dolasku Krista ili Bude Maitreje), ili će se iznenada pojaviti neka „neočekivana sila koja će riješiti stvar . Zato prosječan čovjek sve ovo jednostavno ne želi znati, niti vidjeti, kao što ne želi uvid u bilo što drugo što ugrožava njegov san. Iz tog razloga mistici i govore da je život privid, iluzija, odnosno san iz kojeg se treba probuditi pa prosvjetljenje i nije ništa drugo do stanje budnosti i svijesti o svim razinama vlastitoga bića, kao i o suštini svijeta oko sebe te smislu zbivanja u takvom svijetu. Takva svijest postoji, kao što postoji i smisao života, ali današnjem je čovjeku ona sustavno onemogućavana. Ono što nam političari spremaju još je i mnogo gore - treći svjetski rat kojim svjetska umobolna „elita želi reducirati populaciju za osamdeset posto (80%) te sustavnim genetskim inženjeringom kreirati dvije rase. Ova je ideja slična vizijama književnika i eugeničara G. H. Wellsa iznesenim u knjizi Vremenski stroj, gdje vladajuća plavokosa manjina uživa u plodovima rada majmunolike većine. Način na koji će vladajuća kasta pokušati držati ostatak populacije pod kontrolom bit će nešto što zovem „digitalni raj . Svjetski vladari dobro znaju koje su naše potrebe i svjesni su da nam moraju ponuditi nešto što će ih ispuniti. No, kako nam ne žele ponuditi prirodan oblik njihovog zadovoljenja - raj na Zemlji - tako moraju smisliti lažan način na koji će to učiniti. I smislili su - digitalna tehnologija je ta koja će to omogućiti. Takvu tehnologiju navodno već posjeduju, samo se čeka pravi trenutak da bude puštena van. Riječ je o hologramu, ali ne samo takvom koji je izražen kroz 3D projekcije koje su toliko kvalitetne da nam se čine realističnima. Sljedeća razina su hologrami koje je moguće opipati (http://www.youtube.com/watch?v=3seTlvQtIgc), upravo onakvi kakve danas već posjeduju japanski znanstvenici. Takav hologram čini se u potpunosti stvarnim i na njemu će biti utemeljena kreacija digitalnih hologramskih ambijenata, nalik onima u „holodecku iz Zvjezdanih staza. Holodeck kao virtualni raj umjesto pravog. Zbog utjecaja arhetipova ljudi će na njega bez problema pristati... Što to konkretno znači? Evo što - svatko će u holodecku ostvarivati svoje potrebe, čak i one do danas nezamislive i većini ljudi neostvarive. Moći ćemo putovati na mjesta koja možda nikada ne bismo mogli posjetiti, moći ćete imati paralelan digitalni život u kojem ćete imati idealan identitet, sretnu obitelj i savršen posao. Moći ćete nabaviti program u kojem će neka poznata svjetska zvijezda biti vaš ljubavnik/ljubavnica i radit ćete s njime/njome što god poželite. U slobodno vrijeme. A u radno vrijeme rintat ćete za svjetsku ekonomsku mašineriju vođenu od strane korporacija i ako budete neposlušni zaprijetit će vam uskraćivanjem holodecka. Tko god misli da je ovo znanstvena fantastika ili nerealna pretpostavka vara se - pogledajte samo navijače nogometnih klubova. Što se događa s njima kad im bude uskraćena mogućnost odlaska na utakmicu ili barem njeno praćenje na televiziji? A tu je i stalna prijetnja unutarnjim i vanjskim neprijateljem - ako ne budemo dobri možda će nas pojesti grozan čiča Osama ili netko drugi tko trenutno služi kao bauk. Digitalni raj u zamjenu za izvorni - tko bi uopće tome mogao odoljeti? Jer za prirodni raj se treba potruditi, treba ga željeti, raditi na njegovoj realizaciji od potencijalnog do stvarnog. No, digitalni je tu i u njemu su Scarlett Johansson ili Brad Pitt vaša ljubavnica/ljubavnik... Digitalni raj...samo vaš otok, na kojem će vas dočekati... ...samo vaše djevojke (ili momci)...baš me zanima tko će tome odoljeti? Ovaj arhetip je posebno zanimljiv kad je o riječ o osobama takozvane „spiritualne orijentacije . Iako su svjesne kompletne degradacije svijeta u kojem žive, one još uvijek vjeruju da će nas spasiti neka neočekivana sila, „Bog , vanzemaljci ili netko treći. Umjesto da preuzmu odgovornost za vlastito postojanje na planeti kojom vladaju zlikovci poremećenog uma i aktivno sudjeluju u društveno-političkom životu, oni se prepuštaju slatkim snovima o ružičastoj budućnosti koja će nekim čudom doći sama od sebe, milošću njihovog gurua ili „božanskog zaštitnika . Na činjenicu da svjetska „elita kreira svijet takvim kakav jest služeći se svim zamislivim i nezamislivim sredstvima manipulacije, oni se nadmoćno smješkaju, vjerujući da takvu viziju svijeta imaju duhovno nezrele osobe sklone mračnjaštvu ili zastrašivanju ljudi. Cijeli „new age dobrim je svojim dijelom ništa drugo nego još jedno sredstvo kreiranja iluzije - doduše ne one utemeljene na rintanju za svjetsku ekonomsku mašineriju, već na ideji o pacifizmu, neuplitanju, naivnom pozitivizmu i fascinaciji okultnim, mističnim ili nadnaravnim. Ovim ne želim obezvrijediti suptilne aspekte postojanja, ali apstraktno mora biti uravnoteženo konkretnim - nije suština spiritualnog razvoja bijeg u apstraktno. Konkretno djelovanje je svrha, kreativno samoostvarenje je konačni cilj ljudskog postojanja. Pored toga što takvo ostvarenje koče naše unutarnje blokade, koče ga i mnoge izvanjske. Stoga uz rad na osobnom razvoju treba sustavno raditi i na transformaciji društva. S ovakvim ustrojem, sadašnje će društvo odvesti svijet u propast - upravo zato treba dati vlastiti doprinos promjeni svijeta, a ne samo sanjariti o miru i neuplitanju, iščekujući Godota. I konačno, činjenica jest da magija vlada svijetom. Na žalost ne bijela, već crna. Crnomagijsko djelovanje ima i svoj vidljivi oblik, ali i nevidljivi, energetski. U vidljivi bi spadali svi oblici destruktivnog djelovanja koje se vrši pomoću tehnologije ili vojne sile, kao na primjer ratovi, „teroristički napadi ili roštiljanje Zemljine atmosfere koje vrši postrojenje HAARP (http://www.youtube.com/watch?v=uZOt29NR0FY). U nevidljive spadaju okultni rituali. Naime, brojna su izvješća o tome kako se u određeno vrijeme na određenim mjestima skupljaju osobe iz svijeta politike, krupnog kapitala, estrade ili znanosti te sudjeluju u velikim crnomagijskim ritualima. Prema nekim istraživačima, gotovo svaki centar nekog grada koji pripada takozvanoj „zapadnoj civilizaciji ima mjesto na kojem se na tjednoj bazi održavaju mračni okultni rituali. Obično je to neka poznata zgrada koja preko dana služi sasvim drugom cilju - na primjer katedrala, gradska vijećnica ili bilo koja druga ugledna zgradurina - u kojoj se, kao u filmovima muzička industrija (http://www.youtube.com/watch?v=DikoLMfnEgE) duboko upletena u manipulaciju okultnim simbolima, a prema riječima nekih od pripadnika industrije, rade se i rituali za uspjeh pojedine pjesme, albuma ili grupe. Ista je stvar i s velikim poslovnim projektima i nije tajna da velike bankarske kuće te internacionalne kompanije koriste sva sredstva kako bi uspjele. Prodaja duše vragu (još jednom arhetipu koje se često pridružuje Magu) nije rijetka pojava - ona je danas gotovo svakodnevna. Pitajte Jay Z-ja ili Sanadera. Odnosno, tko god želi biti dio elite dobiva pozivnicu - ako prihvati mora pristati na okultne inicijacije i sudjelovanje u ritualima, odnosno mora plesati kako mračno crnomagijsko bratstvo svira. A ako ne pristane, onda završi kao hollywoodski producent Aaron Russo (http://www.youtube.com/watch?v=YGAaPjqdbgQ), odnosno mnogi drugi manje poznati ljudi koji su imali snage reći „ne đavlom opsjednutim vladarima. Zato ovakva njihova rabota mora biti iznesena na svjetlo dana od strane duhovnih istraživača, a ne skrivana ili prešućivana kako se ne bi „čačkalo mečku ili talasalo poljem. Šutnjom se samo održava status quo, odnosno posredno surađuje s neprijateljem. Vidjeli smo već da ono čega čovjek postane svjestan gubi vlast nad njime - što više istinitih informacija uđe u polje, to će biti lakše otrgnuti se utjecaju mračnih sila. text/html 2011-02-06T17:46:51+01:00 http://www.tomislavbudak.com http://www.tomislavbudak.com/en/advanced/arhetipovi-drugi-dio.html 139|content|There are no translations available ANALIZA ARHETIPOVA Polaznici jednog od mojih tečajeva i ja u arhetipskom izdanju - artwork by Željko Grmuša. Utjecaji neintegriranih arhetipova primarno se izražavaju ili kroz pretjeranu poistovjećenost s njima ili kroz otpor prema njima. Ovo je bitna činjenica jer će utjecaj arhetipova najčešće negirati upravo osobe koje su s njima pretjerano identificirane, ili osobe koje su svjesne primitivnosti ovakve identificiranosti pa nipošto ne žele utjeloviti niti jednu od uloga koje mogu imati arhetipsku konotaciju. Također, rad na rastvaranju ograničavajućih utjecaja arhetipova namijenjen je naprednim tragaocima jer se ovaj sloj obično niti ne otvara početnicima, a kamoli osobama negativne životne orijentacije. Arhetipovi se, naime, u potpunosti aktiviraju tek kod osoba visokog stupnja cjelovitosti, osobnog integriteta i karizme koju su stekle integracijom većine odcijepljenih aspekata vlastite duše koji su izgubljeni zbog individualnih karmičkih utjecaja – dakle onih aspekata koji su se odvojili pod utjecajem traumatskog iskustva te raznih vrsta ograničavajućih povezanosti. Takve osobe obično su integrirale i animu te animus (hr/temeljni/partnerski-odnosi.html) i sada stekle visok stupanj osobne moći (hr/napredni/osobna-moc-prvi-dio.html). Međutim, ukoliko ne porade i na rastvaranju kolektivnih karmičkih obrazaca, kod kojih postoji opasnost da krenu stranputicom te postanu već spomenuta „mana ličnost“. Kako bi se ovakav razvoj situacije izbjegao, jedna od ključnih stepenica je transmutirati arhetipove od ograničavajućih utjecaja u podržavajuće te tijekom takvog procesa integrirati i duboka duhovna iskustva koja takav proces prate. Samo takva iskustva mogu napredne tragaoce ojačati i dovesti do takvog stupnja stabilnosti koji će im omogućiti uspješno nadvladavanje iskušenja koja može izazvati novostečena osobna moć. Treba, dakle, uistinu biti spreman za ovakav tip rada i zato je on svoje mjesto unutar mojeg sustava devetom stupnju (hr/transformacija-karmickih-obrazaca/9.