Već sam napomenuo da se vakuumska bića nalaze u međudimenzionalnom prostoru gdje ne postoje izvori energije za njihov opstanak pa su, ako žele ostati i opstati na toj razini, prisiljena hraniti se energetskim smećem bića koja obitavaju na razinama nižim od njihove. U međuprostoru ostaju zaglavljena bića nesvjesna svoje izvorne suštine, ona koja odbijaju prihvatiti postojanje sveopćeg duha ili Boga. Tehnički gledano, međudimenzionalni prostori jesu tranzitni centri za bića koja se spuštaju razinu niže ili idu razinu više. Na taj način međudimenzionalni prostor čini svojevrstan prag između dva svijeta. Mnogi istraživači smatraju vakuumska bića “čuvarima praga”, što oni na određen način i jesu, ali postoji i vrhovni čuvar praga, prema gnostičkim kršćanima zvan Demijurg ili Tvorac, o kojem sam već pisao u članku pod imenom Matrica. Demijurg (prema grčkom “demiurgos” što bismo mogli prevesti kao “polutvorac”) nije pravi Bog, ali je, nesvjestan svog porijekla, umislio da jest. Pravi Bog je za gnostike mistična punina koju nazivaju pleroma. Takva mistična punina iznjedrila je iz sebe takozvana “eonska bića”, božanske posrednike između svjetova punine i manifestiranog svijeta. Jedno od takvih bića zove se Sophia i ona je u jednom trenutku i sama počela emanirati jednu nesavršenu svijest, biće koje je kasnije postalo kreatorom materijalnog i psihičkog svijeta kojeg je kreiralo prema vlastitoj nesavršenoj prirodi. Demijurg jest kreirao materijalni svijet koristeći izvornu, božansku supstancu pa zato i jest polu-tvorac. No, kako i sam nije svjestan svoje izvorne suštine, tako i Demijurg ostaje međudimenzionalno biće, ali sa specifičnim karakteristikama.
Za razliku od gnostičke teorije postanka, moje je iskustvo da Demijurg nije u potpunosti kreirao materijalne svjetove, ali je neke od njih dorađivao prema svojim hirevima. Onima koje je dorađivao na određen način i vlada. Tako se Demijurg ponaša kao čuvar praga, sila koja (naizgled) vlada sudbinama svih živih bića. On se, kako to opisuje Castaneda u knjizi Orlov dar (u trećem dijelu, u poglavlju pod imenom Pravilo naguala), hrani sviješću bića koja su upravo umrla i napuštaju materijalnu razinu. No, neće je napustiti u potpunosti ukoliko nemaju svijest o svojoj izvornoj suštini – Demijurg će ih progutati, a zatim ponovo ispljunuti na Zemlju, u nov inkarnacijski ciklus. I tako zauvijek. Odnosno, do trenutka dok živo biće ne osvijesti postojanje Demijurga i shvati kako proći prag, kako se osloboditi vlasti ove razine i biti o njoj neovisan. Za takvo postignuće neophodno je biti svjestan svoje izvorne prirode te činjenice da su naše duše zarobljene u ovoj realnosti sve dok je ne spoznaju. Tako ova planeta jest zatvorska, ali ne u potpunosti – za osviještene ona je samo razina na kojoj se stječu određena iskustva i uče specifične lekcije. Jednom kad ih naučimo, niti Demijurg nas ne može ovdje zadržati. Zato su gnostici prosvijetljene članove svoje zajednice zvali perati ili “oni koji prolaze”. Prolaze koga ili što? Demijurga i njegovu sferu utjecaja.
Demijurg ima i svoje arkone(prema grčkoj riječi koja znači “vladar”), sluge ili agente koji stoje između njega i čovjeka te nameću ljudima Demijurgovu volju. Vakuumska bića vrlo dobro se dobro uklapaju u ovakvu ulogu. Ona nisu Demijurg, ali se ponašaju kao njegove sluge, bili toga svjesni ili ne. Sva astralna bića koja čovjeku oduzimaju energiju te ga drže prilijepljenog za materiju jesu arkoni. Agent Smith iz filma The Matrix prototip je arkona, bića programiranog da služi, ali ne i da osvijesti suštinu vlastitog bića. Arkon je stoga nalik robotu, zombiju ili Orcima iz Gospodara prstenova – polusvjesno biće, često izuzetno inteligentno, ali potpuno bezdušno, koje služi svome vladaru. Demijurg stoga ostaje gotovo u potpunosti nedodirljiv, izvan manifestacije, premda je simbolički itekako prisutan u materijalnoj realnosti. Demijurg je prototip skrivene vladavine, one iz sjene, za koju većina ljudi vjeruje da ne postoji. Ljudi misle da je realnost ono što nam servira televizija, ali realnost je sve samo ne to. No, mnogi će se ozbiljno naljutiti kad im ukažete na činjenicu da je realnost medija, ili mediokriteta, u potpunosti iluzorna. Oni nisu u stanju uvidjeti kakav je uistinu model vlasti, a taj je da pravi vladari uvijek ostaju skriveni, dok se za narod stalno kreira dimna zavjesa koju danas primarno tvore mediji. Takav model u potpunosti odražava Demijurgovu vlast – on vlada iz sjene, nedostupan i nedokučiv većini ljudi. Najuspješniji je totalitarizam upravo takav – narod misli da je slobodan, ali je u stvari potpuno kontroliran, nadziran i neslobodan. Ambicija svjetskih vladara danas je postići upravo ovakav oblik globalnog totalitarizma i u tome, za sada, i uspijevaju.