-stupanj.html). Iako se Jungov model sastoji od samo četiri osnovna arhetipa – jastva, anime, animusa i sjenke – izvanredan izvor arhetipskih modela predstavljaju aduti Tarot karata. Porijeklo Tarota navodno je egipatsko – u vrijeme propasti egipatskog carstva svećenici su kreirali Tarot kao špil igraćih karata kako bi u njih sakrili tajno znanje o čovjeku i svemiru, u trenutku kad je ono bilo ugroženo od strane barbarskih osvajača. Aduti Tarota tako u sebi nose nekada tajno znanje o temeljnim iskustvima te fazama razvoja kroz koje ljudsko biće mora proći. Evo i kratke analize arhetipskih svojstava svakog od dvadeset i dva Tarotova aduta. Imena i redoslijed aduta postavljen je prema I arhetip - MAG (http://www.google.hr/images?um=1 hl=hr biw=1440 bih=809 tbs=isch:1 sa=1 q=tarot+magician aq=f aqi= aql= oq=) Prvi arhetip u svom optimalnom obliku predstavlja muški kozmički princip, odnosno ispravnu akciju te čistoću percepcije i jasnoću komunikacije. Sve komunikacijske vještine spadaju stoga pod ovaj arhetip pa u svojem najvišem smislu on simbolizira jednostavnost i iskrenost, a također i slobodu od stalnog i ponekad prisilnog trčanja za „životnom čarolijom“. U svom ograničavajućem aspektu prvi adut predstavlja sve ono što je suprotnost optimalnom – zamućenu percepciju, probleme s komunikacijom, kompliciranje, iluzije, želju da budemo fascinirani, opčarani i time zavedeni od strane nekoga ili nečega. Dakle, ukoliko stalno tražimo i trčimo za životnom magijom ili nam je, s druge strane, život postao dosadan i isprazan, bez životne čarolije, dobro je poraditi na Magu i njegovoj transmutaciji. Ovo je i jedan od arhetipova koji leže u pozadini uloge Heroja, pogotovo današnjih „super-heroja“ iz hollywoodske produkcije crtanih i igranih filmova, ali i svih ostalih koje utjelovljuju krajnje nerealistični likovi iz sapunica ili krimi-forenzičarskih tv-serija u kojima su sve policajke i policajci super zgodni i nevjerojatno pametni – ukratko, nadljudi (što onda rade u policiji, pobogu?!?). Mag također simbolizira i ljudsku volju te sve probleme koji nastaju zbog preslabe ili, s druge strane, prejake volje. Na volju se izravno nadovezuje i karakter ljudske aktivnosti pa ovaj arhetip određuje naš odnos prema aktivnom djelovanju te svjesnom ne-djelovanju. Kad je riječ o ostvarenju ciljeva, omjer između aktivnog djelovanja i svjesnog ne-djelovanja trebao bi biti pedeset naprema pedeset posto. Zato havajski šamani i tvrde da ukoliko dugo i uporno radimo na nekom cilju, a ne postižemo ga, možda previše radimo, odnosno nismo u stavnju poštovati ovaj omjer. Tako ovaj arhetip zahvaća i sve probleme vezane uz hiperaktivnost ili pretjeranu pasivnost. V arhetip – SVEĆENIK (Hijerofant) (http://www.google.hr/images?um=1 hl=hr biw=1440 bih=809 tbs=isch:1 sa=1 q=tarot+hierophant aq=f aqi= aql= oq=) Svećenik je arhetip posredništva između čovjeka i sveopćeg duha ili Boga, no ovo je njegov neintegrirani aspekt. Posredništvo je potrebno samo onima koji nisu osviješteni, odnosno prosvijetljeni, a onima koji jesu takav je posrednik suvišan. Do tada čovjek upire svoju pozornost na osobe koje smatra utjelovljenjima duha, odnosno svece, učitelje, čarobnjake, gurue, a i prosvijetljena osoba koja nije integrirala ovaj arhetip sklona je skliznuti u ulogu „gurua“, „sveca“ ili „velikog učitelja“. Koliko je lako identificirati se s takvom ulogom dovoljno govori prisutnost mnoštva duhovnih vodiča koji čak nisu niti sami krivi za takvu identifikaciju – još veću odgovornost snose oni koji opsesivno traže učitelja te ga na taj način sami kreiraju (potražnja stvara ponudu). U svom optimalnom, integriranom izdanju Svećenik predstavlja slobodno ljudsko biće, svjesno sebe kao utjelovljenog Boga, odnosno višu svijest u nesputanoj i izravnoj manifestaciji, bez potrebe za posredništvom bilo koje vrste. Ovaj arhetip također simbolizira i besprijekorno življenje, potpuno usklađeno s duhovnom sviješću te slobodu od potrebe za bilo kakvim izvanjskim uzorom. Na taj je način svatko od nas svoj svećenik ili svećenica, odnosno učitelj, a put do Boga vodi izravno preko nas samih. VI arhetip – LJUBAVNICI (http://www.google.hr/images?um=1 hl=hr biw=1440 bih=809 tbs=isch:1 sa=1 q=tarot+lovers aq=f aqi= aql= oq=) Ovdje je riječ o arhetipu koji simbolizira univerzalni kozmički princip bezuvjetne ljubavi i njegov izraz kroz međuljudske odnose najrazličitijih vrsta – od obiteljskih, poslovnih i prijateljskih pa sve do onih najintimnijih, partnerskih. Stoga i zahvaća sve probleme kojima je zajednički nazivnik nepoštivanje ovog principa, to jest ljubav uvjetovanog tipa ili potpuno odsustvo ljubavi. Postići sklad u odnosima s drugim bićima vrhunski je cilj ljudskog postojanja pa ovaj arhetip u svom optimalnom izrazu predstavlja upravo to – harmonične međuljudske odnose. Ovo je i arhetip „vjenčanja“ pa kad je o partnerskom odnosu riječ, transmutacija i integracija ovog arhetipa dovodi do slobode od prisile partnerstva, odnosno braka. Iako bračna zajednica, ozakonjena ili ne, jest temelj obitelji kao društvene jezgre i društvo je nameće kao nužnu, kada i kako ostvariti brak trebalo bi ovisiti o slobodnoj volji svakog pojedinca, a ne o pritiscima društvenih očekivanja. Sreća jest u ljubavi, čistoj i ničime uvjetovanoj, no trčanje za „ljubavlju“ pod svaku cijenu također može čovjeka uvaliti u brojne nevolje. Stoga integracija ovog arhetipa može uvelike pomoći ostvarenju skladne partnerske zajednice, ostvarene u trenutku kad su partneri za nju uistinu zreli. VII arhetip – BOJNA KOLA (http://www.google.hr/images?um=1 hl=hr biw=1440 bih=809 tbs=isch:1 sa=1 q=tarot+chariot aq=f aqi= aql= oq=) Bojna kola simboliziraju ratništvo. Međutim, postoji ratništvo i ratništvo. Postoji divljaštvo koje se danas naziva ratništvom, a koje to nije, barem ne u pravom smislu riječi. Na primjer, konstruktivno ratovanje o kojem je pisao Sun Cu u kolekciji taoističkih tekstova po imenom VIII arhetip – RAVNOTEŽA (http://www.google.hr/images?um=1 hl=hr biw=1440 bih=809 tbs=isch:1 sa=1 q=tarot+justice aq=f aqi= aql= oq=) Ovaj arhetip zahvaća sve probleme s ispravnošću (mišljenja, odluka ili postupaka). Nema, naime, ispravnog postupka osim onog koji je ostvaren iz čiste intencije. Zato su ravnoteža ili pravda, kako se ovaj arhetip naziva u nekim školama Tarota, odraz čiste intencije, i ničeg drugog. To znači da je ispravna odluka ona koju mi donesemo, bez obzira na bilo kakve izvanjske kriterije, ali iz čiste intencije. Zato ovaj arhetip u svom neintegriranom obliku proizvodi probleme koji u korijenu imaju nesposobnost da se ostvari kontakt sa svojom izvornom intencijom, da se otkriju istinski ciljevi i potrebe. S druge strane ovdje je riječ i o ravnoteži između dviju krajnosti, čuvenom „srednjem putu“ o kojem je govorio Buda, ali i o harmoničnom življenju utemeljenom na uravnoteženim suprotnostima. Neutralizacija primordijalnih polariteta svakako spada pod ovaj arhetip pa je u tom smislu rad na njemu nužan ukoliko nismo u stanju uravnotežiti krajnosti u svojim životima, bilo da je riječ o specifičnima koje se manifestiraju kroz razne vrste unutarnjih konflikata ili temeljnima, koje nazivamo primordijalnima. Primordijalni polariteti jesu jedan od pet primordijalnih kodova upisanih duboko u energetskom tijelu čovjeka, točnije u zvjezdanim centrima, te je bitno poznavati ih i integrirati kako ne bismo bili pod njihovim ograničavajućim utjecajem. IX arhetip – PUSTINJAK (http://www.google.hr/images?um=1 hl=hr biw=1440 bih=809 tbs=isch:1 sa=1 q=tarot+hermit aq=f aqi= aql= oq=) Ovo je arhetip meditacije i suočavanja sa samim sobom. Zato zahvaća sve probleme povezane s meditacijom, odnosno samospoznajom, a također i sa samoćom – pretjerivanjem u samoći ili strahom od nje. Naime, da bismo došli do odgovora na određena životna pitanja ili razriješili probleme, nužno je suočiti se sa sobom, pogledati duboko u sebe i u svojoj izvornoj prirodi pronaći rješenje ili barem put prema njemu. Takav proces ponekad zahtijeva izolaciju od okoline, od svakodnevnog života, iako ne i pravo „pustinjaštvo“. Stoga svi oblici straha od suočavanja sa sobom, otpora prema meditaciji ili privremenoj samoći spadaju pod ovaj arhetip. Pustinjak također simbolizira i proces ostvarenja duhovnog iskustva, prosvjetljenja, odnosno direktnog iskustva Istine. Za takvo iskustvo treba ući duboko u samoga sebe te doseći izvornu suštinu vlastitoga bića, otkriti „unutarnje svjetlo“ koje je na većini špilova Tarota simbolizirano fenjerom koji pustinjak drži u ruci. Zato i sve vrste blokada neposrednom kontaktu s unutarnjim svjetlom spadaju pod utjecaj ovog arhetipa pa njegova transmutacija može znatno doprinijeti nečijoj sposobnosti da neometano i po volji uranja u sebe i stupa u dodir sa svojim izvornim bićem. XI arhetip – STRAST (http://www.google.hr/images?um=1 hl=hr biw=1440 bih=809 tbs=isch:1 sa=1 q=tarot+strength aq=f aqi= aql= oq=) Ovo je arhetip užitka te u svom integriranom aspektu omogućuje osobi „život punim plućima“, odnosno unutarnje ispunjenje koje može voditi i do ekstaze. Cilj ljudskog postojanja jest unutarnje ispunjenje, međutim niti ono ne mora nužno biti ostvareno uz pomoć bilo kakvog izvanjskog postignuća. Zato rad na njegovoj transmutaciji omogućuje slobodu od trčanja za užicima te spašava od gubitka energije koju bismo uludo potrošili na pretjerani hedonizam ili bilo koji drugi oblik aktivnosti za koju vjerujemo da je jedini mogući izvor užitka. Ukoliko smo ovisni o užicima, trčimo za uzbuđenjima, nužno nam je potrebno stalno „partijanje i brijačina“, „sex, drugs rock'n'roll“, ili nam je dosadno ako se stalno ne događa nešto uzbudljivo, tada svakako imamo problem s ovim arhetipom. S druge strane, ukoliko smo mrtvo puhalo, bez energije ili živimo rutinirani život bez ikakvih strasti ili uzbuđenja, također možemo biti pod utjecajem ovog arhetipa, samo s drugim predznakom. I ispunjenje leži u čovjekovoj izvornoj prirodi te njezinoj neposrednoj spoznaji i to na onaj način kod kojeg sebe doživljavamo kao kreatora vlastitog postojanja, odnosno Boga. No, ovo je i teška hereza prema religijama jer one u stvari odvajaju čovjeka od Boga i time rade podjelu. Čovjek ipak jest Bog i to je činjenica i realnost koju mu nitko ne može oduzeti ili uskratiti – mnogi će je negirati i napadati, ali uzalud. I nema Boga izvan čovjeka – sve ostalo je arhetipska slika, odnosno projekcija namijenjena kontroli i manipulaciji. Stoga transmutacija ovog arhetipa omogućuje pronalazak izvora užitka u sebi, a tek onda u vanjskome svijetu, i to primarno u vrsti aktivnosti koja obavljamo s užitkom i obavljali bismo je bez ikakve naknade ili nagrade. Naime, ako je sreća u ljubavi, tada je užitak u kreativnom radu. „četiri plemenite istine“. (http://sh.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cetiri_plemenite_istine) Stoga transmutacija ovog arhetipa može olakšati pronalazak izlaza iz naizgled bezizlazne situacije, odnosno pripomoći otpuštanju nepotrebne vezanosti za nekoga ili nešto. XIII arhetip – SMRT (http://www.google.hr/images?um=1 hl=hr biw=1440 bih=809 tbs=isch:1 sa=1 q=tarot+death aq=f aqi= aql= oq=) Smrt je jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih arhetipova. Vlada svim procesima osobne transformacije, ali i transformacije životnog stila te životnog okoliša. Zato ovaj arhetip ne predstavlja samo proces umiranja (hr/temeljni/smrt-prvi-dio.html) te konačnog napuštanja fizičkog tijela, nego sve procese promjene, ali istinske i konačne. Transformacijski procesi nužan su dio života jer čovjek prolazi kroz različite faze koje ga potpuno mijenjaju, ponekad i do neprepoznatljivosti. Odrastanje, sazrijevanje, starenje te konačno napuštanje tijela neizbježni su biološki procesi i nije ih moguće izbjeći, a niti mudro opirati im se. S druge strane, postoji i čitav niz dodatnih mogućnosti za osobnu transformaciju koje ne moraju nužno pratiti ili proizlaziti iz biološkog razvoja – čovjek je i energetsko, odnosno duhovno biće, koje također može biti transformirano krećući se kroz nivoe svijesti. Tako čovjek, htio ne htio, tijekom života prolazi i kroz niz psiholoških smrti koje ponekad induciraju biološki procesi, a ponekad duhovna iskustva i spoznaje. Stoga rad s ovim arhetipom otvara osobu prema procesima promjene i osobne transformacije te rastvara sve ostatke suptilnog unutarnjeg otpora koji prema takvim procesima mogu imati čak i jako napredni duhovni tragaoci. Ovaj arhetip svakako jest povezan i s čovjekovim odnosom prema smrti – primarno s njenom percepcijom kao mračne, tužne, destruktivne ili poražavajuće pojave, ili s druge strane vrste „spasenja“ za kojim mnogi žude. Odnos suvremenog čovjeka prema smrti sve je samo ne prirodan i uravnotežen, a znanje o umiranju i posmrtnim stanjima cenzurira se, tabuizira, potiskuje i skriva na sve moguće načine. Jedna od glavnih prepreka ovom tipu svijesti je upravo je ovaj arhetip, ubačen kao filter između čovjekove individualne svijesti i percepcije izvanjske pojave. Stoga transmutacija ovog arhetipa omogućuje slobodu od straha ili otpora prema smrti, ali i od žudnje za smrću u čijoj pozadini ne mora biti samo identifikacija s mrtvom osobom (hr/napredni/abortus-i-njegove-posljedice.html). Treća i vrlo česta varijanta ovog utjecaja jest čuvena čovjekova „bahatost besmrtnog bića“, kako ju je nazvao Castaneda, kod koje se čovjek ponaša kao da smrt ne postoji, kao da nikada neće umrijeti i kao da ima beskrajno puno vremena. Umjesto da se ostvaruje, takva osoba čeka, propušta prilike ili misli da može raditi što hoće jer njena djela nemaju nikakve posljedice. Koje li tragične zablude… XIV arhetip – UMJETNOST (http://www.google.hr/images?um=1 hl=hr biw=1440 bih=809 tbs=isch:1 sa=1 q=tarot+temperance aq=f aqi= aql= oq=), UMJERENOST (http://www.google.hr/images?um=1 hl=hr biw=1440 bih=809 tbs=isch:1 sa=1 q=tarot+temperance aq=f aqi= aql= oq=) Ovo je arhetip rada, odnosno radnika. Rad je nužnost, no pitanje je kakav je rad čovjeku primjeren, a kakav nije. Izvorna ideja rada jest prakticirati aktivnosti koje imaju transformacijski karakter, odnosno izraziti sebe i svoju izvornu prirodu kreativno, kako bismo postigli i konačni cilj našeg postojanja – kreativnu samoostvarenost. Dakle ili rad koji ima gotovo alkemijski, transformacijski ili stvaralački karakter u koji bi spadao i rad kojim se kreira materijalna baza za život, ili rad kao čisti kreativni izraz. Koliko smo danas daleko od ovakvog izvora, nije teško zaključiti. Stoga transmutacija ovog arhetipa omogućuje slobodu od prisile rada, od nametnute ideje nepotrebnog rada kojim se samo hrani svjetska ekonomska mašinerija, a s druge strane utječe na čovjekovu radišnost, usmjeravajući ga prema aktivnom djelovanju, nasuprot lijenosti, letargiji ili pak manipulaciji. Kao što sam već rekao, gledano idealno čovjek mora raditi samo onaj posao kojim izražava i ostvaruje svoju izvornu prirodu. Tako transmutacija ovog arhetipa može doprinijeti pronalasku odgovarajućeg zanimanja, uspjehu u vlastitoj karijeri, odnosno kreativnoj ostvarenosti kroz tip aktivnosti koji nam najviše odgovara. Zato mnoge osobe koje transmutiraju ovaj arhetip mogu upasti u stanje krize jer će ih takav rad zasigurno dobro prodrmati, probuditi i uputiti na pravu stvar, a ne na rad koji samo i jedino služi preživljavanju. Nova odgovornost i disciplina koju treba usvojiti kako bi se pronašao i izrazio vlastiti kreativni talent ne mogu se izbjeći nikakvom „magijom“ – nitko ne može ostvariti sebe kroz tuđe napore i rad, iako mnogi pokušavaju. nemilosrdnu ljubav (hr/napredni/osobna-moc-prvi-dio.html), odnosno provokaciju i konfrontaciju. Takvu ljubav, odnosno njeno izražavanje i primanje, često doživljavamo kao jedno od najneugodnijih životnih iskustava. No, nemilosrdna ljubav jedan je od dva temeljna aspekta bezuvjetne, univerzalne ljubavi i nemoguće ju je izbjeći. Takva vrsta ljubavi služi primarno našem duhovnom razvoju i usavršavanju te brušenju karaktera. Naime, sve što u nama nije odraz naše izvorne prirode na određen se način smatra suvišnim, štetnim ili „demonskim“. Očistiti se od svih nedostataka karaktera, laži i ego-igara ambiciozan je cilj, ali zato je tu Vrag koji primarno služi ovakvom procesu te kao beskrajan izvor provokacije na površinu izvlači sve što je u nama skriveno, potisnuto, zatajeno ili ugušeno. Stoga ako imamo bilo kakav problem s egom, odnosno strah ili otpor od suočavanja s nečime u sebi ili izvan sebe, s onim najgorim u sebi, odnosno s nečim „strašnim“ ili neugodnim izvan sebe, vjerojatno smo pod ograničavajućim utjecajem ovog arhetipa. S druge strane, ako smo isuviše identificirani s ulogom provokatora, bezobrazni i bezobzirni prema drugima, također imamo problem s ovim arhetipom. Njegova transmutacija omogućuje slobodu od provociranja, privlačenja i izvlačenja najgoreg iz sebe i drugih, odnosno donosi blagost, trezvenost, hrabrost i iskrenost kao konačna postignuća. XVI arhetip – KULA (http://www.google.hr/images?um=1 hl=hr biw=1440 bih=809 tbs=isch:1 sa=1 q=tarot+tower aq=f aqi= aql= oq=) Kula predstavlja arhetip inicijacije. Inicijacija svakako ima izuzetno bitno mjesto u procesima čovjekovog razvoja – ja sam joj dao središnje mjesto kad je riječ o rastvaranju karmičkih obrazaca. Ovo je također arhetip bolesti i iscjeljenja jer je i svaka bolest ništa drugo do inicijacija koja može uspjeti ili propasti. Neuspjelu inicijaciju nazvao sam traumom, a uspjelu transformacijom s prosvjetljujućim efektom. Stoga je svatko sam svoj iscjelitelj – nema izlječenja koje bi dolazilo izvana jer temeljni smisao bolesti čak nije u njenom izlječenju, već u lekciji koju donosi. No, lekciju možemo naučiti tek mi sami, ne može je nitko učiti ili obaviti za nas. Zato nema trajnog iscjeljenja koje bi inducirao itko izvana – samo mi sami, preuzimanjem odgovornosti za uzroke bolesti te za učenje lekcije koja iza nje leži, možemo sebe iscijeliti. Kula također simbolizira probleme povezane s konstantnim stresom i nestabilnošću, a stres je često neposredan (iako ne i izvoran) uzrok bolesti. Zato osobe koje su pod stalnim stresom svakako imaju posla s ovim arhetipom i njegovom transmutacijom. A kako vlada procesima liječenja, odnosno izlječenja, obnove i regeneracije, moguće je da smo pod utjecajem ovog arhetipa ukoliko smo bolesni, pogotovo ako vučemo neki kronični zdravstveni problem. Tada vjerojatno nismo u stanju dozvoliti da se „otvori oko Boga Šive“ (koje se nalazi na ovoj karti kod nekih špilova) i poruši jednu staru životnu konstrukciju, a zatim dozvoliti izgradnju nove. Tako ova karta pomaže pri pronalasku odgovarajućih metoda i procesa promjene, bilo da je riječ o novom tipu svijesti koji treba razviti ili izlječenju koje želimo postići. XVIII arhetip – MJESEC (http://www.google.hr/images?um=1 hl=hr biw=1440 bih=809 tbs=isch:1 sa=1 q=tarot+moon aq=f aqi= aql= oq=) Ovo je arhetip misticizma koji se u svom lažnom obliku izražava kroz iluzije, prijevare, mračnjaštvo, praznovjerje, iracionalnost pa i negativni aspekt okultizma – crnu magiju. Loša atmosfera, mračne tajne, okultni rituali, zlo u svom nematerijalnom aspektu, kao „tamna strana sile“ („dark side of the force“) – sve to spada pod ovaj arhetip. Imamo li „strah od mraka“, od „mračnih sila“, problem s praznovjerjem ili opsesiju mračnim sadržajima podsvijesti, od pomoći bi bilo transmutirati utjecaj ovog arhetipa. Negativan utjecaj neorganskih svjetova (hr/napredni/osobna-moc-drugi-dio.html) također spada pod ovaj arhetip, a takav utjecaj temeljni je problem čovječanstva, iako ga je kao izvora ljudskih problema rijetko tko svjestan. Bestjelesni entiteti koji ispunjavaju energetske astralne svjetove vrše velik utjecaj na čovjeka, ali on toga nije svjestan, premda itekako naslućuje njihovo postojanje. Stoga energetska preotvorenost na takve utjecaje može, između ostalog, biti posljedicom utjecaja ovog arhetipa. Ako prethodni arhetip simbolizira jastvo ili dušu, tada je ovaj simbol sveopćeg duha. Tako on u svom pozitivnom aspektu predstavlja takozvano „unutarnje svjetlo“, budnost i svijest, nepostojanje tame i iluzije, odnosno čistu i neograničenu svijest. Dok jastvo ima centar te na taj način i nosioca svijesti, sveopći duh nema centra pa osoba koja ga doživljava može sebe doživjeti kao „sve što postoji“, kao bezobličnu sveprisutnost, odnosno neprisutnost i prazninu. Imate li otpor prema bezobličnim aspektima vlastitoga postojanja, prema konačnoj istini o sebi kao neograničenoj svijesti, odnosno sveispunjavajućem duhu (Bogu), rad na transmutaciji ovog arhetipa može biti od velike pomoći prilikom prihvaćanja te ostvarenja stabilnog kontakta i s ovim aspektom vlastitog bića. XIX arhetip – SUNCE (http://www.google.hr/images?um=1 hl=hr biw=1440 bih=809 tbs=isch:1 sa=1 q=tarot+sun aq=f aqi= aql= oq=) Sunce je arhetip principa svjetla koji je pored univerzalne, bezuvjetne ljubavi jedan od temeljnih kozmičkih principa. Svjetlo omogućuje život, razvoj, rast, dobro raspoloženje koje može voditi sve do ekstaze, dubokog zadovoljstva i ispunjenosti. Svjesnost, slavljenje života, veselje, sjaj, blještavilo, zdravlje, zdrava tradicija, pozitivna energija, zdrava prana, či, zdrava hrana, svjež zrak, more i sunce, sve to spada pod ovaj arhetip. Zato je svjesna i stabilna veza s principom svjetla mogućnost koja leži iza utjecaja ovog arhetipa, a ona donosi obilje pozitivne energije koja može biti iskorištena u najrazličitije svrhe – od rada na ostvarenju ciljeva, ispunjavajućih odnosa, kreativnog izraza pa sve do liječenja. Ukoliko vam nedostaje energije, nemate snage, motivacije ili optimizma te patite od zdravstvenih problema, od pomoći može biti rad s ovim arhetipom. U svom lažnom obliku on se također izražava kroz ovisnosti o lažnim izvorima sreće i zadovoljstva, odnosno lažnog sjaja – dakle o svemu što čovjeku obećava ispunjenje, ali kratkotrajno i uglavnom toksično. Trčanje za bilo kojim „high tripom“ pod svaku cijenu ima svoju cijenu, obično u vidu „downa“ (pada) koji neminovno slijedi, a zatim i narušenog zdravlja koje je redovita posljedica umjetnih usrećivanja – droga, alkohola, hrane, ego tripa i ostalog. Nije zlato sve što sija, kaže stara poslovica koja idealno paše značenju ovog arhetipa, pa tako ni sjaj estradnih zvijezda ili popularnih osoba, nakinđurenih nakitom i skupom odjećom nije sjaj – to je ipak samo fasada, poza i maska, najčešće potpuno groteskna pa osigurava stalan materijal za sprdnju tv emisijama poput „Red Carpeta“ i sličnih. XX arhetip – EON (SUD) Ovaj arhetip simbolizira sposobnost ispravne prosudbe, odnosno jasnog i trezvenog uvida u stanje stvari. No, kažu da istina često boli te da može biti i neugodna pa zato nije uvijek lako do nje doći, odnosno zauzeti pravi stav. Mnogi ljudi neodlučni su upravo zato što odbijaju prihvatiti tvrde činjenice koje govore u prilog nekom stavu i odluci, a zajedno s njima i odgovornosti koju takav stav donosi. Mnogi su pod utjecajem tuđeg mišljenja te vlastite prosudbe i odluke modeliraju prema tuđim očekivanjima. Zato u svom optimalnom obliku ovaj arhetip omogućuje zauzimanje ispravne točke gledišta kad je riječ o donošenju prosudbi i odluka, a s druge strane i slobodu od prisile odlučivanja. Tko kaže da baš moramo donijeti odluku, i to baš tada kad je okolnosti nameću? Ponekad i moramo, ali jednako tako često i ne moramo. U svom neintegriranom obliku ovaj arhetip može biti odgovoran za predrasude, tabue, tvrdokorna uvjerenja, odnosno sve oblike ograničavajućih vjerovanja, pa makar i takvih koja isključuju poželjnost zauzimanja bilo kakvog stava. Osobe sklone procjenjivanju i prosuđivanju drugih, odnosno tvrdoći prema sebi, vjerojatno imaju problem s ovim arhetipom. Mnogi ljudi nemaju sposobnost ispravnog vrednovanja stvari, a posebno vlastitog života, već ih vrednuju preuzimajući tuđe ili izvanjske sustave vrijednosti i mišljenja. No, nemoguće je ispravno procijeniti sebe ili vlastiti život korištenjem izvanjskih modela, iako i oni mogu ponekad biti od pomoći – konačni sud donosimo mi sami koristeći vlastitu izvornu prirodu ili dušu kao procjenitelja. XXI arhetip – UNIVERZUM, SVIJET, EON Kao zadnji arhetip vezan uz manifestirani svemir Univerzum simbolizira sposobnost dovršenja, razrješenja i konačnog okončanja nekog procesa. Stoga je ovo arhetip uspjeha, ostvarenja cilja, odnosno kreiranja vlastitog svemira. Zato također simbolizira unutarnji i vanjski prostor, odnosno okolinu te odnos pojedinac-okolina. U svom optimalnom obliku govori o slobodnom biću koje samostalno kreira vlastiti univerzum, unutarnji i vanjski. Mi smo kreatori svog individualnog univerzuma i ako to nismo u stanju, tada zasigurno imamo posla s ovim arhetipom. S druge strane, postoje i brojne okolnosti koje trenutno nije moguće promijeniti pa nema smisla opirati im se – sposobnost prihvaćanja životnih okolnosti takvih kakve jesu svakako spada pod dobitke od transmutacije ovog arhetipa. Tako Univerzum zahvaća sve probleme s ostvarenjem ciljeva, s dovršenjem poslova, s promjenom i konačnim završetkom nekog karmičkog procesa. Također zahvaća i sve probleme s osjećajem neslobode, s doživljajem