Grbovi Rimskog i Bizantskog carstva te Ruske federacije…Zašto baš orao i to identičan?
Kipovi orla u nacističkom Berlinu, u pravoslavnoj Moskvi, u islamskom Kuala Lumpuru…Kud baš orao?
Demijurgov najčešći zootip jest orao ili sova. Naime, nije li čudno da se na tolikom broju grbova, logotipova, zastava, pečata ili statua nalazi upravo orao? Počevši od Rimskoga carstva, preko Bizanta pa sve do austrougarskog carstva i europskih kraljevskih obitelji, svi imaju orla kao simbol, često dvoglavog. I sva ta carstva bila su nepravedna i nezdrava, odnosno utemeljena na tiraniji. Orao tako, htio ne htio, postaje simbolom imperijalizma, hegemonije i totalitarne vlasti. Većina ljudi misli kako orao simbolizira slobodu, moć ili neovisnost, i ja bih se složio – ovaj simbol uopće ne mora biti promatran samo u negativnom svjetlu. Želim također naglasiti da to što ga ovdje interpretiram i na negativan način nipošto ne znači da želim povrijediti ili obezvrijediti pripadnike naroda na čijim se zastavama ili grbovima nalazi orao. Svatko ima pravo orla doživjeti kako želi pa sam i ja preusmjerio svoju percepciju ovog simbola suprotno značenju koje mu želi dati svjetska elita. Naši vladari ga smatraju simbolom vlastite moći i odanosti Demijurgu, no to ne mora biti tako. Ja ga, na primjer, smatram simbolom osobne moći i suverenosti svake individue zasebno, dakle svakog čovjeka na planeti pa bio on i pripadnik najnižeg društvenog sloja.
Pa ipak, kad pogledamo što o orlu kaže Castaneda, onda on dobiva sasvim drugačije značenje. Orao je i prema svojoj biološkoj definiciji ptica grabežljivica, a neke vrste orlova su i strvinari. Dakle, hrane se drugim bićima ili leševima, što postaje zanimljivo kad se prisjetimo kako sebi opstanak osigurava jedno vakuumsko biće… A znamo li da vlade i države ne postoje radi čovjekove slobode, već upravo neslobode, tada orao ili sova simboliziraju nadzor, kontrolu, stegu i otvorenu ili prikrivenu tiraniju. Orla, naime, kao simbol koriste države najrazličitijih uređenja te kulturološki i civilizacijski potpuno (barem naizgled) suprotnog karaktera. Na primjer, CIA koristi orla. Koristio ga je i Gestapo. Nisu li ove dvije organizacije suprotne prema svome političkom predznaku? Deklarativno jesu. Pa kako onda koriste identične simbole? Ispada da je orao transkulturalni i transnacionalni simbol jer ga koriste svi, a ponajviše najmanje “demokratske” država svijeta, odnosno one s jakom aktivnošću tajnih službi i/ili tajnih društava. Evo male galerije slika slika koje prikazuju sveprisutnost ovog simbola. A kada svjetska elita koristi neki simbol toliko puta i na toliko mjesta, budimo sigurni da nije riječ o slučajnosti.
I CIA i Gestapo imaju identične simbole na svojem logotipu – orla, solarni simbol (svastika, sunce) te lišće hrasta. Zašto?