vanjskog svijeta kao ograničavajućeg, neprijateljskog, kao da se urotio protiv nas s namjerom da nas uništi. Ponavljam, čovjek kreira vlastiti individualni univerzum, on je tvorac svog individualnog matrixa i njegove se životne okolnosti spontano projiciraju iz njega – iz njegovog svjesnog uma, ali i nesvjesnog te nadsvjesnog. Znati kreirati vlastitu realnost korištenjem sva tri uma, a zatim i jastva te energija sveopćeg duha konačan je cilj ljudskog postojanja. Zato je Univerzum u svojem najoptimalnijem obliku arhetip kreativnog samoostvarenja, potpune i nesputane realizacije svoje izvorne prirode u materijalnom svijetu. Nulti arhetip – LUDA U svom optimalnom obliku, nulti adut predstavlja posebno stanje svijesti i egzistencije – oslobođenost od svih ograničavajućih modela, odnosno stanje koje obično nazivamo prosvijetljenim. Takva se osoba na određen način nalazi izvan „Matrixa“ te se osjeća potpuno slobodnom, neopterećenom društvenim normama i zakonitostima, ali i ograničenjima materijalnog svijeta. Ona je u stanju produbljivati u nedogled svoj odnos sa sveopćim duhom pa zbog takvog življenja riskirati ili vući poteze koji nemaju apsolutno nikakve veze s bilo kakvim racionalnim sustavom mišljenja ili ponašanja. Međutim, kako je i Luda arhetip, tako ona osim u svojoj najvišoj, optimalnoj varijanti, predstavlja sve oblike neodgovornosti, neprizemljenosti i nediscipliniranosti. Sve osobe koje su previše sklone čuvenom „glupiranju“ ili ludiranju, „partijanju“, pretjeranom zabavljanju, ulasku u „neobavezne“ seksualne odnose, karikiranju i ismijavanju svakodnevne realnost s ciljem izbjegavanja vlastitih obaveza, možda imaju problem s ovim arhetipom. Ponekad umjetnici ili duhovno orijentirane osobe sebi daju za pravo da se ponašaju neodgovorno te uđu u ulogu „ludog umjetnika“ kojem je sve dozvoljeno, no takva je privilegija odraz njihove bahatosti i razmaženosti i nema nikakve veze s njihovom uzvišenošću, već isključivo nezrelošću. Kada jednom bude transmutiran u svoj optimalni oblik, ovaj arhetip predstavlja besprijekorno djelovanje, odnosno samoostvarenost. Umjesto djetinjastog glupiranja na scenu stupa takozvana „kontrolirana ludost“ kojom se osoba prilagođava očigledno smiješnim, nepotrebno krutim ili čak suludim aspektima ljudskog života. Treba, naime, biti kontrolirano lud i otkačen, a ne nekontrolirano. Treba sebe povremeno prilagoditi svijetu, umjesto da ga stalno prilagođavamo sebi, kritiziramo, ismijavamo ili buntovnički provociramo. S druge strane, ako smo previše kruti, zatvoreni, namrgođeni i ozbiljni te se nismo u stanju otkačiti od vezanosti za neki aspekt manifestiranog univerzuma, ili su nam za tako nešto neophodna stimulativna sredstva, vjerojatno imamo problem s ovim arhetipom. Ostvarena je osoba, naime, u svakom trenutku u stanju realistično sagledati svoju poziciju te djelovati praktično i efikasno, ali je istovremeno u stanju percipirati i najapstraktnije aspekte vlastitog postojanja te djelovati ili svjesno ne-djelovati kroz njih. ********************* Toliko o temeljnim arhetipovima. Želim samo naglasiti da što god ja ili bilo tko drugi o njima napisao ili rekao može imati veze sa njihovim utjecajem na vas i ne mora. U konačnici, jedino pravo mjerilo njihovog djelovanja bit će vaše osobno iskustvo. Vizualizirajte pojedinu arhetipsku sliku (tarot kartu) ispred sebe, promatrajte je i percipirajte kako na vas utječe, koji impulsi dolaze od nje, kako se osjećate, što mislite i u kakve vas uloge gura. Na taj ćete način saznati što točno arhetipska slika proizvodi kod vas. A zatim je put do njene transmutacije kratak – potrebno je samo imati odgovarajuću metodologiju. [1] Pascal Bruckner: NEPRESTANA USHĆENOST – Esej o prisilnoj sreći, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb 2001. text/html 2011-01-11T20:38:09+01:00 http://www.tomislavbudak.com http://www.tomislavbudak.com/en/advanced/arhetipovi-prvi-dio.html 138|content|There are no translations available v\:* { BEHAVIOR: url(#default#VML) } o\:* { BEHAVIOR: url(#default#VML) } w\:* { BEHAVIOR: url(#default#VML) } .shape { BEHAVIOR: url(#default#VML) } Ljudski neprijatelji nisu samostalne individue, već arhetipovi. Kao što je otkrio Carl Jung (1875-1961), arhetipovi su nekolicina temeljnih modela koji egzistiraju na nesvjesnom nivou i mogu izroniti u svjesnu razinu ukoliko smo u stanju promatrati ih i prepoznati. I najmonstruozniji i najstrašniji neprijatelji sastoje se u stvari od velike količine različitih slika čije porijeklo vodi upravo do ove nekolicine modela. S obzirom da takve slike nisu pod svjesnom kontrolom, ljudi imaju tendenciju bojati ih se i boriti se protiv njih, odnosno potiskivanjem zanijekati njihovo postojanje. Giuliana Conforto (http://www.giulianaconforto.it/English/home.Eng.htm) : Carl Gustav Jung (http://hr.wikipedia.org/wiki/Carl_Gustav_Jung), švicarski psihijatar koji je otkrio arhetipove i dao im ime, smatrao ih je „živim psihičkim snagama koje zahtijevaju da budu shvaćene ozbiljno , a njihovo oskvrnuće i nepoštivanje izuzetno ozbiljnim prijestupom s mogućim neugodnim posljedicama. Prema mojem iskustvu, Jung možda nije dovoljno naglasio snagu posljedica koje ostavljaju integrirani arhetipovi - one mogu biti izuzetno ugodne i poželjne - kao što rekoh, ovisno o našem odnosu prema njima, odnosno jesu li integrirani ili ne. U Jungovoj psihološkoj školi arhetipovi predstavljaju idealizirane modele osobe ili osobnosti, odnosno univerzalne unutarnje prototipove ljudskih ponašanja. Tako je prema arhetipu s kojim smo svjesno ili nesvjesno identificirani moguće predvidjeti naše reakcije te se oni, između ostalog, mogu koristiti za interpretaciju terapeutovih opservacija. Jung je, naime, koristio specifične arhetipove prilikom dijagnosticiranja patoloških poremećaja u ponašanju ili „kompleksa (grupe sjećanja ili utisaka povezanih s arhetipom). Zato i postoji „kompleks majke , „kompleks oca ili „kompleks mučenika . Međutim, cilj mog rada s arhetipovima nije samo dijagnostika, već i direktna intervencija nad arhetipskim modelima, odnosno njihova transmutacija od nesvjesnih programa koji uvelike određuju čovjekovu „sudbinu prema slobodno i svjesno odabranim modelima samoostvarenja, u trenutku kad je osoba zrela i spremna za takvu realizaciju. Stoga je i ovdje riječ o promjenjivoj karmi koju je moguće transformirati pa i čišćenje ograničavajućih utjecaja arhetipova spada u fond metoda koje omogućuju cjelovito rastvaranje karmičkih obrazaca. Arhetipovi se manifestiraju kroz suptilne podsvjesne modele pod čijim pritiskom čovjek često donosi odluke koje uopće nisu u skladu s njegovom istinskom voljom, već odražavaju tipične kolektivne uvjetovanosti. Svi su ljudi skloni igrati uloge koje ne moraju nužno izražavati njihov izvorni identitet, već predstavljaju utjelovljenje nekih vrlo tipičnih identiteta kolektivnog nesvjesnog, dakle arhetipova. Evo odmah i jednog zanimljivog praktičnog primjera. Arhetip roditelja jedan je od najsnažnijih kolektivnih programa i zato je jedna od osnovnih težnji ljudske vrste, odnosno svake obitelji, da se replicira te da i sljedeća generacija zasnuje obitelj i realizira se kroz roditeljstvo. Takva težnja stoga nije samo biološka ili, s druge strane, duhovna - ona je i psihološka te je moguće pronaći kolektivan psihološki model koji prethodi biološkom te filtrira duhovni. Ovakav kolektivni program čovjekov nesvjesni um dekodira automatski i prihvaća ga kao vlastiti pa on postaje sastavnim dijelom čovjekovog unutarnjeg softvera. Ljudsko je biće, naime, kreirano kao svojevrstan biokompjutor te je stoga opremljeno i osnovnim programima koji određuju njegovo funkcioniranje. Tako arhetip putem nesvjesnog uma kao posrednika postaje dijelom ljudskog biokompjutora i na taj način automatski oblikuje ljudske težnje, ciljeve, a time i ponašanje. Kao i HAL 9000, superkompjutor iz Kubrickove Fana (http://en.wikipedia.org/wiki/Phanes_%28mythology%29) (primordijalnog boga prokreacije) iz svjetskog jajeta te nove žene iz alkemijskoga kotla.... Znam dobro o čemu govorim - društvo se nikada nikome nije adekvatno odužilo za „žrtve koje se za njega podnose. Ne kaže se uzalud da „revolucija jede svoju djecu - pogledajte odnos hrvatske države prema braniteljima. Oni koji nisu i sami prešli na „tamnu stranu te postali mafijaši, političari ili „poduzetnici nemaju ništa, niti će ikada imati. I ne samo to - država ih se odriče, srami, izručuje nakaznim „međunarodnim sudovima pravde (koje li stravične farse...) te bi ih najradije izbrisala iz vlastite povijesti. Da, netko je morao odraditi prljavi posao ratovanja, ali onda izvršioce treba pod hitno maknuti sa scene i čim prije nabaciti fasadu lažne stabilnosti, reda i sigurnosti. Pogledajte kako se američka država odnosi prema osobama koje su raščišćavale „Ground Zero , odnosno mjesto na kojem su se srušili tornjevi WTC-a u napadima 11. rujna. Ne samo da je takav napad bio organiziran od američkih tajnih službi, ne samo da nije bilo dovoljno da u njemu pogine tri i pol tisuće ljudi, nego se dobrovoljcima koji su odmah izašli na teren pomoći pri gašenju požara i saniranju štete tvrdilo da u ruševnom materijalu nema toksičnih tvari te da je boravak na terenu siguran. Koliko je bio siguran dovoljno govori brojka od nekoliko tisuća bolesnih ljudi te jednak broj tužbi koje su protiv američke države podnijeli vatrogasci i ostali dobrovoljci koji od tada imaju brojne kronične zdravstvene probleme - od plućnih bolesti, zatajenja bubrega pa sve do leukemije... Evo i primjera iz moje obitelji. Moj je otac bio profesor na Medicinskom fakultetu i jako je držao do statusa koji je imao u medicinskoj zajednici. Međutim, kad se i sam razbolio od raka ta ga je zajednica tretirala kao zadnje govno, gore negoli da nije bio njen „uvaženi član. Mjesecima nije mogao do svojeg doktora, vjerojatno zato da mu ne bi rekao da je „osuđen na smrt jer medicinska zajednica „nema lijeka za većinu bolesti. U međuvremenu su eksperimentirali s raznim „terapijama , a neposredno pred smrt čak su mu prodali i „novi eksperimentalni lijek za 24 000 kuna - da, trideset tableta za dvadeset i četiri tisuće kuna...i umro je nakon što je popio jednu... Tako današnji čovjek živi u izuzetno primitivnoj zajednici koja mu ne daje ništa ukoliko želi ostati dosljedan izvornome sebi, a nudi brojna lažna zadovoljstva ako želi prodati vlastitu dušu. No bolje je da vas zajednica mrzi zbog onoga što jeste nego voli zbog onoga što niste. Vjerujte mi, svi vi koji se žrtvujete za zajednicu na kraju ćete, ako stvarno imate sreće, od nje dobiti ručni sat ili možda veeeeeeliki televizor. A zatim se od vas očekuje da čim prije umrete. Zato se pobrinite za sebe, ali na etične načine, naravno. Cilj današnjeg čovjeka mora biti oslobađanje od utjecaja arhetipova i ostalih programa utisnutih u kolektivno energetsko polje jedne dekadentne i umiruće tvorevine zvane suvremeno društvo jer će ga takvo društvo u suprotnome sigurno upropastiti. Ovo je jedini učinkoviti lijek koji je farmaceutska industrija ikad proizvela - sve ostalo je prijevara. v\:* { BEHAVIOR: url(#default#VML) } o\:* { BEHAVIOR: url(#default#VML) } w\:* { BEHAVIOR: url(#default#VML) } .shape { BEHAVIOR: url(#default#VML) } text/html 2010-01-27T13:50:56+01:00 http://www.tomislavbudak.com http://www.tomislavbudak.com/en/advanced/osobna-moc-cetvrti-dio.html 130|content|There are no translations available v\:* { BEHAVIOR: url(#default#VML) } o\:* { BEHAVIOR: url(#default#VML) } w\:* { BEHAVIOR: url(#default#VML) } .shape { BEHAVIOR: url(#default#VML) } RASTVARANJE KOLEKTIVNIH IZVORA GUBITKA OSOBNE MOĆI Transformacije karmičkih obrazaca (index.php?option=com_content task=view id=81 Itemid=56) i takvu metodu primjenjujemo na sve tipove utjecaja, bili oni individualnog ili kolektivnog porijekla. No, čak i kad se oslobodimo ograničavajuće povezanosti s vakuumskim bićima nismo, na žalost, potpuno slobodni od ovakvih utjecaja jer još uvijek živimo u društvu koje je u potpunosti pod vlašću Tvorca i njegovih namjesnika. Možemo ovdje povući analogiju s nezdravim obiteljskim utjecajima - naime, moguće je rastvoriti sve unutarnje oblike povezanosti s takvom obitelji, ali ako ostali članovi ne žele mijenjati vlastito ponašanje, tada nam nema druge nego se odvojiti od nje. Dakle, ne možemo se u potpunosti osloboditi ograničavajućih obiteljskih utjecaja sve dok ne napustimo takvu obitelj. No, kuda pobjeći s planete na kojoj živimo? Što nam preostaje negoli da strpljivo radimo na prosvjećivanju drugih, odnosno doprinosimo rušenju globalnog sistema koji održava ovakve utjcaje na životu. Da, pored sustavnog rada na sebi, jedini način da i cjelokupno čovječantvo oslobodi sebe mreže iluzija te prestane biti hrana vakuumskim bićima jest kakav-takav aktivizam. Jer sve dok je Zemljina aura rupičasta ljudi će biti žrtve nevidljivih utjecaja koji će značajno oblikovati njihove živote. A da bi se aura Zemlje pročistila i iscijelila potreban je zajednički napor svih živih bića. Međutim, za sada takvog napora nema ili, bolje rečeno, ima ga, ali ne dovoljno. Pogotovo ako ga usporedimo s naporima koje ulažu svjetski vladari kako bi kreirali „Novi svjetski poredak . Oni su nadomak ostvarenju jer većina ljudi još uvijek ne vjeruje da takav plan postoji. Čak i mnogi koji su s njime upoznati željeli bi na njega zaboraviti i vjerovati da je ono što nam govore naši političari ili što se prikazuje na televiziji istina. No, pogledajmo što se prikazuje na televiziji. Smrt, uništenje, ratovi, kriminal, natjecanja u nadmašivanju veličine svemira neizmjernošću ljudske gluposti (Big Brother, reklame, celebrity programi, estradni užas...). Ne govori li ovo da se nešto sprema? Onima kojima se servira smrt, nestabilnost i uništenje vjerojatno prijeti neka vrsta uništenja pa ih na to treba naviknuti... Pitajte Haićane što su još donedavno mislili o svojoj budućnosti, a što misle danas, kad su sile uništenja svojim tajnim oružjima razorile njihov otok. Ne vjerujete da je to namjerno učinjeno? Pitajte se samo tko najviše profitira? i sve će biti jasno. Kad nisu mogli pronaći počinioca zločina, stari su se Rimljani uvijek pitali Qui bono ili tko profitira . U slučaju Haitija prvi je dobitak je depopulacija, smanjenje broja ljudi, što je odavno definiran cilj svjetske elite. Drugo, u astralni omotač Zemlje ovim je činom odaslana strahovita količina negativne energije. Tko se njome hrani već znamo, a tko destabilizira, znamo također. Treće, sad su konačno stvoreni uvjeti za američko osvajanje Haitija - zbog vojno-političkih i geostrateških razloga. Ispod Haitija, naime, leže golemi rezervoari nafte, a posjeduje i velike zalihe zlata i iridija (http://redicecreations.com/article.php?id=9620). I, tko najviše profitira? Svjetska elita već slavi dolazak Novog svjetskog poretka. To je ponajbolje vidljivo kroz upotrebu najpostojanijeg simbola totalitarne vlasti - izlazećeg Sunca. Kako je u svojoj sada već historijskoj prezentaciji zorno prikazao legendarni želi elita (http://www.youtube.com/watch?v=x-CrNlilZho). Državni grb bivšeg Sovjetskog Saveza sve nam govori - prema rječniku iz kojeg je Jordan izvadio ovo tumačenje, sovjetski grb predstavlja zoru novoga dana za čitav svijet . Simbol sunca jedan je od najstarijih ezoterijskih simbola, a svoju redovitu upotrebu doživljava kroz tajna društva, okultne grupacije kao što su Zlatna Zora (Golden Dawn) ili sve masonske lože, a danas ga masovno eksploatiraju i političari. No, Sunce kao nebesko tijelo predstavlja jaku nuklearnu silu. Sunce je izvor elektromagnetske energije, one koja (prema Giuliani Conforto) stvara lažnu sliku svijeta. Naše je oko, naime, u stanju uhvatiti samo one aspekte Kreacije koji su obasjani elektromagnetskim svjetlom. Time se stvara iluzija da sve ostalo ne postoji. Međutim, elektromagnetsko svjetlo čini vidljivim samo vanjsko naličje svijeta, a ne i njegovo pravo lice. To pravo lice spoznaje se preko ljubavi, intuicije, osjećaja i unutarnje znatosti. Elektromagnetsko svjetlo svojevrsnom arogancijom i bahatošću nastoji zasjentiti takvo viđenje stvari te nametnuti iluziju da postoji jedino ono što je okom vidljivo. Odatle i inzistiranje svjetske elite na ovom simbolu - iako obasjava materiju, Sunce čini nevidljivim suptilne, ali daleko stvarnije aspekte Kreacije. Time ono služi kao vrlo dobro sredstvo kreiranja iluzije, stvaranje dimne zavjese, odnosno zamagljivanja pravog stanja stvari. I Obami sviće zora, a i Hillary bi da joj svane... Mladi Indijci slave Obaminu pobjedu...Svi kao jedan, po uzoru na velikog vođu ... Zanimljivo je kako se najpopularniji svjetski političar-superstar koristi upravo simbolom koji se nekada nalazio na grbu najveće komunističke države, ali i drugih takvih država kao što su komunistička Rumunjska ili Sjeverna Koreja. Danas ga, osim Obame, koriste i članovi njegove administracije. Cijela Obamina kampanja bila je utemeljena na simbolu zore i novog dana. Obama je navodno lider najrazvijenije kapitalističke zemlje svijeta. Zašto se onda koristi starim komunističkim simbolom? Što nam korištenje baš ovakvog simbola govori o Obaminim političkim planovima? Kakva budućnost očekuje Ameriku i ostatak svijeta s takvim vođom? I tko je uopće Obama? Zašto po njemu plazi i grli ga engleska kraljica, tradicionalno hladnokrvna prema svim ljudima na svijetu? Zašto je baš on izabran za konačnu realizaciju novog svjetskog poretka? Pitanje je sad...ali se ovdje ne stignemo njime baviti. Ipak, evo što nam tvorci serije V: The Visitors poručuju - iza slogana zora novog dana , nada i mir nalaze se reptilijanska bića koja nastoje zavarati i porobiti čovječanstvo. Nije ni čudo da je prikazivanje serije prekinuto nakon četvrte epizode u kojoj vanzemaljci pokušavaju ubaciti smrtonosni virus u cjepivo protiv gripe!?! Svaka čast autorima... U tv seriji V: The Visitors vanzemaljci reptilijanskog porijekla daju Zemljanima knjižice s njihovim planom za čovječanstvo koje se zovu Welcome to the Dawn of a New Day (Dobrodošli u zoru novog dana). Što nam autori ovog serijala žele reći? Zora novog dana na reklamnom posteru serije V . Kao što vidimo, slavlje elite već je počelo. Sve dok mi ne činimo ništa, a svjetska elita i dalje nastavi činiti sve što je u njenoj moći, kretanje prema globalnom totalitarizmu neće se zaustaviti. A kako sada stoje stvari, svjetska elita u golemoj je prednosti. Jer mi ostali ne činimo ništa, odnosno nedovoljno. Zato ponavljam - pored rada na sebi nužan je svjestan aktivizam. Ako ne zbog sebe, onda zbog vlastite djece koju ostavljamo na milost i nemilost novom totalitarizmu. Ne treba čekati vanzemaljsku intervenciju, kao što to čine neki, jer vanzemaljske civilizacije imaju dozvolu uplitati se u naš razvoj samo ako planetu dovedemo na rub uništenja. A rub uništenja znači da je Zemljina površina praktički uništena i prijeti eksplozija planete. Nadam se da shvaćate što to znači. Druga je varijanta promjene na bolje ona kod koje Zemlja uništi one koji uništavaju nju. No, ako se Zemlja krene otresati nadam se da je jasno što pak to znači - poplave, potresi, eksplozije nuklearnih postrojenja, tajfuni i ostalo... Ne treba nam takav scenarij, sve se još dade izbjeći kolektivnim naporima da se ne dogodi. Međutim, u takve napore nemoguće je uključiti slabe i bezvoljne ljude. Zato je rad na osobnom razvoju i samostalno čišćenje i individualnih i kolektivnih karmičkih obrazaca jedini način nadvladavanja ove problematike. Bez preuzimanja pune odgovornosti za osobni razvoj i usvajanja nužne discipline za vlastito samoostvarenje, neće biti ništa od skladne transformacije - u tom slučaju ona će biti naporna i kritična. I pitanje je hoće li uspjeti. Stoga je zadnji arhetip o kojem ću govoriti onaj koji simbolizira povratak osobnog bezobrazluka , nužnog za navedeni kolektivni pomak. Ovaj arhetip predstavlja petnaesta Tarot karta pod imenom Đavo. Ako su utjecaji koje izražava ova karta harmonični, onda ona nema nikakve veze sa zlom. Đavo je onaj konačni arhetip na koji nailazimo prije sloma starog sustava i kreiranja novog. On navodi osobu da se suoči s vlastitim slabostima - što dubljima, to bolje. Riječ je o nadvladavanju ograničenja koje nameće ljudski ego, o napuštanju vezanosti za tvrdokorna uvjerenja ili identitete s kojima smo se poistovjetili. Takav gubitak iluzija neophodan prije negoli krene proces transformacije, simboličke smrti i ponovnog rođenja. Đavo također simbolizira i nemilosrdnu ljubav - prvo prema sebi, a zatim i prema drugima. A upravo će upoznavanje s principom nemilosrdne ljubavi i njegova primjena u svakodnevnom životu biti glavna karakteristika doba u koje ulazimo. Cendranju je kraj. Čovjek mora naučiti preuzimati odgovornost za svoje postupke. Mora se disciplinirati. Ne smije sebi stalno popuštati. Zodijačka konstelacija Jarca koju nalazimo kao jednu od značajki navedene Tarot karte predstavlja i pronalazak te ostvarenje vlastite životne misije. Ulazimo u vrijeme u kojem će svijest o životnoj misiji biti nužan preduvjet za preživljavanje, odnosno kolektivno civilizacijsko dostignuće. Neće više biti moguće gurati glavu u pijesak, izbjegavati, izmotavati se ili graditi tvrđave od ega. Pravo novo doba, ono koje svjetski vladari žele zasjeniti lažnim sjajem elektromagnetskog svjetla, znači i povratak zdravim tradicionalnim vrijednostima kao što su skladna obitelj, partnerski odnos ili dobrovoljni rad za zajednicu. Tiranija i uloga žrtve više ne prolaze - te su igre predstavljale lekcije karakteristične za dosadašnje vrijeme. Povratak vlastitome jastvu te svjesna povezanost sa sveopćim duhom bit će nužne vještine za osobe koje žele biti sudionici budućih vremena. Svi oni koji se ne budu željeli razvijati na navedene načine neće se dobro provesti. Ali za njihovo dobro. Stoga ne dozvolimo izopačenim svjetskim vladarima da nas gurnu u njihovu varijantu novog doba jer će ono izgledati onako kako ga je opisao George Orwell - ako želite vidjeti kako će izgledati naša budućnosti, onda zamislite da ste zgaženi vojničkom čizmom - zauvijek! Ne, hvala! Aiwaz - vanzemaljska inteligencija u obličju Lama - jedan od duhovnih glasnika doba ostvarenog ljudskog bića. Duhovni glasnici globalne transformacije kao što su inkarnirana ili neinkarnirana vanzemaljska bića, poput Semjaze ili Aiwaza, dovoljno nam govore o mogućnostima koje su pred nama ukoliko uspješno prođemo kroz preobrazbu koja je pred nama. Da, Zemlja završava jedan razvojni ciklus i ulazi u drugi, ali taj drugi ne mora nužno biti bolji od prethodnog. Znatno produžen životni vijek, mogućnost svemirskih letova, kraj svih bolesti, nadvladavanje prostorno-vremensko-energetsko-materijalnih ograničenja, kreiranje skladnih životnih zajednica... No u takvom svijetu neće biti mjesta za jadnike, plašljivce, neodgovorne, nedisciplinirane ili razularene. Integrirana osobna moć stoga nema alternativu, kako za osobno samoostvarenje, tako i za dobrobit zajednice. A u procesu transformacije koja je pred nama odigrat će odlučujuću ulogu jer je i taj proces svojevrsna bitka. U njoj će pobijediti srčaniji i hladnokrvni protivnik, onaj koji će znati postupati na pravi način u pravom trenutku. Kenjažu više nije moguće tolerirati - tko nastavi tim putem neka mu bude jasno kuda on vodi. Nadam se stoga da ćete se pridružiti pobjedničkoj nebeskoj vojsci , kao što se i Arđuna pridružio Krišni u obrani od