Orao na grbu velikaške obitelji Sforza. Njihova veza s okultnim je očigledna jer su se povezali s obitelji Visconti i zajedno proizveli jedan od najpoznatijih špilova Tarot karata. Na grbu ne samo da imamo orla s krunom, već i zmiju koja jede čovjeka. Orao = Demijug, zmija = arkon, čovjek = izvor energije…
Sova u uličnom planu Washingtona, kao logotip Bohemian kluba te stilizirana na vrhu zgrade Frostove banke u Austinu…
Sova ubačena na novčanicu od jednog dolara…
Velika sova iza ritualne pozornice u Bohemian Grove-u…a evo i nekolicine praktikanata mračnih obreda…
Evo kako počnu izgledati ljudi koji se isuviše identificiraju s karakteristikama “Orla” – krutošću, nadzorom, kontrolom, cenzurom i manipulacijom ljudskom percepcijom…
Levijatan
Još jedan od (kripto)zooloških metafora Demijurga jest i čuveni Levijatan, vrsta zmajolike morske nemani koja se spominje u Bibliji i Talmudu. Prema Bibliji, Levijatan je stvoren petoga dana Kreacije od samoga Boga. No, kako se biblijski tvorac zove Jahve, tako sve sumnje padaju na Demijurga – on je taj koji ga je stvorio. A kad Demijurg stvara, onda nije teško zaključiti što – vlastite replikante. U Bibliji se Levijatan često spominje u Jobovoj knjizi, u Psalmima te u Otkrivenju. Prema Rječniku simbola[1] ime mu navodno potječe iz feničke mitologije u kojoj predstavlja uspavano “čudovište prvobitnog kaosa” za koje postoji stalna “bojazan da bi se moglo probuditi privučeno kletvom protiv postojećeg poretka”[2]. Takva neman navodno je u stanju začas progutati Sunce, a živi na dnu mora gdje mirno drijema ako je nitko ne dira. Levijatan definitivno spada u vrstu sila suprotstavljenih Bogu, ali ne Demijurgu, već pravom Bogu. No, što može predstavljati Levijatan, za razliku od orla ili sove?
Levijatan – zmijoliko (reptilijansko) čudovište – još jedan od kripto-zooloških tipova Demijurga.
Ako orao predstavlja biće koje čuva prag svemira i ne dopušta duši da napusti zemaljsku sferu, odnosno razinu Matrice, onda bi Levijatan bio čuvar praga koji treba prijeći kad se želimo u potpunosti povezati sa Zemljom i njezinom moći. Orao onemogućuje čovjeka da se poveže s izvorima energije/svijesti koji dolaze iz svemira ili “odozgo”, a Levijatan s izvorima energije/svijesti koji dolaze “odozdo”, iz centra Zemlje. Naime, Levijatan je čudovište iz podmorja koje simbolički guta Sunce, a minijaturno Sunce nalazi se u centru Zemlje i prema Giuliani Conforto predstavlja snažan izvor slabe nuklearne sile. Energetska anatomija čovjeka otkriva nam da se sličan izvor energije nalazi i u čovjekovoj trtici i predstavlja centar njegove zemaljske moći, odnosno izvor takozvane “kundalini” energije. Kundalini energija obično se simbolizira uspavanom zmijom koja sklupčana leži u korijenu kičme i opasno ju je buditi ukoliko osoba nije za to spremna. Dakle, analogija je očigledna i netko bi možda rekao da mit o Levijatanu simbolizira samo kundalini, odnosno individualne aspekte čovjekovog energetskog bića, ali nije tako. Levijatan jest i arhetip pohranjen u kolektivnom nesvjesnom i pojavljuje se kao čuvar praga, biće koje nastoji odvratiti čovjekova od nužne i zdrave povezanosti sa Zemljom. No, oba je utjecaja moguće nadvladati. Na sedmom stupnju sustava Transformacije karmičkih obrazaca sudionici uče kako prijeći oba praga i osloboditi se ograničavajućeg utjecaja i “orla” i “morske zmije”, odnosno “Levijatana”.
Tifon
Ima Demijurg i još jednu zanimljivu manifestaciju koju ne bih uvrstio u ovaj članak da se njezin simbol u zadnje vrijeme nije pojavio u Hrvatskoj. Riječ je o Tifonu, čudovištu iz grčke mitologije, koje prema svim svojim karakteristikama predstavlja sputavajuće i ograničavajuće sile. Tifon je prema Rječniku simbola “čedo Herina bijesa, što ga je odgojila zmija Piton, polu-ljudskog polu-životinjskog obličja, obdaren krilima, sa stotinu zmajevih glava umjesto prstiju, obavijen zmijama od pupka do gležnjeva, očiju što rigaju vatru, velik toliko da bi raširenih ruku mogao dodirnuti kraj istoka i kraj zapada…Tifon tjera u bijeg sve bogove osim Zeusa i Atene koji odolijevaju njegovim napadima. Poslije borbe kozmičkih razmjera Zeus ga je svojim gromom satjerao pod planinu Etnu, odakle… i dalje bljuje svoj oganj”.[3] Autori Rječnika simbola nadalje tvrde da ovaj “mit s više verzija…predstavlja trzaj animalnosti, gluposti, sila uniženja, kao posljednji pokušaj suprotstavljanja duhu. Tifon je najstrašniji od svih čudovišnih neprijatelja duha. On simbolizira mogućnost uniženja svjesnog bića, najodlučnije protivljenje evolutivnom duhu; nazadovanje prema neposrednosti želja, karakterističnih za animalnost.”[4]
Tifon – mitsko čudovište koje simbolizira zlo u najdestruktivnijem obliku. Zašto se onda novi lanac benzinskih pumpi u Hrvatskoj zove upravo Tifon? I zašto ga simbolizira baš orao koji obavija Zemlju?