sila kaosa. Tada nema straha od konačnog ishoda. A s obzirom da već neko vrijeme držim propovijed, bolje je da stanem, da se ne sramotim i dalje... © Tomislav Budak, siječanj 2010. text/html 2010-01-26T15:32:11+01:00 http://www.tomislavbudak.com http://www.tomislavbudak.com/en/advanced/osobna-moc-treci-dio.html 129|content|There are no translations available Orao Grbovi Rimskog i Bizantskog carstva te Ruske federacije...Zašto baš orao i to identičan? Logo 33 stupnja masonerije, srpska i albanska zastava - ista ptica, ista kruna, gotovo iste boje...Zašto orao, i to isti? Kipovi orla u nacističkom Berlinu, u pravoslavnoj Moskvi, u islamskom Kuala Lumpuru...Kud baš orao? Već sam napomenuo da se vakuumska bića nalaze u međudimenzionalnom prostoru gdje ne postoje izvori energije za njihov opstanak pa su, ako žele ostati i opstati na toj razini, prisiljena hraniti se energetskim smećem bića koja obitavaju na razinama nižim od njihove. U međuprostoru ostaju zaglavljena bića nesvjesna svoje izvorne suštine, ona koja odbijaju prihvatiti postojanje sveopćeg duha ili Boga. Tehnički gledano, međudimenzionalni prostori jesu tranzitni centri za bića koja se spuštaju razinu niže ili idu razinu više. Na taj način međudimenzionalni prostor čini svojevrstan prag između dva svijeta. Mnogi istraživači smatraju vakuumska bića čuvarima praga , što oni na određen način i jesu, ali postoji i vrhovni čuvar praga, prema gnostičkim kršćanima zvan Demijurg ili Tvorac, o kojem sam već pisao u članku pod imenom orao (http://en.wikipedia.org/wiki/Eagle_%28heraldry%29)? Počevši od Rimskoga carstva, preko Bizanta pa sve do europskih kraljevskih obitelji, svi imaju orla kao simbol, često dvoglavog (http://www.youtube.com/watch?v=iayV61mXCrY). Većina ljudi misli kako orao simbolizira slobodu, moć ili neovisnost, ali kad pogledamo što o orlu kaže Castaneda, onda on dobiva sasvim drugačije značenje. Orao je i prema svojoj biološkoj definiciji ptica grabežljivica, a neke vrste orlova su i strvinari. Dakle, hrane se drugim bićima ili leševima, što postaje zanimljivo kad se prisjetimo kako sebi opstanak osigurava jedno vakuumsko biće... A znamo li da vlade i države ne postoje radi čovjekove slobode, već upravo neslobode, tada orao ili sova simboliziraju nadzor, kontrolu, stegu i otvorenu ili prikrivenu tiraniju. Orla, naime, kao simbol koriste države najrazličitijih uređenja te kulturološki i civilizacijski potpuno (barem naizgled) suprotnog karaktera. Na primjer, CIA koristi orla. Koristio ga je i Gestapo. Nisu li ove dvije organizacije suprotne prema svome političkom predznaku? Deklarativno jesu. Pa kako onda koriste identične simbole? Ispada da je orao transkulturalni i transnacionalni simbol jer ga koriste svi, a ponajviše najmanje demokratske država svijeta, odnosno one s jakom aktivnošću tajnih službi i/ili tajnih društava. Evo male galerije slika slika koje prikazuju sveprisutnost ovog simbola. A kada svjetska elita koristi neki simbol toliko puta i na toliko mjesta, budimo sigurni da nije riječ o slučajnosti. I CIA i Gestapo imaju identične simbole na svojem logotipu - orla, solarni simbol (svastika, sunce) te lišće hrasta. Zašto? Orao na grbu velikaške obitelji snažan izvor slabe nuklearne sile (http://www.giulianaconforto.it/English/Innersun.htm). Energetska anatomija čovjeka otkriva nam da se sličan izvor energije nalazi i u čovjekovoj trtici i predstavlja centar njegove zemaljske moći, odnosno izvor takozvane kundalini energije. Kundalini energija obično se simbolizira uspavanom zmijom koja sklupčana leži u korijenu kičme i opasno ju je buditi ukoliko osoba nije za to spremna. Dakle, analogija je očigledna i netko bi možda rekao da mit o Levijatanu simbolizira samo kundalini, odnosno individualne aspekte čovjekovog energetskog bića, ali nije tako. Levijatan jest i arhetip (index.php?option=com_content task=view id=90 Itemid=56) pohranjen u kolektivnom nesvjesnom i pojavljuje se kao čuvar praga, biće koje nastoji odvratiti čovjekova od nužne i zdrave povezanosti sa Zemljom. No, oba je utjecaja moguće nadvladati. Na sedmom stupnju (index.php?option=com_content task=view id=88 Itemid=56) sustava Transformacije karmičkih obrazaca sudionici uče kako prijeći oba praga i osloboditi se ograničavajućeg utjecaja i orla i morske zmije , odnosno Levijatana . Tifon Ima Demijurg i još jednu zanimljivu manifestaciju koju ne bih uvrstio u ovaj članak da se njezin simbol u zadnje vrijeme nije pojavio u Hrvatskoj. Riječ je o Tifonu, čudovištu iz grčke mitologije, koje prema svim svojim karakteristikama predstavlja sputavajuće i ograničavajuće sile. Tifon je prema Rječniku simbola čedo Herina bijesa, što ga je odgojila zmija Piton, polu-ljudskog polu-životinjskog obličja, obdaren krilima, sa stotinu zmajevih glava umjesto prstiju, obavijen zmijama od pupka do gležnjeva, očiju što rigaju vatru, velik toliko da bi raširenih ruku mogao dodirnuti kraj istoka i kraj zapada...Tifon tjera u bijeg sve bogove osim Zeusa i Atene koji odolijevaju njegovim napadima. Poslije borbe kozmičkih razmjera Zeus ga je svojim gromom satjerao pod planinu Etnu, odakle... i dalje bljuje svoj oganj .MOL (http://www.tifon.hr/default.asp?ru=93 sid= akcija= jezik=1) čije je sjedište u Mađarskoj. O tome da su naftne kompanije u rukama aristokratskih obitelji, odnosno čuvenih Iluminata (http://www.youtube.com/watch?v=rdiG4OC48LY feature=PlayList p=B59C4C10EC3692E1 index=0 playnext=1) , nema smisla govoriti - sve je već odavno poznato iz radova drugih istraživača (http://www.youtube.com/watch?v=2Fd4Thm9rtg feature=related). Mađari su dublje povezani s mrežom aristokratskih obitelji negoli Hrvati jer je Austrougarsko carstvo bilo vođeno od strane krvnih nasljednika stare babilonske loze, a takvih u Hrvatskoj nije bilo, barem ne među vladarima. Naime, na grbu Austrougarskog carstva vidljivi su apsolutno svi simboli svjetske mreže carskih ili aristokratskih obitelji koje još uvijek vladaju iz sjene. Tu su orlovi, krune, lavovi, križevi, šahovnice i dvostruki križ koji vidimo na desnoj strani grba koji pripada ugarskom dijelu i koji se i danas nalazi na mađarskome grbu (http://hr.wikipedia.org/wiki/Grb_Ma%C4%91arske). Taj je dvostruki križ simbol francuske kraljevske kuće Lorraine (http://en.wikipedia.org/wiki/Lorraine_%28duchy%29), potomaka čuvene merovinške loze. Grb Austro-Ugarskog carstva - riznica okultnih simbola... S desne strane, u sredini Ugarskog grba nalazi se dvostruki križ kuće Lorreaine. Što simbol francuske aristokratske obitelji radi na mađarskome grbu? Mađarska naftna kompanija tako je sigurno u rukama krvnih nasljednika nekadašnje ugarske aristokracije, koja je pak krvnim srodstvom povezana sa svim ostalim europskim kraljevskim kućama. Odatle i prisutnost simbola francuske obitelji na ugarskom grbu. Kako se, dakle, korporacije odavno služe okultnim simbolima u svojim logotipovima, zašto bi onda Tifon bio iznimka. No ovo je možda najbesramniji takav izraz jer su kreatori korporacijskog vizualnog identiteta do sada bili puno diskretniji i samo bi naznačili neki od ezoterijskih simbola. Ovdje imamo i ime i izgled koji je u potpunom suglasju s onime što predstavlja. Rekli su nam izravno koga predstavlja Tifon time kako izgleda logo firme. Na njemu se nalazi, ni manje ni više, nego orao koji obavija Zemlju. Ime Tifon nije im bilo dovoljno - još su nam i nacrtali orla, da ne bi bilo zabune o čemu je riječ i koga predstavlja. Zanimljivo da su korporacije (http://video.google.com/videoplay?docid=-684415688278839051 ei=JxFfS7mrK4qt-Abrjfi8Ag q=corporation+documentary), prema svim relevantnim pokazateljima, u službi uništenja čovjekovih individualnih sloboda te bilo kakvog identiteta, od osobnog pa sve do nacionalnog. Sve velike korporacije danas su internacionalnog karaktera i time ne ovise o državama i njihovoj stabilnosti. Dapače, korporacije nastoje uništiti suverene države. Tako je i Hrvatska potpuno rasprodana korporacijama - u ovome leži razlog zašto se naši političari ponašaju kao da služe nekome drugome, a ne hrvatskom narodu. Zato što i služe nekome drugome. No, ista je stvar svugdje u svijetu - nacionalne država suverene su samo na papiru - korporacijske hobotnice preuzele su vlast i kontrolu u svoje ruke. A vladari takvih korporacija pak služe svojim nevidljivim gospodarima kojima su prodali duše za šaku dolara. U tom je smislu Tifon vrlo dobar simbol jer predstavlja upravo sile uništenja, odnosno razaranje svih izvornih i prirodnih vrijednosti od strane korporacijskih monstruma. [1] J. Chevalier i A. Gheerbrant: Rječnik simbola, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1987. [2] ibid., str. 348-349. [3] Ibid., str. 698. [4] Ibid., str 698-699. text/html 2010-01-26T15:24:28+01:00 http://www.tomislavbudak.com http://www.tomislavbudak.com/en/advanced/osobna-moc-drugi-dio.html 128|content|There are no translations available KOLEKTIVNI UZROCI GUBITKA OSOBNE MOĆI Prilikom ovakvog skoka s teme na temu, Monty Pytonovci bi rekli - and now for something completely different! ( a sada nešto sasvim sasvim drugačije ). No, nije riječ o toliko velikom skoku, iako je sfera ograničavajućeg utjecaja kojom ću se baviti u ovome dijelu članka bitno drugačija. Naime, suštinu svake kvalitetne terapijske intervencije mora činiti integracija odcijepljenog dijela duše ili jastva, odnosno povratak neke od izvornih kvaliteta, privremeno izgubljenih unutar specifičnog konteksta. Mi ponekad odustajemo od svojih izvornih kvaliteta zbog prilagodbe pojedinim članovima obitelji, ponekad zbog prilagodbe obitelji kao cjelini, a ponekad zbog prilagodbe čitavoj zajednici, odnosno planeti na kojoj živimo. A naša je planeta već odavno pod vlašću krajnje neetičnih osoba koje služe svojim međudimenzionalnim vladarima. Stoga se ljudsko biće ulaskom u Zemljinu matricu, u njeno energetsko polje, već prije svoga začeća odriče krupnih dijelova vlastite duše. Da to ne učini, ne bi moglo opstati na jednoj zatvorskoj planeti kao što je ova. Istovremeno, takvo odustajanje ostavlja brojne nepoželjne posljedice. Tako se kolektivni uzroci gubitka osobne moći tiču predaje moći entitetima koji pod svojom vlašću drže planetu. Postojanjem ne-fizičkih entiteta i njihovim utjecajem na čovjeka sve se više bavi nova znanost koju običavamo zvati psihospiritualnom . Zato o entitetima danas znademo dosta, ako ne i sve (?!?). No, evo što sigurno znademo. U širem smislu entiteti su sva bića koja imaju vlastitu svijest, pa tako i čovjek, životinje i, kako to danas otkriva suvremena znanost, biljke. Međutim, pored fizičkih bića, u entitete bismo mogli svrstati i ne-fizička bića s vlastitom sviješću, a takva nas ovdje posebno zanimaju. Kako fizička realnost nije i jedina, tako je moguće postojati u materijalnom univerzumu, ali i/ili u ne-materijalnom, odnosno energetskom. I sam čovjek nakon smrti tijela postaje energetsko biće. Njegovo postojanje napuštanjem tijela nije nimalo narušeno - dapače, svijest koja se oslobađa materijalnog nosača počinje sebe doživljavati znatno većim intenzitetom negoli za vrijeme boravka u fizičkoj realnosti. Čak štoviše, za one koji to žele, sama smrt može biti trenutak prosvjetljenja, a za one koji su se tome dovoljno posvetili za života i trenutak oslobađanja od reinkarnacijskog ciklusa. Zato svjesnost bestjelesnog bića lako može postati puno većom od one fizičkog jer nije ograničena parametrima materijalnog svijeta. Naravno, najviše stupnjeve svijesti moguće je doživjeti i za života u fizičkoj razini, ali ne toliko lako. Energetska razina u tom je smislu u velikoj prednosti nad fizičkom. No, na energetskoj razini ne postoje samo duše oslobođene ljudskog tijela, već i čitava galerija