Tifon je Herino dijete, stvoreno iz ljubomore prema Ateni koja je izašla iz mozga Zeusa bez Herine pomoći. Tako ovakvo suprotstavljanje Tifona Ateni predstavlja destruktivnu silu koja se na divljački način obara na ideal mudrosti (varijantu Sofije). I prema ovakvom arhetipu nazvao se lanac benzinskih pumpi u Hrvatskoj. Zašto, pobogu, Tifon? Je li netko bio toliko glup i neupućen da mu je ovo ime zazvučalo zanimljivo, a nije znao što predstavlja? Ako proučimo malo u čijem je vlasništvu ova tvrtka, onda dolazimo do naftne kompanije MOL čije je sjedište u Mađarskoj. O tome da su naftne kompanije u rukama aristokratskih obitelji, odnosno čuvenih “Iluminata“, nema smisla govoriti – sve je već odavno poznato iz radova drugih istraživača. Mađari su dublje povezani s mrežom aristokratskih obitelji negoli Hrvati jer je Austrougarsko carstvo bilo vođeno od strane krvnih nasljednika stare babilonske loze, a takvih u Hrvatskoj nije bilo, barem ne među vladarima. Naime, na grbu Austrougarskog carstva vidljivi su apsolutno svi simboli svjetske mreže carskih ili aristokratskih obitelji koje još uvijek vladaju iz sjene. Tu su orlovi, krune, lavovi, križevi, šahovnice i dvostruki križ koji vidimo na desnoj strani grba koji pripada ugarskom dijelu i koji se i danas nalazi na mađarskome grbu. Taj je dvostruki križ simbol francuske kraljevske kuće Lorraine, potomaka čuvene merovinške loze.
Grb Austro-Ugarskog carstva – riznica okultnih simbola. To je orao, lav, heksagram, masonska šahovnica, a s desne strane, u sredini Ugarskog grba, nalazi se dvostruki križ kuće Lorreaine. Što simbol francuske aristokratske obitelji radi na mađarskome grbu?
Mađarska naftna kompanija tako je sigurno u rukama krvnih nasljednika nekadašnje ugarske aristokracije, koja je pak krvnim srodstvom povezana sa svim ostalim europskim kraljevskim kućama. Odatle i prisutnost simbola francuske obitelji na ugarskom grbu. Kako se, dakle, korporacije odavno služe okultnim simbolima u svojim logotipovima, zašto bi onda Tifon bio iznimka. No ovo je možda najbesramniji takav izraz jer su kreatori korporacijskog vizualnog identiteta do sada bili puno diskretniji i samo bi naznačili neki od ezoterijskih simbola. Ovdje imamo i ime i izgled koji je u potpunom suglasju s onime što predstavlja. Rekli su nam izravno koga predstavlja Tifon time kako izgleda logo firme. Na njemu se nalazi, ni manje ni više, nego orao koji obavija Zemlju. Ime “Tifon” nije im bilo dovoljno – još su nam i nacrtali orla, da ne bi bilo zabune o čemu je riječ i koga predstavlja. Zanimljivo da su korporacije, prema svim relevantnim pokazateljima, u službi uništenja čovjekovih individualnih sloboda te bilo kakvog identiteta, od osobnog pa sve do nacionalnog. Sve velike korporacije danas su internacionalnog karaktera i time ne ovise o državama i njihovoj stabilnosti. Dapače, korporacije nastoje uništiti suverene države. Tako je i Hrvatska potpuno rasprodana korporacijama – u ovome leži razlog zašto se naši političari ponašaju kao da služe nekome drugome, a ne hrvatskom narodu. Zato što i služe nekome drugome. No, ista je stvar svugdje u svijetu – nacionalne država suverene su samo na papiru – korporacijske hobotnice preuzele su vlast i kontrolu u svoje ruke. A vladari takvih korporacija pak služe svojim nevidljivim gospodarima kojima su prodali duše za šaku dolara. U tom je smislu Tifon vrlo dobar simbol jer predstavlja upravo sile uništenja, odnosno razaranje svih izvornih i prirodnih vrijednosti od strane korporacijskih monstruma.
[1] J. Chevalier i A. Gheerbrant: Rječnik simbola, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1987.