bića koja nikada nisu imala fizičko tijelo. Zato je rađanje u fizičkoj realnosti samo jedna od mogućnosti koju ima svjesno biće. Energetski oblik postojanja prethodi fizičkom pa stoga ne samo da je postojanje u ne-tjelesnoj razini moguće - ono je izvornije i time prirodnije od fizičkog. Čovjek je gost u fizičkoj realnosti, njegov pravi dom je spiritualna razina. Zato se i govori da je čovjek spiritualno biće koje kroz fizičko tijelo stječe iskustvo materijalne razine, a ne obratno. Energetska razina prepuna je života i najrazličitijih bića. Svjetovi koji egzistiraju izvan granica vidljivog svjetla (index.php?option=com_content task=view id=60 Itemid=51) neizmjerni su - nemoguće je sve ih spoznati, a još manje opisati. No, ako materijalni svijet čini samo 0,005 % cjelokupnog svemira, tada je jasno u kojoj je mjeri svemir neizmjeran i u kojoj je relaciji naš svijet u odnosu na sveukupno postojanje. Tako na energetskoj razini postoje i bića različitog karaktera - neka spadaju u svjesnija od nas, a neka u manje svjesna. Najveći problemi dolaze od bića koja borave u međudimenzionalnom prostoru i nemaju vlastiti izvor energije, odnosno energetske hrane. O postojanju takvih bića već su govorili mnogi istraživači svijesti, od fizičarke Giuliane Conforto (http://www.giulianaconforto.it/English/home.Eng.htm) do južnoafričkog šamana Credo Mutwe (http://www.youtube.com/watch?v=ctIpUmJjkAs) koji ih naziva Chitahuri . Ona se povezuju s energetskim poljima čovjeka, u većoj ili manjoj mjeri. Dok je običnome čovjeku ova ideja suluda i uglavnom potpuno neprihvatljiva, svjetska elita - naši vladari iz sjene - natječu se u povezanostima s astralnim entitetima. Zašto oni to čine vidjet ćemo u nastavku teksta, a sada ću se posvetiti temeljnim karakteristikama astralnih entiteta. Chitahuri i njihov utjecaj na čovjeka. Naime, svaka je razina Kreacije (index.php?option=com_content task=view id=117 Itemid=51) uređena kao samostalna cjelina, s održivim energetskim resursima za sva bića koja je nastanjuju. Tako bića koja pripadaju određenoj razini postojanja posjeduju i izvore energije koji ih održavaju na životu. No, postoje i sfere između razina, kao na primjer astralna, koje su po svojoj izvornoj prirodi tranzitne. U njima privremeno borave bića koja prelaze iz razine u razinu - duše umrlih koje napuštaju zemaljsku sferu ili duše koje se u nju spuštaju, odnosno inkarniraju. Međutim, na astralu postoji i čitav niz bića koja su iz nekog razloga tamo zaglavila, najčešće vlastitom voljom. Takva bića nemaju vlastiti izvor energije jer tranzitne sfere nisu kreirane kao samoodrživi sustav, već samo kao prijelazne sfere. Ja takve entitete nazivam vakuumskim bićima zato što nemaju vlastiti izvor energije i prisiljeni su usisavati, odnosno hraniti se tuđom. O dijelu takvih entiteta koji se povezuju s energetskim tijelima u trenutku traumatskog iskustva već sam govorio u članku posvećenom ovoj temi (index.php?option=com_content task=view id=47 Itemid=51). S takvim entitetima koji nastaju raspadom astralnog tijela umrlih osoba ne moraju nužno biti povezani svi ljudi, ali ovdje ću govoriti o entitetima s kojima su redovito povezani svi ljudi, osim onih potpuno duhovno oslobođenih. O najperfidnijem tipu vakuumskih bića koja se hrane ljudskom energijom gotovo je sve već rekao Carlos Castaneda u svojoj posljednjoj knjizi Laura Knight-Jadczyk (http://cassiopaea.com/) kroz svoju navodnu komunikaciju s Kasiopejskim vanzemaljcima. Castaneda ih naziva letačima ili Mahabharati (http://www.sacred-texts.com/ufo/ourpast.htm), vođeni prije nekoliko desetaka tisuća godina. Zanimljivo da je i sam Robert Oppenheimer, jedan od fizičara koji su stvarali modernu atomsku bombu, bio uvjeren da je takvo oružje već postojalo u drevnoj povijesti (http://mathildasweirdworldweblog.wordpress.com/2008/05/17/a-nuclear-bomb-in-the-ancient-hindu-text-the-mahabharata/). Stoga ovakvo mišljenje nije samo moje ili drugih alternativnih istraživača. S nuklearnim eksplozijama dolazi čitav niz problema jer one ne razaraju samo vidljivu materiju, već također čine strahovitu štetu Zemljinoj auri, tvoreći rupe kroz koje kasnije može ulaziti štošta. Naravno da rupe u Zemljinoj auri ne privlače osviještena bića, već astralne entitete, vakuumska bića koja dolaze iz dubine svemira u potrazi za energetskom hranom. Zato nije neobično da je konačna istina s kojom Don Juan upoznaje Castanedu na kraju njegovog naukovanja upravo ta da čovjek ima nevidljivog pratioca koji se hrani njegovom energijom, a vlastitu prisutnost maskira dajući mu vlastiti um. Alien vs Predator - dva vakuumska bića obavijaju Zemlju... Ili kreatori ovog filma znaju nešto, ili je ovo slučajno vrlo dobar simbolički prikaz stvarnog stanja... Ljudi vakuumska bića ovog tipa doživljavaju na različite načine - Castaneda ih opisuje kao crne sjene nalik ribama sabljarkama, a sudionici mojih tečajeva, na kojima se rastvaraju povezanosti s njima, kao crne kukce nalik paucima (http://www.rumormillnews.com/cgi-bin/archive.cgi?read=100678) ili skakavcima prikvačenima za čovjekovo svjetlosno tijelo (index.php?option=com_content task=view id=41 Itemid=56) u zonama dan tiena ili energetskih centara na koje nailazimo na hara nivou. Ja bih rekao da su zootipovi (životinjski izrazi) vakuumskih entiteta gmazolika bića ili kukci i zato ih se u mnogim kulturama poistovjećuje s reptilijanskim entitetima. Moja nećakinja i njeni prijatelji iz vrtića doživljavaju ih spontano kao velike crne sjene koje ih žele pojesti . Naime, dan nakon što sam došao u doticaj s ovom informacijom sreo sam svoju četverogodišnju nećakinju koja mi je, bez da sam joj išta govorio ili je pitao, počela spontano govoriti o svojoj prijateljici iz vrtića koja vidi crne sjene koje se u stvari ne mogu vidjeti očima, ali ostavljaju tragove u pijesku . Nakon što je rekla drugoj djeci što vidi i ona su ih počela viđati pa je sada glavna igra u vrtiću borba protiv nevidljivih crnih sjena... Da, djeca vide ovakva bića, boje ih se i zovu roditelje u sobu, ali oni ih uvjeravaju da nema ničega. I zato djeca s vremenom odustaju od svoje percepcije i zaboravljaju što su vidjela. Pauk ispred zgrade Rockefellerovog centra u New Yorku i isti takav u lobiju zgrade nizozemske Gospodarske komore u Hagu. Zašto pauci?!? Dvije statue iz čuvenog hara nivou (index.php?option=com_content task=view id=49 Itemid=51), dakle od rada na čišćenju svakog od deset energetskih centara koji se nalaze na ovoj razini. Zatim je moguće prijeći i na rastvaranje identifikacija s takvim bićima na zvjezdanom nivou (index.php?option=com_content task=view id=49 Itemid=51). Cijeli proces obično traje od šest mjeseci do godinu-dvije, ovisno o stupnju povezanosti. ABC-jev remake stare SF serije Billy Meieru (http://www.youtube.com/watch?v=GWxga8piU9M feature=related), humanoidna bića koja dolaze s planete Era iz sazviježđa Plejada žive po 900 godina te u potpunosti vladaju energijom, materijom, vremenom i prostorom. Izgledaju isto kao i mi i tvrde da smo mi njihovi genetski nasljednici. Ako mogu oni, zašto ne bismo mogli i mi? Možda zato što se netko hrani onim dijelom naše vitalne sile koji bi nam to omogućio. Bez energije nema ni svijesti, a niti sposobnosti koje nadilaze one običnog čovjeka koji živi gotovo kao janje za klanje. Umjesto da bude osviješteno biće potpuno ostvarenih potencijala, usklađeno sa sveopćim duhom, današnji se čovjek pretvorio u drhturavu masu koja strahuje za vlastiti opstanak, boji se svojih vladara, božje kazne, gladi, ratova ili bolesti. Na što liči kad ostari bolje da ne spominjem - većina starijih osoba uglavnom izgubi razum od straha od smrti, gubitka kontrole ili nemogućnosti da upravlja vlastitim životom. Grabežljivac odnosi većinu čovjekove životne sile koja bi mu omogućila da se uzdigne iznad pozicije hipnotizirane ovce kojom u potpunosti manipuliraju svjetski moćnici. Nasuprot nakaznosti vakuumskih bića, evo kako izgleda Semjase - Billy Meierova učiteljica s planete Era u dobi od otprilike 300 i nešto godina. S energijom koju nam inače gutaju vakuumska bića i mi bismo mogli značajno produžiti životni vijek te ga učiniti puno konstruktivnijim... text/html 2010-01-08T12:25:01+01:00 http://www.tomislavbudak.com http://www.tomislavbudak.com/en/advanced/osobna-moc-prvi-dio.html 127|content|There are no translations available v\:* { BEHAVIOR: url(#default#VML) } o\:* { BEHAVIOR: url(#default#VML) } w\:* { BEHAVIOR: url(#default#VML) } .shape { BEHAVIOR: url(#default#VML) } Čovjek-leptir, lik u žitu koji se pojavio 7. 8. 2009. na jugu Nizozemske Već pri samom spomenu riječi moć većina ljudi reagira s oprezom, neki strahom, a mnogi čak i s gnušanjem. Nije ni čudo - moć je toliko zloupotrebljavana da ovaj pojam automatski izaziva negativne reakcije. Moćnici koji stoljećima teroriziraju puk, bili oni iz svijeta politike, religije ili biznisa, stvorili su toliko destruktivnu sliku osobne moći da ona prestaje biti težnjom većine ljudi. Naravno, nitko normalan ne želi zloupotrebljavati moć. Nitko ne želi izgledati, ponašati se ili činiti stvari koje čine osobe poput Sanadera ili Busha, odnosno nakaza iz svijeta biznisa ili estrade. Nitko normalan, ali svatko nenormalan itekako želi. Emocionalno nezrele i spiritualno neosviještene osobe žele moć kojom će kompenzirati osjećaj manje vrijednosti, odnosno gubitak identiteta, ali današnji moćnici ne shvaćaju da novac, pozicija ili statusni simboli nisu pravi izraz osobne moći. Ona primarno proizlazi iz čovjekovog integriteta, njegove etičnosti i beskompromisnosti, a ne prodaje duše silama zla. Upravo zato osobe koje teže etičnosti i ispravnosti odbijaju pozicije moći ili bilo kakav moćan gard. Oni ne žele moć jer smatraju da je ona automatski povezana sa zloupotrebom. No kao što niti novac nije nužno izvor svih zala, iako može biti ako ga se upotrebljava u zle svrhe, tako niti osobna moć nije nužno samo negativnog karaktera. Dapače, ona je nužno sredstvo čovjekovog samoostvarenja. Ali kakva moć? Kako mogu izgledati zdravi, poželjni i nužni oblici osobne moći? I zašto smo je uopće izgubili? Emocionalna zrelost (index.php?option=com_content task=view id=50 Itemid=51), o kojoj sam do sada dosta pisao, uključuje mnoge elemente. No svi ti elementi imaju jedan zajednički nazivnik, a to je univerzalna ili bezuvjetna ljubav. Utemeljena na slobodnom protoku univerzalne ljubavi - prema sebi i drugima - emocionalna inteligencija bitan je preduvjet za spiritualnu zrelost i samoostvarenost. Zato sve osobe koje se žele razvijati spiritualno - raditi na razvoju vlastite svijesti te na kreativnom ostvarenju svojih potencijala - moraju u proces osobnog razvoja uključiti i emocionalni aspekt svoga bića. Naime, cilj ljudskog postojanja na ovoj planeti jest ostvarenje potencijala za kreiranje potpuno ispunjenih odnosa, utemeljenih na slobodnom protoku univerzalne ljubavi. Odmah zatim slijedi i kreativni razvoj, odnosno ostvarenje kreativnih potencijala, kakvi god oni bili. I to je to - nema ništa drugo niti dalje od ovoga. Ljudi se razbolijevaju upravo zbog nemogućnosti da pruže ili daju ljubav, kao i da sebe kreativno izraze. Nismo bolesni ni zbog čega drugog, iako živimo u kamenom dobu kad je riječ o stupnju svijesti o uzrocima zdravstvenih problema. Emocionalno inteligentna osoba rijetko će biti bolesna. Ona će možda povremeno pokupiti pokoju virozu kako bi se njeno tijelo pročistilo od nagomilanih otrova, ali ozbiljnih zdravstvenih problema teško da će imati. Osim u slučajevima kada takvi problemi služe kao inicijacijsko sredstvo, no svaka inicijacija može uspjeti, bez da se pretvori u traumatsko iskustvo, odnosno ostavi bilo kakve neželjene posljedice. Ono što većina ljudi ne zna ili ne shvaća dovoljno jest da univerzalna, bezuvjetna ljubav na kojoj je utemeljena emocionalna zrelost ima dva temeljna aspekta. Prvi običavamo zvati milosrdnim, mekim, suosjećajnim. Takva ljubav izražena je kvalitetama otvorene srčane čakre (index.php?option=com_content task=view id=49 Itemid=51), odnosno njenog prednjeg aspekta, i predstavlja tip ljubavi kakav je većini ljudi dobro poznat. Tolerancija, nepostojanje predrasuda, prihvaćanje, davanje ili čak određen oblik žrtvovanja za druge jesu različiti aspekti milosrdne, tople i meke ljubavi. Ovakav oblik, oslobođen predumišljaja te očišćen od egoističnih poriva, predstavlja prvi cilj osobama koje kreću s upoznavanjem ljubavi kao kozmičkog principa. Otvoriti vlastito srce , postati tolerantna i suosjećajna osoba, nezaobilazna je faza razvoja jednoj zatvorenoj i inhibiranoj osobi. Takav cilj ne može se ni na koji način preskočiti ili relativizirati. Ljubav mora biti neupitna i ljudi moraju biti duboko povezani s ovakvim njenim aspektom. No, tu nije kraj. Ljubav se dalje razvija na malo drugačiji način, onaj koji stvara potrebnu ravnotežu prvom obliku, a povezan je sa stražnjim aspektom srčane čakre. Riječ je o takozvanoj ne-milosrdnoj ljubavižrtva (index.php?option=com_content task=view id=62 Itemid=51) koja ne izrazi ljutnju ostaje žrtvom. Da je nekom tiraninu odmah uskraćena mogućnost tiranije suprotstavljanjem, tada tiranije ne bi niti bilo. S obzirom da nije, početni blaži oblici zlostavljanja kasnije prerastaju u pravu dramu. Žrtva obično očekuje da će je iz nepovoljne pozicije izbaviti netko drugi, neki izvanjski spasitelj, po mogućnosti sam Bog. Povijest je ipak pokazala da ljude u nevolji spašavaju jedino drugi ljudi, odnosno oni sami sebe, po mogućnosti. Ja već nekoliko godina na svojim tečajevima i predavanjima spominjem činjenicu da su ljude iz nacističkih logora oslobodili drugi ljudi koji su se otvoreno suprotstavili tiraniji. Nije ih spasio Bog. Odnosno jest, ali u ljudskom obličju, a ne kao neka apstraktna sila. Zanimljivo da je istu tvrdnju prošloga proljeća iznio i čuveni hrvatski filmski producent židovskog porijekla Branko Lustig, dobitnik nagrade Oscar za filmove Schindlerova lista i Gladijator. Lustig je kao mladić i sam prošao strahote nacističkih logora te proveo nekoliko godina u nekima od najzloglasnijih kao što su Auschwitz ili Birkenau. Nastupivši u emisiji Sun Cu (http://hr.wikipedia.org/wiki/Sun_Cu), autor čuvene kompilacije tekstova pod imenom rastvaranje karmičkih obrazaca (index.php?option=com_content task=view id=81 Itemid=56) koji osobu odvajaju od sposobnosti primanja i davanja ljubavi. O Intenzivu ne mogu govoriti jer se o njemu nema što reći, osim da omogućuje osobno i neposredno duhovno iskustvo ostvareno vlastitim naporima. No, može se štošta reći o pozadini gubitka osobne moći kad je riječ o tipičnim karmičkim obrascima koji iza nje leže. Postoje individualni uzroci gubitka moći te kolektivni. Iako su kolektivni prvi po redoslijedu nastanka, individualne je lakše razumjeti - zato ću početi s njima. INDIVIDUALNI UZROCI GUBITKA OSOBNE MOĆI Do gubitka osobne moći dolazi unutar obitelji, zbog potrebe djeteta da se snažno emocionalno poveže s vlastitim roditeljima. Tijekom odrastanja ono prenosi vlastitu moć roditeljima koji u svojim rukama drže djetetov biološki opstanak te usmjeravaju njegov razvoj. Riječ je o prirodnom procesu, tipičnom za razvoj malodobnog djeteta, ali ne i za odraslu osobu. Naime, roditelji se obično naviknu krojiti djetetov život, konstantno ga odgajati i uplitati se u sve pore njegovog života. Time oni posjeduju moć nad njime, a ukoliko je to jedini oblik moći koji posjeduju, nastojat će ga zadržati i kasnije. Ako pred vanjskim svijetom igraju uloge finih i pristojnih osoba, a u stvari nisu zadovoljni vlastitim životima, odnosno rade poslove s kojima su nezadovoljni te nemaju kvalitetan međusoban odnos, tada roditelji mogu svoju prirodnu potrebu za manifestacijom osobne moći i dalje izražavati nad svojom djecom. A takva djeca tada imaju problem. Iako je roditeljska dominacija nužna i prirodna tijekom djetetovog odrastanja, ona mora prestati kada dijete konačno odraste. Naravno, takva dominacija niti tijekom odrastanja ne smije biti potpuna ili pretjerana, ali mora biti sredstvo kreiranja djetetovog osjećaja sigurnosti i zaštićenosti. Roditelj je taj koji određuje pravila i zahtijeva njihovo poštivanje. Dijete se tada osjeća zaštićeno jer boravi unutar sigurnosnih granica postavljenih od strane njegovih hranitelja i branitelja. No, maltretiranje djeteta nepoštivanjem njegove individualnosti ili integriteta tijekom odgojnog perioda ne spada u zdrave oblike ovakve dominacije. Takvo će dijete sasvim sigurno imati problema s vlastitim identitetom i integritetom, što se kasnije izražava kao nemogućnost ostvarenja u nekom životnom području. Stoga roditelj, iako dominantno biće unutar interakcije roditelj-dijete, mora djetetu pružiti čuvena četiri P : - poštovanje, - prihvaćanje, - potvrdu i - podršku. Poštivanje njegove individualnosti, prihvaćanje njegove osobnosti takve kakva jest, potvrdu njegove vrijednosti i entuzijastičku podršku njegovim ciljevima. Dijete koje ne dobije ova četiri tipa emocionalne hrane kasnije će sigurno imati problema s ostvarenošću. No tko je od nas uopće dobio sve ovo od roditelja? I tko od nas nema problema s ostvarenošću? Stoga ovdje ima posla - svatko tko nije dobio kvalitetnu emocionalnu podršku od strane roditelja morat će je re-kreirati kasnije, kroz terapijski proces. Ovo je i dobra vijest - moguće je naknadno ostvariti ono što nismo uspjeli tijekom odrastanja, bez da nužno prolazimo krize srednjih godina i glupiramo se naokolo, što je najčešći način kompenzacije onoga što smo izgubili. Izgubljena osobna moć vraća se rastvaranjem toksičnih povezanosti s članovima obitelji, odnosno rastvaranjem identifikacija s njima. Ovdje je riječ o suptilnom i izrazito dubokom obliku obiteljske dinamike, utemeljenom na čovjekovoj potrebi za ljubavlju i bliskošću s članovima obitelji. Takva se potreba konkretno izražava kroz suptilno i obično potpuno nesvjesno solidariziranje s tuđim svjetonazorom, odnosno vjerovanjima, emocijama i identitetima. Na primjer, ako se netko od naših roditelja osjeća nemoćno, kao žrtva, tada i mi preuzimamo neke njegove karakteristike, solidarizirajući se s njime zbog želje za emocionalnom bliskošću. Iz tog se razloga kasnije možemo odreći uspjeha na nekom životnom području samo zato da ne iznevjerimo vlastitog roditelja. Na svjesnoj razini roditelji nas obično podržavaju u nastojanju da budemo uspješni (iako ima i takvih koji nikada ne prestaju ponižavati i omalovažavati vlastitu djecu), ali pitanje je što se događa na nesvjesnoj razini. Da li nam i ovdje roditelj stvarno želi dobro ili bi se na neki način osjećao izdanim kada bismo mi bili uspješniji od njega/nje? Možda čak i ne bi, ali mi često mislimo da bi pa odustajemo od uspjeha. Ovakvi oblici interakcije, premda bolji nego nikakvi, nisu zdravi i treba ih transformirati sredstvima koje je moguće naučiti na tečajevima svjetovima nižeg astrala (index.php?option=com_content task=view id=116 Itemid=51) ili međuzemlja , tako je ovdje teško ostati etičan kad se nađemo u poziciji moći. Tko god se kroz inkarnacije našao u takvoj poziciji, sigurno ju je barem jednom zloupotrijebio. Takva zloupotreba ima svoju svrhu kao spiritualna lekcija, ali istovremeno ostavlja i teške karmičke posljedice. Jedna od tipičnih je odustajanje od osobne moći bilo koje vrste. Zato se sada treba vratiti u takve situacije i pročistiti ih do kraja, na načine opisane u mom članku o karmi i prošlim životima (index.php?option=com_content task=view id=105 Itemid=51). Ovakvi se utjecaji najlakše otkrivaju prilikom rada na određenom cilju. Osoba pri kretnju prema cilju osjeća da je koči neko suptilno negativno duševno stanje. Pri radu na detekciji uzroka tome stanju često se otkriva neka scena iz prošlih vremena, u kojoj osoba prepoznaje sebe i otkriva što je počinila. Radom na traumatskim iskustvima te kompletnoj transformaciji takve inkarnacije od ograničavajuće impresije prema podržavajućoj moguće je transformirati ovakav utjecaj i povratiti dio osobne snage izgubljen u prošlom životu. Koliko će takvih intervencija biti potrebno ovisi o količini ovih utjecaja, ali i o stupnju razvoja osobe i njenim ambicijama. I karmički obrasci ne aktiviraju se bez razloga - oni dižu glavu u određenom kontekstu, a čini ga konkretan cilj koji želimo ostvariti. Sve dok osoba miruje i nema potrebu ostvariti nešto, miruju i ograničavajući utjecaji. No čim pokušamo ostvariti neki cilj, eto ti sve sile otpora i prepreka. Zato karma samu sebe izražava sukladno našim ambicijama. Ali kako god sebe izrazila, postoje načini njene transformacije. [1] Namjerno ovaj pojam pišem s crticom koja odvaja „ne od „milosrdnog . Naime, nije ovdje riječ o nemilosrdnosti, već o ne-milosrdnosti. Riječ „nemilosrdnost može imati negativne konotacije, ali „ne-milosrdnost upućuje na milosrđe u mirovanju, u neizraženom ili nemanifestiranom obliku. Pravi polaritet milosrđu stoga nije nemilosrdnost u obliku grubosti ili bezobzirnosti, kao što niti polaritet ljubavi nije mržnja, nego ne-ljubav. text/html 2009-12-27T20:23:53+01:00 http://www.tomislavbudak.com http://www.tomislavbudak.com/en/energy-work/reiki-iii.html 125|content|There are no translations available Treći stupanj Reikija namijenjen je isključivo osobama koje i same žele postati voditeljima Reiki tečajeva. Spremnost za takav rad određuju mnogi elementi, ali konačna je odluka moja. No, da bi se i tehnički postalo spremnim, moja je preporuka proći što više stupnjeva Transformacije karmičkih obrazaca te barem nekolicinu Intenziva direktnog iskustva Istine. Ovakvo znanje od neizmjerne je koristi za prolazak kroz intenzivne procese čišćenja i osobne transformacije koje ovakva inicijacija potiče. Naime, majstorski stupanj Reikija dovodi osobu u izravan kontakt sa sveopćim duhom ili Bogom, a takav oblik interakcije zahtijeva visok stupanj osobne pročišćenosti, svijesti, discipline i odgovornosti. Inicijacija u treći stupanj potiče ovakve procese na nemilosrdan način i osoba koja se odluči na ovakav korak mora biti spremna na sve - na ugodna iskustva i velike dobitke, ali i na suočavanje sa svojim najdubljim i najskrivenijim slabostima. Nakon inicijacije nema nazad - proces koji je započet teško je prekinuti. Zato ovaj stupanj dajem osobama koje iza sebe imaju najmanje tri godine iskustva s energetskim radom i upoznate su s tehnikama karmičkog čišćenja do stupnja sposobnosti samostalnog rastvaranja bilo kojeg karmičkog procesa. Inicijacija u treći stupanj dovodi praktikanta u kontakt s četvrtim, takozvanim majstorskim simbolom koji se kasnije koristi pri iniciranju i iscjeljivanju. Tako inicijacija u treći stupanj osposobljava budućeg Reiki voditelja da i sam kvalitetno obavlja inicijacije te vodi tečajeve odgovorno i kompetentno. No, hoće li od praktikanta nastati dobar Reiki majstor ne ovisi samo o njegovom tehničkom znanju, već i o njegovom načinu života. Upravo zato ova inicijacija nije za osobe koje se ne žele posvetiti Reikiju - ona je namijenjena samo onima koji su u stanju preuzeti rizik svjesnog življenja i ne žaliti se kada takvo življenje nije ugodno, odnosno posuto samo spiritualnim cvijećem. Inicijacija u treći stupanj odvija se individualno, njena je cijena u usporedbi s prva dva stupnja relativno visoka, a potencijani kandidat prolazi i kroz pripremni period tijekom kojeg postaje vidljivo je li riječ o stvarnoj spremnosti ili nečemu što ne predstavlja nužnu razvojnu fazu osobe.